Kako angažirati vanjskog suradnika i izbjeći porezni rizik?

Angažiranje vanjskih suradnika za jednokratno ili trajnije obavljanje nekoga posla, naravno, nije rijetkost jer time tvrtke nastoje umanjiti troškove radne snage.

No, pravni okvir suradnje nije tek puka formalnost zbog toga što krivi odabir može značiti pogrešan obračun poreznih obveza ili rizik od prikrivenog radnog odnosa.

Na to i na načine kako sve postaviti u legalne okvire upozorava direktor računovodstvene tvrtke Brojevi Bruno Cvitanović.

Kako ističe, za povremeni angažman izvanjske fizičke osobe najčešće se odabire ugovor o suradnji ako je angažirana osoba obrtnik, ugovor o djelu kod honorara ili ugovor o autorskom djelu kod autorskog honorara.

U prvom slučaju obrtnik izdaje račun, a kod preostasle dvije tvrtka koja angažira vanjskog suradnika je zadužena za obračun poreza i doprinosa za isplaćeni drugi dohodak. U svakoj od opcije troškovi su različiti.

“S obrtom se suradnja uspostavlja kao i s drugim poslovnim subjektom. Važno je imati ugovor kojim se pobliže definira vrsta posla i odgovornosti svake strane. Nakon što je posao obavljen, obrtnik ispostavlja račun. Većina malih obrtnika nije u sustavu PDV-a, stoga će iznos koji plaćate ujedno biti iznos koji im ostaje na računu”, navodi Cvitanović.

Ugovor o djelu pak se koristi kad je potrebno obavljanje točno određenog posla ili isporuka konkretnog rezultata. Fokus je, dakle, isključivo na poslu i rezultatu, a ne uključivanju osobe u svakodnevni rad poduzeća.

Najčešći poslovi za koje se koristi ugovor o djelu su prijevod određenog dokumenta, izrada projekta ili elaborata, povremeni konzultantski posao, poslovi popravka ili dorade te jednokratna stručna usluga.

Kad bi angažirana osoba radila redovito po rasporedu i u prostoru tvrtke te pod njezinim nadzorom, to bi bio radni odnos. Zato je potrebno o tome voditi računa kako ne bi nastali pravni i porezni problemi.

Autorski honorar je posebna mogućnost kad se od angažirane osobe traži isporuka originalne intelektualne tvorevine s individualnim karakterom. U praksi takvo djelo može biti tekst, fotografija, dizajn, ilustracija, predavanje, softver te glazbeno ili neko drugo autorsko djelo.

Drugim riječima, nije svaki posao autorsko djelo, pa ako ne postoji njegovo obilježje obračunom autorskog honorara se krše propisi.

Neto plaćeni iznos vanjskim suradnicima nikada nije ukupni trošak poduzeća budući da uključuje poreze i doprinose.

“Konkretno, ako želite vanjskom suradniku u Zagrebu isplatiti 1.000 eura neto, pod pretpostavkom da je osiguran u oba mirovinska stupa, iznos će se razlikovati više od 200 eura između ugovora o djelu i autorskog ugovora. Kod ugovora o djelu za 1.000 eura neto treba isplatiti još 551,23 eura dodatnih poreza i doprinosa. To uključuje mirovinsko osiguranje, porez na dohodak te doprinos za zdravstveno osiguranje. Kod autorskog honorara za 1.000 eura neto treba isplatiti još 340,59 eura dodatnih poreza i doprinosa. Naime, za taj poseban oblik angažmana primjenjuje se odbitak od 30 posto paušalnih izdataka pa je porezna osnovica niža. U oba slučaja, međutim, ne treba birati pravni oblik prema troškovima, već prema prirodi posla. Ako ista osoba radi za vas mjesecima bez jednokratnog zadatka, prema vašem rasporedu i u vašem uredu, onda biste mogli imati problema s Poreznom upravom ili inspekcijom”, napominje Cvitanović.

Kao računovodstveni stručnjak poziva tvrtke da prije angažmana vanjskog suradnika provjere četiri stavke.

Prvo što treba utvrditi jest radi li se o jednokratnom poslu ili nečemu što više sliči zaposlenju. Zatim treba znati je li posao ima obilježja autorskog djela te ima li osoba s kojom se posao dogovara registriran obrt za obavljanje djelatnosti o kojoj je riječ.

Konačno, treba izračunati puni trošak angažmana.

“To je najjednostavniji način za izbjegavanje kasnije korekcije obračuna, pogrešan izbor ugovora i nepotreban porezni rizik”, poručuje Cvitanović.