Kada se u Hrvatskoj pojavi najava investicije od 50 milijardi eura, prvi politički refleks gotovo je automatski: dobro je da veliki investitori biraju Hrvatsku. U zemlji koja se godinama pokušava odmaknuti od slike ekonomije oslonjene ponajprije na turizam, svaka priča o visokotehnološkom centru, umjetnoj inteligenciji i međunarodnom kapitalu zvuči kao razvojni jackpot.
No kod projekta Pantheon, najavljenog AI razvojnog i inovacijskog centra u Topuskom, ključno pitanje nije samo koliko bi novca moglo doći u Hrvatsku. Pitanje je i koliko bi struje iz Hrvatske moglo otići u taj projekt.
Ako su podaci koji se spominju u javnosti točni, riječ je o data centru instalirane snage oko jednog gigavata. To više nije samo IT projekt. To je energetski projekt, stoga se Pantheon ne može promatrati kao još jedna privatna investicija koja traži lokaciju, građevinsku dozvolu i političku podršku. Data centri su postali nova velika kategorija potrošača električne energije, a u doba umjetne inteligencije njihova potrošnja više ne raste linearno, nego eksplozivno.
Premijer Andrej Plenković zato je, možda i nehotice, pogodio samu srž rasprave kada je rekao da “nije poanta da svu struju koju trošimo u Hrvatskoj damo podatkovnom centru, a da mi nemamo struje”. Ta rečenica otvara pitanje koje više nije tehničko, nego strateško: kome Hrvatska u budućnosti daje prednost u pristupu mreži – kućanstvima, industriji, bolnicama, obnovljivim izvorima, elektrifikaciji prometa ili AI infrastrukturi?
Ako Danska bira kome daje struju, Hrvatska mora pitati što dobiva zauzvrat
To pitanje ne muči samo Hrvatsku. Nordijske zemlje, dugo smatrane idealnim odredištem za data centre zbog hladnije klime, političke stabilnosti i dostupnosti obnovljive energije, sada preispituju granice tog modela. U Danskoj je državni operator prijenosne mreže Energinet uveo privremenu pauzu na nove ugovore o priključenju zbog “eksplozije” zahtjeva za pristup mreži. U redu je oko 60 gigavata potencijalnih projekata, iako je vršna potrošnja Danske oko 7 gigavata. Data centri čine oko 14 gigavata tih zahtjeva.
Ako i Danska, zemlja koja je godinama bila magnet za podatkovne centre, mora stati i pitati se kome dati pristup mreži, Hrvatska nema luksuz da projekt od jednog gigavata tretira kao običnu investicijsku najavu.
U toj raspravi pojavljuje se izraz koji možda najbolje opisuje novu energetsku stvarnost: Igre gladi za megavate. Data centri, tvornice, baterijski sustavi, obnovljivi izvori, gradovi i industrija sve se češće nalaze u istom redu – svi trebaju priključak, svi trebaju mrežu, svi tvrde da su strateški važni. Međutim, niti je sama mreža neograničena, niti energija nije apstraktna stavka u prezentaciji investitora.
Zato Pantheon mora proći nekoliko ozbiljnih testova.
Prvi je test proizvodnje energije. Ako projekt treba golemu količinu električne energije, investitori moraju jasno pokazati odakle će ona doći. Hoće li se graditi novi proizvodni kapaciteti? Hoće li to biti obnovljivi izvori, plin, uvoz, dugoročni ugovori o kupnji električne energije ili kombinacija svega navedenog? Ako projekt samo ulazi u hrvatski sustav kao veliki potrošač, bez stvaranja dodatne proizvodnje, tada nije riječ samo o privatnoj investiciji nego o opterećenju javne infrastrukture.
Drugi je test same mreže. Čak i ako se energija negdje proizvede, ona mora doći do potrošača. To znači dalekovode, trafostanice, priključke, regulaciju, balansiranje sustava i ulaganja koja se ne događaju preko noći. Tko će to platiti? Investitor? HOPS? HEP? Država? Krajnji potrošači kroz mrežarine? Bez jasnog odgovora, javnost ima pravo biti skeptična.
