Europska unija ušla je u novu fazu sankcijske politike prema Rusiji. Nakon što je godinama pokušavala zatvoriti izravne trgovinske, financijske i energetske kanale prema Moskvi, Bruxelles sada sve više cilja treće zemlje za koje sumnja da služe kao zaobilazne rute za robu koja ne bi smjela završiti u Rusiji.
Prvi takav veliki test je Kirgistan.
U najnovijem, 20. paketu sankcija protiv Rusije, usvojenom krajem travnja, EU je prvi put aktivirao takozvani anti-circumvention alat, odnosno mehanizam protiv zaobilaženja sankcija. Taj je instrument osmišljen kako bi se spriječilo da treće zemlje pomažu Kremlju u zaobilaženju ograničenja uvedenih nakon invazije na Ukrajinu.
Anti-circumvention alat Europska komisija predstavila je još u lipnju 2023. kao mogućnost da se ograniči prodaja, isporuka, prijenos ili izvoz određene sankcionirane robe i tehnologije u pojedine treće zemlje. Tada je naglašeno da bi to trebala biti krajnja mjera, odnosno instrument koji se koristi tek kada drugi pokušaji sprječavanja zaobilaženja sankcija ne daju rezultat.
U slučaju Kirgistana, zabrana se odnosi na izvoz određenih računalno upravljanih strojeva, odnosno CNC strojeva, te dijela telekomunikacijske opreme. Europska komisija tvrdi da Kirgistan nije spriječio daljnju prodaju, isporuku ili izvoz takve robe u Rusiju, gdje se ona može koristiti u proizvodnji dronova i projektila.
Riječ je o robi koja na papiru može imati civilnu namjenu, ali je u ratnoj ekonomiji iznimno osjetljiva. CNC strojevi koriste se za preciznu obradu metala i proizvodnju komponenti, dok telekomunikacijska oprema može biti važna za komunikacijske sustave i rad dronova. Zato se takvi proizvodi često nalaze u kategoriji robe dvojne namjene.
Odluka EU-a nije došla iznenada. Tijekom posjeta Biškeku u veljači 2026. posebni izaslanik EU-a za sankcije David O’Sullivan javno je upozorio da Bruxelles sumnja kako se Kirgistan koristi kao pretovarno središte za ograničene tehnologije. Rekao je da europska roba dvojne namjene, poput strojeva za obradu metala i radijske opreme, ulazi u Kirgistan s ciljem da bude ponovno izvezena u Rusiju.
Europska komisija u objašnjenju 20. paketa sankcija tvrdi da je riječ o “sustavnom i upornom” propustu Kirgistana da spriječi da roba uvezena iz EU-a završi u Rusiji. Prema Komisiji, takvi tokovi omogućuju Moskvi da nastavi agresiju na Ukrajinu i održi sposobnost vođenja rata.
Važnost ove odluke je u presedanu. Do sada je EU redovito sankcionirao pojedine kompanije, banke, brodove, osobe ili posrednike iz trećih zemalja. No sada prvi put koristi alat koji ne cilja samo pojedinačne aktere, nego ograničava izvoz određene robe u cijelu treću zemlju zbog rizika da se ta roba dalje preusmjeri u Rusiju.
Pod povećalom i Kazahstan, Armenija i druge ruske trgovinske zaobilaznice
Ako se pokaže učinkovitim, slučaj Kirgistana mogao bi postati model za nove mjere prema drugim zemljama koje se pojavljuju u trgovinskim statistikama kao moguće zaobilazne rute. Među njima se u analizama najčešće spominju Kazahstan, Armenija, Uzbekistan, Turska, UAE i Kina.
Kazahstan je možda najlogičniji sljedeći primjer za promatranje. Nakon početka rata, trgovinski tokovi između EU-a, Kazahstana i Rusije naglo su se promijenili, osobito kod robe dvojne namjene i proizvoda s visokom prioritetnom vrijednošću za rusku vojnu industriju. Analize su već ranije upozoravale na rast izvoza osjetljive robe iz srednje Azije prema Rusiji.
Armenija se također često pojavljuje u analizama sankcijskog zaobilaženja jer je nakon 2022. zabilježila snažan rast trgovine s EU-om i Rusijom. Takav rast sam po sebi ne dokazuje kršenje sankcija, ali postavlja pitanje jesu li se dijelovi europske trgovine preusmjerili preko zemalja koje nisu formalno pod istim ograničenjima kao Rusija.
U 20. paketu sankcija EU je dodatno ciljao i subjekte iz trećih zemalja, uključujući Kinu, UAE, Uzbekistan, Kazahstan i Bjelorusiju, zbog opskrbe ruske vojne industrije robom dvojne namjene ili drugom osjetljivom opremom. Time se sankcijska politika sve više pomiče iz logike “zabraniti izvoz u Rusiju” prema logici “zatvoriti rute kojima roba ipak stiže do Rusije”.
Za europske izvoznike to znači novu razinu opreza. Više nije dovoljno provjeriti prodaje li se roba izravno ruskom kupcu. Sve važnije postaje pitanje tko je krajnji korisnik, postoji li rizik ponovnog izvoza i nalazi li se kupac u zemlji koja je pod povećalom zbog trgovinskih tokova prema Rusiji.
Za Hrvatsku izravan trgovinski učinak slučaja Kirgistan vjerojatno je malen. Razmjena Hrvatske s Kirgistanom toliko je skromna da se u redovitim statistikama ne pojavljuje kao velika zasebna tema. No za hrvatske izvoznike industrijske opreme, elektronike, strojeva, IT opreme ili komponenti poruka je važna: sankcijski rizik više ne počinje i ne završava na ruskoj adresi.
Pročitajte još:
Kirgistan je zato više od jednog imena u novom paketu sankcija. On je signal da EU pokušava sankcije učiniti stvarno provedivima, a ne samo formalno ispravnima. Jer ako se zabranjena roba ne može poslati u Rusiju, ali može proći kroz treću zemlju i završiti na istom mjestu, sankcije ostaju rupa u papiru.
Bruxelles sada pokušava zatvoriti baš tu rupu. Prva faza bila je zatvaranje glavnih vrata prema ruskom tržištu. Druga je bila lov na banke, brodove, energetske tokove i vojnu industriju. Treća faza, koja upravo počinje, mogla bi biti najkompliciranija: kontrola sivog prostora između Europe i Rusije, gdje roba formalno ide u jednu zemlju, a stvarno završava ondje gdje ne bi smjela.
