Kina se obvezala kupovati najmanje 17 milijardi dolara američkih poljoprivrednih proizvoda godišnje u 2026., 2027. i 2028. godini, objavila je Bijela kuća nakon sastanka američkog predsjednika Donalda Trumpa i kineskog predsjednika Xi Jinpinga.
Obveza se odnosi na dodatne kupnje poljoprivrednih proizvoda, iznad ranijih kineskih obećanja o kupnji američke soje. Nakon prošlogodišnjeg sastanka Trumpa i Xija, Kina je pristala kupiti 12 milijuna metričkih tona soje, a SAD je tada objavio da će Peking u iduće tri godine kupovati po 25 milijuna tona godišnje.
Novi dogovor dio je šireg pokušaja Washingtona i Pekinga da stabiliziraju trgovinske odnose nakon višegodišnjih napetosti, carina i ograničenja u tehnološkom sektoru. Prema Bijeloj kući, dvije zemlje planiraju uspostaviti i odbore za trgovinu i ulaganja, koji bi trebali služiti kao okvir za upravljanje pitanjima u “neosjetljivim” sektorima.
Takva formulacija ostavlja prostor za daljnje pregovore o širokom rasponu proizvoda, iako nije jasno hoće li obuhvatiti i napredne čipove i povezanu opremu, oko kojih se SAD i Kina već dugo spore.
Američki ministar financija Scott Bessent ranije je rekao da bi jedna od ideja trgovinskog vijeća mogla biti uklanjanje carina na oko 30 milijardi dolara trgovine u područjima koja nisu kritična i koja SAD ne pokušava vratiti u domaću proizvodnju.
Poljoprivreda je jedno od područja u kojem dvije strane pokušavaju pokazati konkretan napredak. Američki farmeri već godinama osjećaju posljedice trgovinskih napetosti s Kinom, a dodatni pritisak posljednjih mjeseci dolazi i od rasta troškova gnojiva povezanog s ratom u Iranu.
Nova kineska obećanja vjerojatno će biti dobro primljena među američkim proizvođačima, ali ostaje pitanje hoće li iznos biti dovoljan da preokrene teško stanje u dijelu poljoprivrednog sektora.
Analitičarka Susan Stroud iz No Bull Aga ocijenila je da bi kineska obveza od 17 milijardi dolara godišnje za poljoprivredne proizvode bez soje mogla vratiti američki izvoz Kini blizu razina nakon prve faze trgovinskog sporazuma iz Trumpova prvog mandata.
Američki izvoz poljoprivrednih proizvoda u Kinu 2024. vrijedio je 24 milijarde dolara, uključujući 12 milijardi dolara soje, 1,4 milijarde dolara pamuka i 1,2 milijarde dolara sirka, prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede. Ukupne isporuke Kini pale su na 8,3 milijarde dolara u 2025. nakon zaoštravanja trgovinskog spora.
Pitanje je, međutim, koliko su nova obećanja provediva. Kina nije ispunila ranije obveze iz trgovinskog sporazuma iz 2020., kojim se obvezala kupiti dodatnih 200 milijardi dolara američkih poljoprivrednih, energetskih i industrijskih proizvoda tijekom dvije godine. Pandemija je otežala provedbu tog dogovora, ali kritičari su i tada tvrdili da su ciljevi bili nerealni.
Kina se posljednjih mjeseci sve više okretala jeftinijoj brazilskoj soji, nakon što je ispunila početni volumen kupnje dogovoren u prošlogodišnjem američko-kineskom trgovinskom primirju.
Nakon najnovijeg summita, Kina je obnovila pristup tržištu za američku govedinu, produživši istekle dozvole za više od 400 pogona za izvoz mesa. Peking će također surađivati s američkim regulatorima na obnovi uvoza američke peradi, nakon što su tijekom carinskog rata istekle brojne dozvole za američke izvoznike mesa.
Kinesko ministarstvo trgovine poručilo je da ishod razgovora pokazuje kako dvije zemlje mogu pronalaziti rješenja kroz dijalog i suradnju.
Ipak, dogovor ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Bijela kuća nije objavila detalje o carinama, dok je kineska strana navela da će obje zemlje poduzeti niz mjera, uključujući međusobno smanjenje nameta na određene proizvode, ali bez konkretnih pojedinosti.
Pročitajte još:
Trump je Xija pozvao u Bijelu kuću krajem rujna, a dvojica lidera mogla bi se ponovno susresti i na summitu APEC-a u Shenzhenu u studenome te na summitu G20 u Miamiju mjesec dana kasnije.
Za sada se čini da trgovinsko primirje između Washingtona i Pekinga ostaje na snazi. No kao i kod ranijih američko-kineskih trgovinskih dogovora, ključ neće biti u najavi, nego u provedbi: hoće li Kina zaista kupovati obećane količine američkih poljoprivrednih proizvoda i hoće li dvije najveće svjetske ekonomije uspjeti odvojiti “neosjetljivu” trgovinu od sve oštrijeg tehnološkog i geopolitičkog rivalstva.