Treći je test ekonomske koristi. Data centri zvuče kao moderna industrija, ali nisu nužno veliki poslodavci. Za razliku od klasičnih tvornica, ne zapošljavaju tisuće ljudi u stalnom operativnom radu. Najviše radnih mjesta nastaje u fazi gradnje, dok se kasnije velik dio sustava može voditi visoko automatizirano i udaljeno. Zato se mora postaviti pitanje: što Hrvatska i lokalna zajednica dobivaju zauzvrat? Koliko stalnih radnih mjesta? Kakve plaće? Koliko poreza? Koliko lokalnih dobavljača? Koliko znanja, istraživanja i suradnje sa sveučilištima?
Četvrti je test lokalne koristi. Ako Topusko i Sisačko-moslavačka županija daju prostor za megaprojekt, koristi ne smiju ostati samo u političkim govorima. Lokalna zajednica mora znati hoće li dobiti novu infrastrukturu, obrazovne programe, energetske projekte, mogućnost korištenja otpadne topline, bolju mrežu ili konkretne komunalne i razvojne koristi. U Europi se sve više raspravlja o tome mogu li data centri vraćati dio otpadne topline u sustave grijanja. Ako projekt troši toliko energije, mora se pitati može li barem dio tog energetskog otiska postati lokalna korist.
Županija vidi Pantheon kao nastavak zaokreta prema novim tehnologijama
Iz Sisačko-moslavačka županije za FInancije.hr rekli su kako već nekoliko godina u suradnji s Vladom RH razvoj temelje upravo na novim tehnologijama i modernim industrijama.
“Projekt Pantheon u Topuskom mogao bi biti izvrsna nadogradnja na temelje koje je Sisačko- moslavačka županija već izgradila. A ti temelji su brojni projekti koje provodimo i koji pokazuju jasan smjer razvoja koji je Županija zauzela: smjer ka novim industrijama i novim tehnologijama čime stvaramo kvalitetnije, modernije i bolje okruženje u skladu s novim industrijama te uvjete za ostanak mladih u našoj županiji” rekli su iz Županije.
Nadodali su i kako je uz podršku Vlade RH, u Novskoj već započela realizacija projekta koji će potvrditi Sisačko-moslavačku županiju središtem hrvatske gaming industrije.
“Izgradnja Centra gaming industrije u Novskoj investicija je vrijedna oko 80 milijuna eura koji će se prostirati na gotovo 9 000 hektara i obuhvaćati fakultet sa sportskom dvoranom i bazenom, studentskim domom, multifunkcionalnom dvoranom i uredima, energanom i drugim vanjskim sadržajima, a u drugoj fazi u sklopu Gaming centra predviđena je izgradnja inkubatora i akceleratora za pružanje podrške MSP-ovima i start-upovima u gaming industriji, uključujući pružanje inovativnih digitalnih usluga, objasnili su.
Tako su objasnili i kako potiču i srednjoškolsko obrazovanje te su jedina Županija koja je u svoje srednje škole uvela nove obrazovne programe – tehničar za razvoj video igara i tehničar za robotiku.
Sisačko-moslavačka županija razvija i cijeli STEM lanac, od vrtića i škola do Regionalnog centra kompetentnosti Tehničke škole Sisak, spomenutog gaming centra u Novskoj i poduzetničkog inkubatora Sisak Smart Silver, s ciljem povezivanja obrazovanja, novih tehnologija i gospodarstva.
Uz državne prvake u robotici i novi Centar izvrsnosti u STEM području, županija želi darovitim učenicima omogućiti dodatno obrazovanje, razvoj vještina i priliku da nakon školovanja ostanu raditi u svojoj sredini.
Što se tiče prednosti projekta Panteon na lokalnoj razini, iz Županije su rekli kako te prednosti vide u neposrednom ulaganju u infrastrukturu vrijednosti 500 milijuna EUR što uključuje modernizaciju sustava javne vodoopskrbe i odvodnje, elektroenergetske mreže, cestovne infrastrukture i drugih objekata javne namjene koje će moći koristiti i sugrađani.
