Hrvatska konditorska industrija raste, ali gotovo cijeli rezultat ovisi o Krašu

Na prvi pogled hrvatskim proizvođačima čokolade i konditorskih proizvoda 2025. bila je još jedna uspješna godina. Prihodi deset promatranih kompanija porasli su za 7,5 posto, na 204,3 milijuna eura, dok je njihova zajednička neto dobit ostala iznad 7,4 milijuna eura. Iza tih zbirnih brojki, međutim, nalazi se industrija podijeljena na jednog dominantnog proizvođača i skupinu znatno manjih kompanija koje posluju s vrlo tankim maržama.

Prema podacima bonitetne kuće CompanyWall, analizom je obuhvaćeno deset poduzeća koja su se prema ostvarenoj dobiti u 2024. nalazila na vrhu djelatnosti proizvodnje kakaa, čokoladnih proizvoda i proizvoda od šećera.

Njihovi su ukupni prihodi u 2025. porasli sa 190,1 na 204,3 milijuna eura. Dobit se istodobno smanjila za 0,2 posto, sa 7,44 na 7,42 milijuna eura. Kompanije su, dakle, prodale više, ali na kraju nisu zaradile više nego godinu ranije.

Taj nesrazmjer između rasta prihoda i stagnacije dobiti prvi je znak pritiska na profitabilnost. Za svaki euro prihoda promatranih kompanija 2024. ostajalo je približno 3,9 centi neto dobiti, dok je u 2025. taj iznos pao na oko 3,6 centi.

No čak i takav sektorski prosjek skriva stvarnu strukturu tržišta. Kraš je u 2025. ostvario gotovo 194 milijuna eura prihoda, odnosno oko 95 posto prihoda svih deset promatranih proizvođača. Njegova neto dobit od 7,2 milijuna eura činila je više od 97 posto njihove ukupne dobiti.

Kada se Kraš izdvoji iz izračuna, devet preostalih kompanija zajedno je ostvarilo tek 10,3 milijuna eura prihoda i nešto više od 200.000 eura neto dobiti. Njihova zajednička dobit pala je za čak 61,5 posto.

Zato se poslovanje ovih kompanija ne može promatrati kao ravnopravno tržišno natjecanje deset usporedivih proizvođača. Kraš je velika industrijska kompanija s masovnom proizvodnjom, razvijenom distribucijom, snažnim robnim markama i znatno većim brojem zaposlenih. Ostali su uglavnom mali ili srednji proizvođači, često usmjereni na užu ponudu, lokalno tržište, specijalizirane proizvode ili ručnu proizvodnju.

Kraš raste uz manje zaposlenih

Kraš je u 2025. povećao prihode za 7,8 posto, sa 180 na gotovo 194 milijuna eura. Neto dobit porasla je za 4,4 posto, sa 6,9 na 7,2 milijuna eura.

Prihodi su tako rasli brže od dobiti, a neto profitna marža iznosila je približno 3,7 posto. Riječ je o pozitivnom rezultatu, ali i marži koja pokazuje koliko je konditorska proizvodnja osjetljiva na svaku promjenu ulaznih troškova.

Kraš je rast ostvario uz smanjenje broja zaposlenih s 1.633 na 1.597.

Sličan trend vidi se i na razini cijelog promatranog uzorka. Broj zaposlenih smanjen je s 1.816 na 1.769, odnosno za 2,6 posto, dok su prihodi porasli za 7,5 posto. Prihod po zaposlenome povećan je sa 104.691 na 115.501 euro.

Prema podacima CompanyWalla, Kraš je uvjerljivo najveći među promatranim proizvođačima, s gotovo 194 milijuna eura prihoda i 7,2 milijuna eura neto dobiti u 2025. godini.

Odnos prihoda i broja zaposlenih pokazuje smjer u kojem se kreće industrija. Proizvođači pokušavaju stvarati veću vrijednost s manjim brojem radnika, što je posebno važno u proizvodnji koja se suočava s nedostatkom radne snage i rastom troškova.

Kraš pritom zapošljava više od 90 posto svih radnika u analiziranih deset kompanija. Zbog njegove veličine promjene u Krašu gotovo u potpunosti određuju ukupne rezultate promatrane skupine.

Bez rasta najvećeg proizvođača, zaključak o uspješnoj godini bio bi bitno drukčiji. Manje kompanije zajedno su ostale profitabilne, ali je prostor između prihoda i troškova kod mnogih gotovo nestao.

