Hrvatska brodogradnja može ponuditi pametna rješenja za svjetsko pomorsko tržište

Nema potrebe podsjećati koliko je hrvatska brodogradnja bila snažna industrijska grana u prošlosti i koliko je bilo bolno provesti restrukturiranje tog sektora što je bio jedan od bitnih uvjeta za pridruživanje Europskoj uniji (EU).

Današnje je stanje posve druga priča, a pomnu analizu brodograđevnog sektora, kako u Europi i globalno tako i u Hrvatskoj, napravio je stručnjak Ekonomskog instituta Zagreb (EIZ) Goran Buturac.

“Europska brodogradnja prolazi kroz duboku transformaciju pod utjecajem četvrte industrijske revolucije uspješno se boreći protiv mita o potpunom nestanku tog sektora u Europi. Dok su azijska brodogradilišta iz Kine, Južne Koreje i Japana preuzela masovnu serijsku proizvodnju velikih teretnih brodova i tankera, EU se pozicionirao kao globalni tehnološki lider u izgradnji kruzera i luksuznih jahti.

U EU danas aktivno djeluje oko 150 velikih i preko 300 manjih brodogradilišta koja zapošljavaju više od 300 tisuća radnika te ostvaruju godišnji promet veći od 80 milijardi eura. Usprkos usitnjenosti i relativno malim proizvodnim kapacitetima koji zasada ne rezultiraju značajnijim multiplikativnim učincima na ostale sektore i ukupno gospodarstvo, rast aktivnosti vodećih hrvatskih brodograđevnih kompanija je ohrabrujući za budući razvoj ove djelatnosti u Hrvatskoj“, ocjenjuje Buturac.

Ističe pritom da je riječ o djelatnosti koja proizvodi iznimno kompleksan proizvod u proizvodnju kojeg se ugrađuje širok spektar dobara, od prirodnih resursa, intermedijarnih proizvoda, poluproizvoda pa do gotovih proizvoda.

“Tradicionalno spora i konzervativna industrija danas se transformira zahvaljujući strojnom učenju i naprednim algoritmima koji omogućuju drastično brže projektiranje, prediktivno održavanje i korak prema potpunoj autonomiji plovila. Primjena umjetne inteligencije (AI) u brodogradnji važna je zato što donosi revoluciju u učinkovitost dizajna, sigurnost plovidbe, optimizaciju proizvodnje i održivost pomorske industrije”, dodaje Buturac. 

U prošloj godini EU je povećao izvoz plovila za 21,3 posto na međugodišnjoj razini. Najveći doprinos oporavku europske brodogradnje u protekloj godini dali su izgradnja jahti i kruzera. Pritom je izvoz jahti povećan za 5 posto, a izvoz kruzera za 35,2 posto.

Na šest europskih zemalja, uključujući Italiju, Nizozemsku, Njemačku, Francusku, Poljsku i Finsku, otpadalo je 86,5 posto vrijednosti izvoza plovila EU-a. Pritom je najveći europski izvoznik plovila Italija na koju otpada 28,3 posto izvoza, a slijedi Nizozemska s udjelom od 17,8 posto.

Izvoz jahti i kruzera, kumulativno, zauzima 73,9 posto ukupnog izvoza plovila EU-a. Povećavši izvoz plovila u protekloj godini za 72 posto Hrvatska se svrstala među europske zemlje s najvećim godišnjim izvoznim rastom plovila. 

Hrvatska se s ostvarenim izvozom plovila u 2025. godini u vrijednosti od 402 milijuna eura pozicionirala na 11. mjesto na ljestvici zemalja EU-a. Udio Hrvatske u ukupnom izvozu plovila Europske unije u protekloj godini iznosio je jedan posto.

Brodogradnjom, inače, danas u svijetu dominiraju Kina, Južna Koreja i Japan. Na te tri zemlje otpada gotovo 60 posto globalnog izvoza plovila.

Samo izvoz iz Kine, koja je div u proizvodnji kontejnerskih brodova, brodova za rasuti teret i LNG brodova, dosegao je 56,4 milijardi eura.

Italija je nakon Kine i Južne Koreje treći najveći izvoznik plovila na svijetu. Talijanska brodograđevna industrija se ističe u segmentu komercijalnih i vojnih brodova te u proizvodnji luksuznih superjahti. Ta država zajedno s Nizozemskom drži čak 51,3 posto svjetskog tržišta superjahti što je čini apsolutnom nautičkom velesilom. Azijske zemlje zapravo dominiraju u proizvodnji i izvozu svih vrsta plovila osim jahti i kruzera.

