Plastični otpad jedan je od najvećih izazova za očuvanje Jadrana, a njegovo rješavanje zahtijeva više od podizanja svijesti i povremenih akcija čišćenja. Potrebni su inovativni pristupi koji zaštitu okoliša povezuju s konkretnim, dugoročno održivim rješenjima.
Upravo na tom spoju ekologije, tehnologije i poduzetničkog razmišljanja djeluje Maritimo Recycling, inicijativa koja otvara pitanje kako odgovornije upravljati resursima i stvarati vrijednost ondje gdje je dosad prepoznat uglavnom problem. O izazovima takvog pristupa, ulozi zajednice i mogućnostima razvoja kružnog gospodarstva razgovarali smo s Marjanom Žitnikom, predsjednikom udruge Maritimo Recycling.
Kako je nastala ideja za Maritimo Recycling i što vas je motiviralo da se počnete baviti problemom plastičnog otpada?
Ideja je nastala prije desetak godina, tijekom ribolovnih izleta na Jadranu. Često smo nailazili na velike količine plastike koja je plutala morem ili se skupljala uz obalu. Znali smo se zaustaviti, pokupiti otpad i vratiti se s mora s desecima kilograma plastike.
Budući da sam se u to vrijeme bavio 3D printanjem, počeo sam razmišljati kako bismo tu plastiku mogli pretvoriti u nešto korisno. Prvotna ideja bila je proizvoditi filament za 3D printere, ali morska plastika pokazala se previše onečišćenom za takav proces. To me potaknulo na istraživanje drugih tehnologija i razvoj vlastitih strojeva za recikliranje.
Tako je nastao Maritimo Recycling – s idejom da plastiku ne promatramo samo kao problem koji treba ukloniti iz prirode, nego i kao resurs koji možemo ponovno iskoristiti. Htjeli smo stvoriti sustav u kojem prodaja novih proizvoda pomaže financirati daljnje akcije čišćenja mora.
Koje vrste plastičnog otpada ste najčešće pronalazili u moru i kako odlučujete što se može reciklirati?
Na moru pronalazimo različite vrste plastike – od plastičnih čepova, boca i ambalaže do komada ribolovne opreme, stiropora i većih plastičnih predmeta. Materijal koji pronađemo često je izložen suncu, soli, pijesku i drugim nečistoćama, pa nije svaki komad jednako pogodan za recikliranje.
Prvi korak je razvrstavanje prema vrsti plastike, boji i stanju materijala. Posebno su nam zanimljivi čepovi jer su najčešće izrađeni od polipropilena (PP) ili polietilena visoke gustoće (HDPE), materijala koji se mogu relativno jednostavno preraditi odgovarajućim postupkom.
Nakon sortiranja plastiku čistimo, sušimo i usitnjavamo. Zatim testiramo kako se ponaša tijekom zagrijavanja i oblikovanja. Materijal koji nije pogodan za jedan proizvod ponekad se može iskoristiti za drugi. Važno nam je pronaći način da iskoristimo što više prikupljene plastike, ali pritom ne kompromitiramo kvalitetu i sigurnost gotovog proizvoda.
Koristite li samo plastični otpad iz mora ili i iz nekih drugih izvora?
Koristimo plastiku koju prikupljamo tijekom akcija čišćenja mora i plaža, ali i plastiku koju nam šalju građani, škole, ustanove i tvrtke.
S vremenom je zajednica postala iznimno važan dio našeg sustava. Ljudi kod kuće skupljaju čepove, organiziraju male akcije i šalju nam materijal poštom. Tako možemo prikupiti veću količinu relativno čistog i jednoličnog materijala koji je pogodan za izradu proizvoda.
Prikupljamo i određene vrste industrijskog otpada, primjerice čepove koji više nisu potrebni u proizvodnim procesima naših partnera. Takav materijal može dobiti novu vrijednost umjesto da postane otpad.
Važno nam je jasno komunicirati podrijetlo materijala. Ne tvrdimo da je svaki čep izvađen iz mora, nego koristimo plastiku prikupljenu iz Jadrana i iz drugih izvora, uključujući kućanstva i poslovne partnere. Cilj je isti – spriječiti da iskoristiv materijal završi u okolišu ili na odlagalištu.
Možete li nam opisati proces kojim prikupljena plastika postaje novi, uporabni proizvod?
Proces počinje prikupljanjem otpada, bilo tijekom naših akcija čišćenja ili putem ljudi koji nam doniraju plastiku. Nakon toga slijedi sortiranje prema vrsti i boji materijala.
Plastiku zatim peremo, sušimo i usitnjavamo u manje komadiće. Tako pripremljen materijal zagrijavamo i oblikujemo pomoću strojeva i kalupa. Ovisno o proizvodu, koristimo odgovarajuću metodu oblikovanja, primjerice injekcijsko prešanje.
