Nezaposlenost pada, ali broj zaposlenih također – Hrvatska još nije Njemačka, no tržište rada više nije bez rizika

Njemačka je dugo bila primjer tržišta rada koje gotovo prkosi ekonomskim krizama. Industrija je slabila, energija je poskupljivala, izvoz je zapinjao, ali zaposlenost je držala sustav na okupu. Sada se i taj oslonac počeo ljuljati: broj nezaposlenih u Njemačkoj rastao je u 42 od posljednjih 48 mjeseci, a u travnju je prvi put u 15 godina, sezonski prilagođeno, prešao tri milijuna.

To nije samo njemačka priča. To je upozorenje da tržište rada često kasni za ostatkom gospodarstva. Prvo stanu narudžbe, zatim kompanije prestanu širiti timove, onda se zamrzne zapošljavanje, a tek na kraju statistika nezaposlenosti počne pokazivati štetu.

Hrvatska zasad nije u toj fazi. Dapače, na prvi pogled domaće tržište rada i dalje izgleda vrlo snažno. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, krajem travnja u evidenciji je bilo 67.521 nezaposlenih osoba, što je 11,1 posto manje nego mjesec ranije i 17,1 posto manje nego u travnju prošle godine.

I stopa nezaposlenosti je niska. HZZ na svojim otvorenim podacima navodi stopu registrirane nezaposlenosti od 4,3 posto za ožujak, dok je anketna stopa nezaposlenosti za Hrvatsku u četvrtom tromjesečju 2025. iznosila pet posto, ispod prosjeka EU-a od 5,9 posto.

No upravo tu počinje zanimljiviji dio priče. Jer ako se gleda samo nezaposlenost, Hrvatska izgleda kao tržište kojem radnika i dalje nedostaje. Ako se pogledaju zaposlenost, slobodna radna mjesta i struktura zapošljavanja, slika postaje opreznija.

Prema podacima DZS-a, u ožujku 2026. u Hrvatskoj je bilo 1.698.257 ukupno zaposlenih. To je 0,3 posto više nego u veljači, ali 1,4 posto manje nego u ožujku 2025. godine. Broj zaposlenih u pravnim osobama bio je 1.468.415, što je 1,8 posto manje nego godinu ranije.

To je ključna razlika između statistički ugodne i ekonomski korisne slike. Nezaposlenost može padati i zato što se ljudi zapošljavaju, ali i zato što dio ljudi izlazi iz radne snage, odlazi u mirovinu, seli se, ne prijavljuje se na burzu ili radi izvan klasičnih evidencija. Ako istodobno pada broj zaposlenih na godišnjoj razini, onda niska nezaposlenost više nije dovoljan dokaz snage tržišta rada.

Drugi signal opreza dolazi iz potražnje za radnicima. U travnju je preko HZZ-a oglašeno 11.143 radnih mjesta, kroz koja su iskazane potrebe za 19.093 radnika. Broj traženih radnika bio je 10,6 posto manji nego u istom mjesecu prošle godine.

To ne znači da posla nema. Ali znači da se potražnja hladi. U prva četiri mjeseca ove godine HZZ bilježi 82.083 ukupno objavljena slobodna radna mjesta, a trenutačno ih je na otvorenim podacima bilo 17.290.

Treći signal je sezonalnost. U travnju se zapošljavanje iz evidencije HZZ-a najčešće događalo u smještaju te pripremi i usluživanju hrane, gdje je posao našlo 3.893 ljudi, odnosno 33 posto svih zaposlenih na temelju radnog odnosa iz evidencije. Slijede trgovina s 12,4 posto i prerađivačka industrija s 9,2 posto.

Drugim riječima, proljetni pad nezaposlenosti u Hrvatskoj i dalje snažno nosi turističko-ugostiteljska sezona. To je dobro za kratkoročnu statistiku, ali nije isto što i širok, produktivan i dugoročno stabilan rast zaposlenosti.

Problem nije samo koliko je ljudi bez posla, nego kakvi se poslovi otvaraju

Tu se vidi razlika prema Njemačkoj, ali i sličnost u mehanizmu rizika. Njemačka ima industrijski problem koji se polako prelijeva na zapošljavanje. Hrvatska ima drugačiji model: manje je ovisna o automobilskoj i strojarskoj industriji, ali je snažno oslonjena na turizam, javni sektor, usluge i sezonsku potražnju. Zato se hlađenje tržišta rada kod nas ne mora pojaviti kao dramatičan val otkaza. Može se pojaviti tiše: kroz manje natječaja, više ugovora na određeno, sporije zapošljavanje početnika i slabiju pregovaračku poziciju radnika izvan deficitarnih zanimanja.

Njemački tekst zato nije preslika za Hrvatsku, ali jest korisno ogledalo. U Njemačkoj se pokazuje kako tržište rada može dugo izgledati otpornije od gospodarstva, a zatim s odgodom početi pokazivati pukotine. Kod Hrvatske se zasad ne vidi takav lom, ali se vidi da tržište nije više jednako zategnuto kao što sugerira sama stopa nezaposlenosti.

Za mlade i početnike to može biti posebno važno. U njemačkom primjeru mladi i dobro obrazovani kandidati sve teže dolaze do prvog posla jer kompanije ne moraju nužno otpuštati da bi zaustavile ulazak novih ljudi. Dovoljno je da zamrznu zapošljavanje, odgode trainee programe ili smanje broj početničkih pozicija.

Hrvatska još nema dovoljno vidljiv takav obrazac u službenim brojkama, ali kombinacija manjeg broja slobodnih radnih mjesta i godišnjeg pada zaposlenosti otvara pitanje: koliko je tržište stvarno otvoreno za nove radnike, a koliko se samo vrti sezonski i demografski?

Zato bi pogrešno bilo reći da Hrvatsku čeka njemački scenarij. Ali jednako bi pogrešno bilo zaključiti da je sve u redu samo zato što je nezaposlenost niska.

Domaće tržište rada trenutno šalje dvije poruke istodobno. Prva je optimistična: nezaposlenih je malo, sezona zapošljava, a poslodavci u mnogim sektorima i dalje traže radnike. Druga je opreznija: ukupna zaposlenost je niža nego lani, broj traženih radnika pada, a velik dio novog zapošljavanja ostaje vezan uz sezonske i uslužne djelatnosti.

Ako je njemačka lekcija da se tržište rada može preokrenuti s odgodom, hrvatska bi lekcija trebala biti da niska nezaposlenost nije dovoljna. Pravo pitanje nije samo koliko ljudi nema posao, nego kakvi se poslovi otvaraju, u kojim sektorima, na koliko dugo i za koga.