Dok su Italija i Nizozemska dominantne u izvozu jahti to su Italija i Njemačka u segmentu kruzera.

Što se hrvatske brodogradnje tiče, napominje autor, pad konkurentnosti naročito je bio izražen između 2010. i 2016. godine. U tom razdoblju izvoz plovila smanjen je za više od pet puta.

“On je prije svega posljedica gubitka konkurentnosti i tržišnih pozicija velike brodogradnje. Hrvatska je izgubila svoju međunarodnu prepoznatljivost i ugled koji je desetljećima baštinila u proizvodnji teretnih brodova, putničkih brodova, trajekata i tegljača”, podsjeća Buturac. 

Nakon gubitka tržišnih pozicija u velikoj brodogradnji, Hrvatska je, uz blaže oscilacije, u razdoblju od 2016. do 2025. uspjela stabilizirati aktivnosti u brodograđevnoj industriji, ali sada s bitno izmijenjenom strukturom djelatnosti. Domaća brodogradnja danas je usitnjena i strukturno transformirana u usporedbi s nekadašnjim sustavom velikih državnih mega-škverova.

Dok je nekadašnja industrija počivala na nekoliko golemih divova koji su zapošljavali tisuće radnika i masovno proizvodili standardne teretne brodove, današnji se sektor sastoji od velikog broja manjih subjekata orijentiranih na tržišne niše, remont, manja plovila i specijalizirane projekte. U Hrvatskoj je danas registrirano više od 260 poduzeća u djelatnosti gradnje brodova i plutajućih objekata, napominje se u analizi. 

Hrvatska brodogradnja sada svoje mjesto na globalnom tržištu pokušava pronaći u proizvodnji i izvozu jahti, jedrilica i općenito plovila koja služe za rekreaciju, sport i nautički turizam.

U 2025. godini Hrvatska je najviše plovila izvezla u Tursku, i to 32 posto. Slijede izvoz u Kanadu s udjelom od 12 posto, zatim u Crnu Goru s udjelom od 11,2 posto, u Ujedinjeno Kraljevstvo s udjelom od 8,9 posto, u Norvešku s udjelom od 7,1 posto te izvoz u Sloveniju s udjelom od 4,4 posto.

Vodeći izvozni proizvod iz Hrvatske u djelatnosti gradnje brodova i plutajućih objekata u 2025. godini su bili vatrogasni brodovi i ploveće dizalice s udjelom u ukupnom izvozu plovila u iznosu od 31,7 posto. Slijede ih motorni čamci duljine veće od 7,5 metara do najviše 24 metra za razonodu ili sport s udjelom od 20,4 posto.

Na trećem su mjestu motorni čamci duljine veće od 24 metra za razonodu ili sport s udjelom od 15,2 posto te na četvrtom plovila za prijevoz robe, osim brodova-hladnjača, tankera i trajekata, s udjelom od 14,4 posto.

“Budućnost hrvatske brodogradnje u eri AI-a više ne leži u masovnoj proizvodnji velikih teretnih brodova već u specijalizaciji za visokotehnološka, pametna i autonomna plovila, zelenoj tranziciji te digitalnoj transformaciji proizvodnih procesa. AI se nameće kao ključni čimbenik opstanka i konkurentnosti domaćih brodogradilišta na globalnom tržištu. Hrvatska brodogradnja ima priliku kroz uključivanje u europske lance dodanih vrijednosti u brodogradnji i suradnju s domaćim IT sektorom osigurati tranziciju iz tradicionalne industrije u visokotehnološki sektor”, smatra Buturac.

Usprkos sunovratu velike brodogradnje, najnoviji trendovi u domaćoj brodogradnji potvrđuju tezu da tradicija i podneblje imaju presudan utjecaj na gospodarsku aktivnost pojedinog kraja. Oni zajedno oblikuju ono što ekonomisti nazivaju komparativnim prednostima – razlogom zašto je neka zemlja uspješnija u određenoj gospodarskoj grani od druge. 

Hrvatska brodogradnja ne može preživjeti kopirajući stare modele masovne proizvodnje, no ulaganjem u obrazovanje, korištenjem AI tehnologija i pozicioniranjem unutar novih inicijativa, poput Europskog pomorskog saveza (EMA), ima priliku postati visoko konkurentan proizvođač pametnih tehnoloških rješenja za svjetsko pomorsko tržište, zaključuje Buturac.