Zašto je švicarska tvrtka za stare kune ponudila 16,2 milijuna eura?

Kovanica od pet kuna više ne može platiti kavu. Ne može se ni odnijeti u Hrvatsku narodnu banku i zamijeniti za eure jer je taj rok istekao posljednjeg dana 2025. godine. Ipak, njezin bakar, nikal i cink i dalje imaju kupca. Kada se takvih kovanica prikupi dovoljno, nastaje posao vrijedan milijune eura.

HNB je početkom listopada objavla da je za otkup kovanica i pločica kune i lipe odabrao švicarski Metravis AG. Vrijednost odabrane ponude iznosi 16,2 milijuna eura bez PDV-a, a konačan iznos ovisit će i o kretanju cijena metala.

U prodajnom paketu nalazi se 3.464,2 tone materijala. HNB-ova specifikacija navodi više od 841 milijun komada kovanica i pločica, raspoređenih u 7.400 kutija. Pločice su metalni pripremci za izradu kovanica, pa ukupna količina obuhvaća i materijal koji nikada nije završio u nečijem novčaniku.

Za građane je to završetak jedne monetarne priče. Za kupca počinje računica u kojoj su važni kemijski sastav, masa, prijevoz, prerada i uvjeti daljnje prodaje metala. Broj otisnut na kovanici pritom više ne određuje njezinu vrijednost.

Koliko vrijedi kilogram nekadašnjeg novca

Podijeli li se objavljena vrijednost ponude s masom iz natječajne dokumentacije, dobiva se orijentacijskih 4,68 eura po kilogramu. Taj naš izračun pokazuje prosjek za cijeli paket, u kojem se nalaze vrlo različiti materijali.

Kovanica od pet kuna, primjerice, sadrži 63,1 posto bakra, 23,2 posto nikla i 13,7 posto cinka. Kovanice od jedne i dvije kune također su izrađene od legure tih metala. Pedeset i dvadeset lipa imaju čeličnu jezgru obloženu niklom, dok su jedna i dvije lipe pretežito aluminijske. Zbog toga ista masa različitih apoena kupcu može predstavljati različitu ekonomsku vrijednost. Važno je koliko se korisnog materijala može dobiti, koliko stoji obrada i pod kojim ga je uvjetima moguće prodati sljedećem kupcu.

HNB je tu razliku ugradio u način određivanja cijene. Za kovanice od jedne, dvije, pet i 25 kuna te pločice od 25 kuna natječaj se oslanja na vrijednost sadržanih metala prema Londonskoj burzi metala, uz ponuđeni takozvani faktor metala. Za lipe ponuditelji iskazuju vlastite cijene po toni.

Faktor metala praktično određuje koliki će dio izračunate burzovne vrijednosti kupac platiti HNB-u. U njemu mora ostaviti prostor za svoje troškove i očekivanu zaradu. Previsoka ponuda može donijeti pobjedu na natječaju, ali ostaviti premalo prostora za profit nakon izvršenja posla.

Usto, cijena korištena za usporedbu ponuda nije konačan obračun svih budućih isporuka. Za navedene kunske apoene prodajna se cijena računa uz mjesečne prosječne cijene metala i unaprijed ponuđeni faktor. Time i HNB sudjeluje u učinku kasnijih promjena na tržištu sirovina.

To je važna pojedinost za razumijevanje iznosa od 16,2 milijuna eura. Riječ je o objavljenoj vrijednosti ponude, dok će završni rezultat prodaje ovisiti o ugovorenom obračunu i preuzetim količinama.

Jednako tako, iz te brojke nije moguće iščitati zaradu Metravisa. Kupac mora pribaviti materijal, organizirati njegovo preuzimanje i preradu te pronaći izlazno tržište. Razlika između nabavne vrijednosti kovanica i prihoda od metala tek je početak izračuna njegove marže.

