U raspravi o reformi njemačkog mirovinskog sustava pojavio se prijedlog da se odlazak u punu mirovinu više ne veže uz određenu dob, nego uz 45 godina uplaćenih doprinosa. Ova jednostavna ideja u praksi bi mogla značiti da će dio akademski obrazovanih radnika u punu mirovinu odlaziti tek sa 75 godina, piše Moje Vrijeme.
Prijedlog je iznio ekonomist Jens Südekum, osobni savjetnik njemačkog ministra financija Larsa Klingbeila. Prema toj zamisli, osoba koja je počela raditi s 18 godina mogla bi nakon 45 godina uplata u mirovinski sustav otići u mirovinu bez odbitaka već sa 63 godine.
No netko tko je, zbog dugog studija i kasnijeg ulaska na tržište rada, počeo raditi s 30 godina, punu bi mirovinu mogao ostvariti tek sa 75 godina. Südekum smatra da sadašnji sustav nije dovoljno pravedan prema onima koji su rano počeli raditi i desetljećima uplaćivali doprinose te se time, smatra, zanemaruje stvarna duljina radnog vijeka.
No Institut za njemačko gospodarstvo iz Kölna, poznatiji kao IW, odbacuje takvu logiku. Njihov stručnjak Jochen Pimpertz upozorava da njemački sustav već sada nagrađuje dulji rad. Mirovina se izračunava prema bodovima: tko dulje radi i više zarađuje, skuplja više bodova i prima veću mirovinu.
Prema podacima njemačkog mirovinskog osiguranja, osiguranici s najmanje 45 godina doprinosa u prosjeku primaju 26 posto višu mirovinu od onih koji imaju između 35 i 44 godine staža. Kod novih umirovljenika u 2024. godini ta je razlika bila još veća i iznosila je oko trećine, piše Moje Vrijeme.
Poseban problem prijedloga vidi se upravo kod onih koji su studirali. Ako je redovna dob za odlazak u mirovinu oko 66 ili 67 godina, visokoobrazovana osoba teško može skupiti 45 godina doprinosa.
Pročitajte još:
IW navodi slikovit primjer: inženjer bi diplomu morao steći već s 21 godinom da bi do redovne dobi za mirovinu prikupio puni staž od 45 godina. Za mnoge karijere to je nerealno.
U praksi bi se tako sustav pretvorio u neku vrstu “akademske mirovine sa 75”, premda to formalno ne bi bilo tako nazvano. Radnici koji su ranije ušli na tržište rada bili bi u boljem položaju, dok bi oni s duljim obrazovanjem morali raditi znatno dulje ako žele izbjeći odbitke.