“Naime, modernizacijom i dodatnim ulaganjem povećat će se učinkovitost, kapacitet i sigurnost komunalne i energetske infrastrukture. Prednost također vidimo i u dolasku visokoobrazovane radne snage i njihov ostanak na području naše županije, zapošljavanje lokalne radne snage te poticaj daljnjem razvoju obrazovanja kao i svim drugim pozitivnim učincima koje donosi investicija čija se vrijednost procjenjuje na iznos od 50 milijardi EUR,” objasnili su.
Za projekt Panteon sada slijedi izrada projektne dokumentacije, a nakon što se ista izradi, Sisačko-moslavačka županija će donositi odluke sukladno svojim propisima i zakonima.
Za kraj su zaključili kako podržavaju svaki oblik ulaganja koji donosi razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i dugoročnu korist za njezino stanovništvo, ulaganja koja poštuju okolišne standarde, lokalnu zajednicu i stvaraju održiv razvoj koji ne smije ići na štetu zdravlja građana i prirode.
Pantheon kao test zrelosti hrvatske energetske politike
No, vratimo se mi na testove koje će Pantheon morati proći kako bi osigurao povjerenje građana ali i samodostatnost na enrgetskom polju. Peti i posljednji test biti će takozvani test prioriteta. Hrvatska želi više industrije, više digitalizacije, više obnovljivih izvora i više investicija. Ali sve to traži mrežu. Ako jedan veliki projekt zauzme ogroman kapacitet, treba biti jasno zašto baš on ima prednost pred drugim mogućim korisnicima. U Danskoj se upravo to pretvara u raspravu o kriterijima: tko je zreo projekt, tko ima stvarnu investicijsku odluku, tko donosi društvenu vrijednost i tko ne bi smio stajati u istom redu kao bolnica, industrijski pogon ili projekt javne infrastrukture.
Tu se dolazi do najvažnije razlike. Nije pitanje treba li Hrvatska reći “ne” data centrima. Pitanje je pod kojim uvjetima treba reći “da”.
Pantheon može biti razvojna prilika ako dolazi s vlastitim energetskim rješenjem, jasnim ulaganjima u mrežu, dugoročnim ugovorima o zelenoj energiji, lokalnim koristima i transparentnim poslovnim planom. Može biti i prilika ako nije samo server-farma, nego stvarni AI razvojni centar s istraživanjem, obrazovanjem, domaćim stručnjacima i vezom s hrvatskim tehnološkim ekosustavom.
Ali ako projekt ostane na razini velike brojke, velikih obećanja i nejasnog energetskog plana, onda se mora tretirati oprezno. Investicija od 50 milijardi eura zvuči impresivno, ali megavati su ti koji odlučuju je li projekt održiv. U energetici se razvoj ne mjeri samo najavljenim kapitalom, nego i time tko snosi trošak infrastrukture i tko trpi posljedice ako sustav postane prenapregnut.
Hrvatska već ima iskustvo s energetskim projektima koji su u početku izazivali otpor, a kasnije se pokazali strateški važnima, poput LNG terminala. No usporedba s LNG-om ima granice. LNG terminal povećava sigurnost opskrbe šireg tržišta. Data centar prije svega troši energiju. Da bi bio strateški opravdan, mora dokazati da zauzvrat stvara dovoljno široku javnu i gospodarsku vrijednost.
Zato Pantheon nije test hrvatske otvorenosti prema investitorima. Hrvatska treba investicije. Treba industriju. Treba digitalnu infrastrukturu. Treba projekte koji je pomiču izvan sezonskog turizma i niskoprofitnih usluga. Ali Pantheon je prije svega test zrelosti hrvatske energetske politike.
Jer u sljedećem desetljeću neće biti dovoljno pitati tko želi ulagati u Hrvatsku. Morat ćemo pitati i tko želi hrvatsku struju, po kojoj cijeni, za koju svrhu i s kakvom koristi za društvo.
Ako se to ne definira unaprijed, energetska politika lako se može pretvoriti u Igre gladi za megavate. A u toj igri najveći projekt ne bi automatski smio pobijediti samo zato što ima najveću brojku u prezentaciji.
