Hrvatska pokušava istodobno riješiti dvije slabosti domaćeg tržišta kapitala: premalen broj kompanija koje novac za rast traže preko burze i premalen broj građana koji aktivno ulažu. Upravo zato Hanfin program PutNaTržište i Hrvatski investicijski račun treba promatrati kao dva dijela iste politike.
PutNaTržište trebao bi pomoći u stvaranju nove ponude, odnosno kompanija koje bi u budućnosti mogle izdavati dionice ili obveznice. Hrvatski investicijski račun trebao bi povećati potražnju, odnosno broj građana koji imaju kapital za takva ulaganja.
Takav pristup pogađa samu srž problema domaćeg tržišta. Burza teško može rasti ako nema novih kvalitetnih izdanja, ali ni kompanije nemaju mnogo razloga izlaziti na tržište ako nema dovoljno ulagatelja i likvidnosti.
PutNaTržište nije zamišljen samo za poduzeća koja su već odlučila izaći na burzu. Važniji je njegov raniji korak: pronaći kompanije koje bi tržište kapitala mogle koristiti za financiranje i pokazati im što moraju promijeniti prije nego što dođu pred ulagatelje.
To uključuje financijsko izvještavanje, upravljanje, transparentnost, vlasničku strukturu i sposobnost kompanije da posluje pod većim nadzorom javnosti i investitora. Za mnoga poduzeća upravo je taj prijelaz veći problem od same odluke o izdavanju dionica.
Domaće kompanije tradicionalno su se mnogo više oslanjale na bankovne kredite, vlastiti kapital ili prodaju vlasničkog udjela strateškom partneru. Burza je ostala opcija za relativno mali broj poduzeća, zbog čega se nova izdanja pojavljuju povremeno, a ne kao redovit kanal financiranja.
Ako PutNaTržište uspije stvoriti širi krug poduzeća koja nekoliko godina unaprijed planiraju izlazak na tržište, njegov učinak mogao bi biti važniji od pojedinačnog IPO-a. Tržište bi prvi put dobilo svojevrsni kontinuirani red budućih izdavatelja.
HIR treba dovesti nove ulagače
Hrvatski investicijski račun rješava drugu stranu problema. Građanima bi trebao omogućiti ulaganje u dionice, obveznice, fondove, ETF-ove i druge financijske instrumente uz povoljniji porezni tretman. Predviđeni kumulativni limit uplata iznosi 200.000 eura, uz mogućnost dodatnih uplata pod propisanim uvjetima.
Važnije od samog limita jest to što se trgovanje, reinvestiranje, dividende i kamate unutar računa ne bi porezno tretirali na isti način kao kod klasičnog ulaganja, sve dok se poštuju pravila računa.
To je važna promjena jer domaće tržište već godinama ima problem uske baze aktivnih ulagatelja. Ako se broj građana koji redovito ulažu znatnije poveća, raste i količina kapitala dostupnog kompanijama.
Najzanimljiviji dio HIR-a jest pravilo prema kojem tijekom godine prosječno najmanje 20 posto ulaganja mora biti povezano s hrvatskim tržištem. To ne znači da petina portfelja mora biti u dionicama Zagrebačke burze. Krug prihvatljivih ulaganja širi je, ali je politička i ekonomska namjera vrlo jasna: država daje poreznu pogodnost građanima, ali dio tako potaknutog kapitala želi zadržati vezanim uz domaće tržište.
U tome se HIR izravno povezuje s projektom PutNaTržište. Ako Hanfa pripremi više kompanija za izdavanje dionica i obveznica, a HIR stvori veću bazu domaćih ulagača, te dvije skupine trebale bi se susresti upravo na tržištu kapitala.
To je vjerojatno i najambiciozniji dio cijele strategije. Država ne pokušava samo povećati financijsku pismenost niti samo privući još nekoliko kompanija na burzu, nego stvoriti kružni mehanizam u kojem veća ponuda privlači više kapitala, a veći kapital kompanijama daje razlog da koriste burzu.
Problem nije samo broj ulagača
Sama činjenica da bi HIR mogao privući nove ulagače neće automatski riješiti problem hrvatskog tržišta. Ako se broj kvalitetnih izdanja ne poveća dovoljno brzo, dodatni novac mogao bi se koncentrirati u relativno malom broju postojećih dionica i fondova.
To bi moglo povećati promet i cijene najlikvidnijih izdanja, ali ne bi nužno značilo da je tržište postalo šire ili funkcionalnije.
Ključni pokazatelj neće biti samo koliko je novih računa otvoreno, nego i koliko se novih kompanija pojavilo na tržištu te koliko je kapitala preko burze stvarno završilo u financiranju njihova rasta.
Isto vrijedi i u suprotnom smjeru. Nema velike koristi od desetaka kompanija pripremljenih za tržište ako ih pri izdavanju dionica ili obveznica dočeka premalo kupaca.
Najveći dugoročni test bit će promjena ponašanja hrvatskih poduzeća. Dokle god vlasnici burzu doživljavaju kao posljednji ili previše složen izbor, broj novih izdanja ostat će ograničen.
Pročitajte još:
PutNaTržište tu može imati važnu ulogu ako uspije smanjiti nepoznanice oko troškova, pripreme i obveza koje dolaze s tržišnim financiranjem. Za dio kompanija izdavanje obveznica možda će biti logičniji prvi korak od IPO-a, dok će druge možda zaključiti da im više odgovara privatni kapital.
Upravo zato PutNaTržište i HIR treba promatrati zajedno. Jedan bez drugoga može proizvesti ograničen rezultat. Zajedno, međutim, predstavljaju prvi ozbiljniji pokušaj da se istodobno poveća broj kompanija koje traže kapital i broj građana koji su ga spremni ponuditi.