Nakon oblikovanja slijede hlađenje, završna obrada, kontrola kvalitete i sastavljanje proizvoda. Kod sunčanih naočala to uključuje i ugradnju leća te provjeru gotovog okvira.
Posebnost našeg pristupa je što razvijamo vlastite strojeve prilagođene manjim količinama plastike i lokalnoj proizvodnji. Materijal koji ostane neiskorišten ili proizvod koji ne zadovolji naše kriterije možemo ponovno usitniti i vratiti u proizvodni proces.
Tako pokušavamo zatvoriti krug – od prikupljenog otpada do novog proizvoda, a zatim, kada je to moguće, ponovno u reciklažu.
Kako ste došli na ideju da od reciklirane plastike izrađujete sunčane naočale i što još izrađujete?
U početku smo eksperimentirali s različitim proizvodima i oblicima. Izrađivali smo plastične ploče, grede, podmetače i privjeske, među ostalim i privjeske u obliku ribljeg repa. Htjeli smo dokazati da se od prikupljene plastike mogu napraviti funkcionalni i estetski zanimljivi predmeti.
S vremenom smo shvatili da nam treba prepoznatljiv proizvod koji će povezati našu priču o moru s nečim što ljudi svakodnevno koriste. Tako smo došli do sunčanih naočala Floaties.
Čepovi od kojih izrađujemo okvire imaju zanimljivo svojstvo – plutaju na vodi. Zato smo osmislili naočale koje također plutaju, što je posebno praktično za ljude koji provode vrijeme na moru.
Za jedan par potrebno je deset plastičnih čepova. Okviri su izrađeni od recikliranog polipropilena, a naočale imaju polarizirane leće sa zaštitom od UVA, UVB i UVC zračenja.
Osim naočala, izrađujemo nakit i privjeske, a razvijamo i druge proizvode od reciklirane plastike. Radimo i na suradnjama s tvrtkama koje žele vlastiti otpad pretvoriti u nove funkcionalne ili promotivne proizvode.
Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u recikliranju plastike i razvoju vlastitih proizvoda?
Najveći izazov je činjenica da morska plastika nije standardizirana sirovina. Nikad ne znamo točno što ćemo pronaći, u kakvom će stanju materijal biti i koliko će ga biti potrebno očistiti i obraditi prije recikliranja.
Drugi veliki izazov je tehnologija. Industrijski strojevi često su skupi i namijenjeni velikim količinama homogenog materijala. Mi smo morali razvijati vlastite strojeve i prilagođavati procese manjim količinama i različitim vrstama plastike. To je značilo mnogo eksperimentiranja, testiranja i učenja na pogreškama.
Treći izazov je financijska održivost. Recikliranje je često skuplje od korištenja nove plastike, posebno kada u cijenu uključimo prikupljanje, čišćenje, sortiranje i ručni rad.
No upravo nas ti izazovi potiču da stalno unapređujemo procese. Želimo dokazati da recikliranje ne mora biti rezervirano samo za velike industrijske sustave, nego da se kvalitetni proizvodi mogu izrađivati i u manjim, lokalnim radionicama.
Kako uspijevate uskladiti zaštitu okoliša s financijskom održivošću udruge i prodajom svojih proizvoda?
Za nas zaštita okoliša i financijska održivost nisu suprotstavljeni ciljevi. Upravo pokušavamo izgraditi model u kojem jedno podupire drugo.
Prihod od prodaje proizvoda pomaže financirati daljnji razvoj tehnologije, edukativne aktivnosti i akcije čišćenja. Istodobno, kroz prodaju ljudima približavamo problem plastičnog otpada i pokazujemo da materijal koji smatramo bezvrijednim može dobiti novi život.
Naravno, nije jednostavno konkurirati proizvodima izrađenima od nove plastike, koji su često jeftiniji. Naši proizvodi zahtijevaju više ručnog rada, sortiranja i pripreme materijala. Zato kupcima nudimo dodatnu vrijednost – lokalnu proizvodnju, prepoznatljiv dizajn, transparentno podrijetlo materijala i konkretan doprinos zaštiti mora.
Važno nam je i da ne ostanemo ovisni samo o donacijama i natječajima. Želimo razvijati model koji dio svojih aktivnosti može financirati vlastitim prihodima, uz partnerstva i druge izvore podrške. Naš cilj je da se pozitivni učinak povećava zajedno s razvojem projekta.
Po čemu se vaši proizvodi razlikuju od ostalih na tržištu?
Prije svega, razlikuju se po podrijetlu materijala i priči koja stoji iza njih. Naši proizvodi izrađuju se od recikliranih plastičnih čepova prikupljenih iz Jadrana i drugih izvora. Materijal koji je mogao završiti u okolišu pretvaramo u nešto što ljudi mogu koristiti godinama.