Na strani HNB-a prodaja donosi primitak od preostale materijalne vrijednosti povučene valute. Za ocjenu ukupne financijske koristi trebalo bi poznavati i relevantne troškove prikupljanja, obrade, čuvanja i provedbe prodaje. Sama ponuđena cijena ne daje cijelu računicu.

Za ovaj posao trebaju kapital, reference i kamioni

Prema posljednjim podacima na natječaj su stigle tri ponude. Uvjeti pokazuju zašto je riječ o poslu za uzak krug specijaliziranih sudionika.

Kovanice se prodaju kao jedinstvena cjelina. Kupac mora preuzeti cijeli paket, uključujući apoene s različitim sastavom i troškovima obrade. Takav pristup HNB-u omogućuje rješavanje ukupne zalihe, a od kupca traži sposobnost upravljanja cijelim poslom.

Tražene su i reference o najmanje dva izvršena ugovora o otkupu kovanica od središnjih banaka, kovnica, ministarstava financija ili drugih nadležnih izdavatelja u Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj. Uz to su potrebne odgovarajuće dozvole i poslovni partneri za prijevoz i oporabu otpada.

Iskustvo ovdje ima konkretnu vrijednost. Tvrtka koja već poznaje postupke preuzimanja povučenog novca lakše može procijeniti troškove, organizirati dokumentaciju i uskladiti prijevoz s kapacitetom prerađivača. Za novog sudionika svaka od tih stavki predstavlja dodatnu neizvjesnost koju mora uračunati u ponudu.

Koliko je važna financijska sposobnost pokazuje objavljeni obrazac ugovora. Njime je predviđeno jamstvo za uredno ispunjenje u visini 25 posto ukupne otkupne cijene bez PDV-a, kroz bankarsku garanciju ili novčani polog. Na objavljenoj vrijednosti ponude to bi bilo približno 4,05 milijuna eura.

Bankarska garancija nije isto što i plaćanje tog iznosa za kovanice, ali zahtijeva podršku banke i raspoloživ financijski kapacitet. Kupac stoga mora moći financirati i osigurati posao dok se materijal postupno preuzima, prerađuje i prodaje.

Predviđena je sukcesivna primopredaja u zagrebačkoj vojarni Tigrovi – Croatia, a utovar i odvoz organizira kupac o svom trošku. Osnovni rok za preuzimanje svih količina iznosi šest mjeseci od dostave ispravnog jamstva, uz mogućnost produljenja.

Tu logistika izravno utječe na zaradu. Loše usklađeni termini kamiona i prerade mogu povećati troškove skladištenja, rukovanja i financiranja zalihe. Na nekoliko tisuća tona i razmjerno mali dodatni trošak po toni postaje značajna stavka.

Preuzimanjem kutija obveze kupca također se nastavljaju. Dokumentacija predviđa oporabu metala, potvrdu krajnjeg oporabitelja i mogućnost HNB-ova nadzora. Kupac time preuzima i odgovornost da materijal prođe ugovoreni postupak prerade.

Građanima koji još čuvaju kune ova prodaja ne otvara novi rok zamjene. Kovanice se više ne mogu zamijeniti za eure, dok za novčanice vremenskog ograničenja nema. Industrijska cijena velikog, specificiranog paketa također se ne može jednostavno preslikati na sadržaj kućne kasice.

Upravo veličina paketa objašnjava privlačnost ovog posla. Nekoliko zaboravljenih kovanica ima malu materijalnu vrijednost i visok trošak pojedinačnog prikupljanja. Tisuće tona razvrstanog materijala mogu postati ozbiljna nabava za industriju metala.

Hoće li Metravis na njoj dobro zaraditi, pokazat će troškovi izvršenja i uvjeti prodaje dobivenih sirovina. Nekadašnja kuna tako posljednji poslovni ispit polaže prema cijeni metala i učinkovitosti onoga tko je može vratiti u proizvodnju.