Hedona je, primjerice, povećala prihode za 2,2 posto, na 1,9 milijuna eura, ali joj je dobit pala s više od 211.000 na samo 9.313 eura. Vasiljevu su prihodi ostali blizu 5,7 milijuna eura, dok je dobit pala za 41 posto, na oko 43.000 eura.

Sličan odnos vidi se kod Red Pointa 057 i Luxora 2. Prihodi im nisu dramatično pali, ali se dobit smanjila za više od 80 posto. Malo i slatko godinu je završilo sa samo 38 eura dobiti, dok je Chozen nakon pozitivnog rezultata u 2024. zabilježio gubitak od gotovo 26.000 eura.

To su velike promjene za kompanije čiji su apsolutni prihodi i financijske rezerve mali. Kod takvih proizvođača poskupljenje samo jedne važnije sirovine, rast troška rada ili veći trošak distribucije može izbrisati većinu godišnje dobiti.

Mali proizvođači traže prostor u većim maržama

Slabiji zbirni rezultat manjih kompanija ne znači da među njima nema uspješnih poslovnih modela. Podaci pokazuju da se dio proizvođača ne može natjecati količinom, ali može ostvariti visoku profitabilnost kroz specijaliziranu ponudu i proizvode veće dodane vrijednosti.

Najbolji primjer je Vrsna, koja je sa samo 507.000 eura prihoda ostvarila gotovo 99.000 eura neto dobiti. Njezina neto profitna marža iznosila je 19,4 posto, što je više od pet puta iznad marže Kraša.

Vrsna je prihode povećala za 2,3 posto, a dobit za 19,1 posto, bez promjene broja zaposlenih. Takav rezultat sugerira da veličina nije jedini mogući izvor konkurentske prednosti. Manji proizvođač može biti vrlo profitabilan ako uspije postići dovoljno visoku cijenu proizvoda i zadržati kontrolu nad troškovima.

Terina je također pokazala da se rast prihoda može pretvoriti u snažniji rast dobiti. Prihodi su joj povećani za 19,1 posto, na nešto više od 309.000 eura, dok je dobit više nego utrostručena i dosegnula gotovo 30.000 eura. Neto marža iznosila je 9,6 posto.

Sweetheart je imao najbrži rast prihoda, od 31,4 posto, te je dosegnuo više od 584.000 eura. Međutim, njegova je dobit pala za trećinu, na 36.416 eura. Taj primjer najbolje pokazuje zašto rast prodaje sam po sebi nije dovoljan pokazatelj uspješnosti. Kompanija može širiti tržište i istodobno zarađivati manje na svakom prodanom proizvodu.

Rezultati za 2025. zato pokazuju dvije različite priče. Prva je priča o Krašu, koji povećava prihode i dobit te održava dominantan položaj. Druga je priča o manjim proizvođačima, među kojima se razlika između uspješnih i ranjivih poslovnih modela brzo povećava.

Veliki proizvođač može dio troškovnih udara ublažiti obujmom proizvodnje, pregovaračkom snagom prema dobavljačima i trgovcima te širokom distribucijom. Mali proizvođači takvu zaštitu uglavnom nemaju. Njihova je prednost u fleksibilnosti, specijalizaciji i mogućnosti da kupcu ponude proizvod za koji je spreman platiti višu cijenu.

Upravo zato visoke marže Vrsne i Terine mogu biti važnije od njihove apsolutne veličine. One pokazuju da mali konditorski proizvođač može pronaći održiv tržišni prostor, ali ne pokušavajući proizvoditi isto što i veliki sustav po sličnoj cijeni.

Podaci CompanyWalla u konačnici ne prikazuju sektor koji stagnira. Prihodi rastu, a pojedine manje kompanije bilježe vrlo dobre rezultate. Pokazuju, međutim, da je financijska otpornost industrije izrazito neravnomjerno raspoređena.

Kraš praktički sam nosi rast i dobit promatrane skupine, dok se veći dio manjih proizvođača nalazi samo jedan snažniji troškovni udar udaljen od gubitka.

To je važniji zaključak od same činjenice da su ukupni prihodi premašili 200 milijuna eura. Hrvatska konditorska industrija ima jednog snažnog nacionalnog proizvođača i nekoliko zanimljivih nišnih kompanija, ali između njih još uvijek nema dovoljno velikih igrača koji bi smanjili ovisnost cijele djelatnosti o rezultatima jedne kompanije.