Kod Floaties naočala postoji i praktična posebnost – plutaju na vodi. Svaki okvir ima nešto drugačiji uzorak jer izgled ovisi o kombinaciji boja recikliranih čepova. Zbog toga svaki par ima vlastiti karakter.
Još je važnije što razmišljamo o cijelom životnom ciklusu proizvoda. Ako se reciklirani plastični dio naočala ošteti, kupac ga može vratiti, a mi ćemo ga usitniti i od materijala izraditi zamjenski proizvod, prema uvjetima našeg jamstva.
Ne želimo samo proizvoditi predmete od reciklirane plastike. Želimo pokazati da održivost može biti dio dizajna, funkcionalnosti i iskustva kupca, a ne samo poruka na ambalaži.
Koji rezultat ili postignuće od osnutka Maritimo Recyclinga smatrate svojim najvećim uspjehom i zašto?
Teško mi je izdvojiti samo jedan uspjeh jer se projekt razvijao kroz mnogo malih koraka. Ipak, najviše me veseli što smo uspjeli pokazati da plastika prikupljena iz mora može postati kvalitetan i tržišno zanimljiv proizvod.
Floaties su nam važan dokaz da se zaštita okoliša, dizajn i proizvodnja mogu spojiti u jednu priču koju ljudi razumiju i žele podržati. No jednako su nam važni vlastiti strojevi koje smo razvili i znanje koje smo stekli tijekom tog procesa.
Posebno sam ponosan na zajednicu koja se okupila oko projekta. Ljudi nam šalju čepove, sudjeluju u akcijama čišćenja, dolaze na radionice i prenose ideju drugima. Time je Maritimo prerastao početnu zamisao jedne osobe.
Važnim smatram i priznanje SozialMarie, koje je 2025. prepoznalo naš rad u području društvenih inovacija. To nam je potvrda da naš projekt ima vrijednost ne samo u zaštiti okoliša nego i u uključivanju ljudi i stvaranju pozitivnih promjena u zajednici.
Koji su vaši planovi za budućnost i planirate li proširiti svoje aktivnosti i proizvodnju?
Želimo nastaviti razvijati Floaties i druge proizvode, ali naš dugoročni cilj mnogo je širi od same proizvodnje.
Jedan od glavnih smjerova je razvoj i širenje pristupačnih tehnologija za recikliranje. Želimo omogućiti drugim zajednicama, školama i manjim organizacijama da razviju vlastite kapacitete za preradu plastike. Znanje i alati trebali bi biti dostupni što većem broju ljudi, a ne zatvoreni u jednom pogonu.
Drugi važan smjer je širenje izvan Dubrovnika i Hrvatske. Problem plastičnog otpada postoji u mnogim obalnim područjima i vjerujemo da se naš model može prilagoditi drugim sredinama.
Razvijamo i QRIGIN, platformu koja bi trebala omogućiti praćenje puta materijala od prikupljanja do gotovog proizvoda. Time želimo kupcima i partnerima pružiti veću transparentnost i omogućiti da se učinak recikliranja jasnije dokumentira.
Planiramo i nove proizvode te suradnje s tvrtkama koje žele svoj otpad pretvoriti u nešto korisno. Želimo rasti, ali tako da rast znači i više prikupljene plastike, više edukacije, više uključenih ljudi i veći pozitivan učinak na okoliš.
Što biste poručili građanima i koje konkretne korake svatko od nas može poduzeti kako bi pridonio smanjenju plastičnog onečišćenja Jadrana?
Najvažnije je shvatiti da problem ne možemo riješiti samo velikim akcijama čišćenja. Potrebno je promijeniti i svakodnevne navike.
Prvi korak je smanjiti korištenje jednokratne plastike kad god je to moguće. Možemo koristiti višekratne boce i vrećice, izbjegavati nepotrebnu ambalažu i pravilno odvajati otpad. Ako živimo uz more ili provodimo vrijeme na plaži, važno je da za sobom ne ostavljamo otpad i da ne bacamo ništa u more.
Pročitajte još:
Drugi je korak uključiti se. Možemo sudjelovati u lokalnim akcijama čišćenja, organizirati prikupljanje čepova u školi ili na radnom mjestu te podržati inicijative koje plastiku pretvaraju u nove proizvode. I male količine imaju smisla kada se velik broj ljudi uključi.
Treći je korak promijeniti način razmišljanja o otpadu. Ne može se sva plastika reciklirati, a recikliranje nije zamjena za smanjenje potrošnje. Ipak, materijali koji se mogu ponovno iskoristiti ne bi trebali završavati u prirodi.
Moja poruka je jednostavna: ne moramo svi biti stručnjaci za recikliranje niti pokretati vlastite projekte. Dovoljno je početi od onoga što možemo napraviti danas. Ako svatko preuzme dio odgovornosti, zajedno možemo napraviti veliku razliku za Jadran.
