Prinos na desetogodišnju američku državnu obveznicu ponovno se približava granici od pet posto. Sama razina nije važna samo trgovcima obveznicama: kada američka država na deset godina nudi gotovo pet posto, mijenja se računica za dionice, korporativno zaduživanje, stambene kredite i samu cijenu kapitala.
Zašto je to toliko važno najbolje pokazuje veličina tržišta. Američko tržište obveznica i drugih dužničkih vrijednosnih papira krajem 2025. vrijedilo je 61,2 bilijuna dolara, gotovo dvostruko više od tržišta Europske unije vrijednog 31,1 bilijun dolara. Kina je bila treća s 28,7 bilijuna dolara.
SAD tako sam drži 38,1 posto globalnog tržišta dužničkih vrijednosnih papira. Kada se prinosi na tom tržištu pomaknu prema gore, posljedice se vrlo brzo prelijevaju na ostatak financijskog sustava.
Globalna vrijednost obveznica i drugih dužničkih vrijednosnih papira dosegnula je prošle godine 160,7 bilijuna dolara. Istodobno je ukupna tržišna kapitalizacija svjetskih dionica iznosila 157,8 bilijuna dolara.
Tako da je tržište duga danas veličinom čak i nešto veće od globalnog tržišta dionica. Pritom je izrazito koncentrirano. SAD, Europska unija i Kina zajedno drže 75,4 posto ukupnog svjetskog tržišta duga, a s Japanom taj udio raste iznad 82 posto.
Američko tržište tijekom 2025. poraslo je 5,2 posto, ali mu je globalni udio pao s 40 na 38,1 posto jer su druga velika tržišta rasla brže. Posebno Kina, čije je tržište dužničkih vrijednosnih papira u deset godina naraslo sa 7,8 na 28,7 bilijuna dolara.
Ipak, američko tržište i dalje je uvjerljivo najveće, pa je prinos na desetogodišnju državnu obveznicu jedna od ključnih referentnih cijena novca u svijetu.
Zašto je pet posto problem za dionice
Granica od pet posto važna je prije svega zato što mijenja odnos prinosa i rizika. Kada američka državna obveznica nudi dva ili tri posto, investitori imaju snažniji motiv tražiti veći povrat na tržištu dionica. Kada gotovo bezrizičan državni dug nudi pet posto, dionice moraju ponuditi osjetno veći očekivani povrat kako bi opravdale dodatni rizik.
To posebno pogađa skupo vrednovane rastuće kompanije. Velik dio njihove vrijednosti temelji se na dobiti koja se očekuje tek godinama u budućnosti. Što su kamatne stope više, to je sadašnja vrijednost tih budućih zarada manja.
Zato rast dugoročnih prinosa često prvo pritisne tehnološke i druge kompanije s visokim valuacijama, ali učinak brzo prelazi i na ostatak tržišta.
Viši prinosi znače i skuplje korporativno financiranje. Ako američka država investitoru nudi gotovo pet posto, kompanija koja želi izdati vlastitu obveznicu mora ponuditi još više kako bi nadoknadila kreditni rizik.
Američke kompanije posebno su osjetljive
To je za SAD osobito važno jer se tamošnje kompanije mnogo više oslanjaju na tržište obveznica nego na bankovno kreditiranje.
Kod američkih nefinancijskih kompanija oko 77,5 posto dužničkog financiranja dolazi preko obveznica i drugih dužničkih vrijednosnih papira. U Europskoj uniji, Kini, Japanu i Ujedinjenom Kraljevstvu situacija je gotovo obrnuta, jer bankovni krediti čine dominantan izvor korporativnog duga.
Zbog toga rast tržišnih prinosa američke kompanije osjećaju gotovo izravno kroz cijenu refinanciranja i novog zaduživanja.
Ta je tema još važnija u trenutku kada tehnološki divovi troše stotine milijardi dolara na podatkovne centre, umjetnu inteligenciju, čipove i energetsku infrastrukturu. Dio tih ulaganja financira se upravo preko tržišta kapitala, pa viši prinosi postupno podižu cijenu cijelog investicijskog ciklusa.
I država mora platiti više
Brojku od 61,2 bilijuna dolara pritom ne treba miješati s američkim državnim dugom. Ona obuhvaća državni, korporativni, hipotekarni i drugi utrživi dug. Savezni dug SAD-a zasebno je u kolovozu prvi put premašio 40 bilijuna dolara.
Rast prinosa ne znači da država odmah plaća pet posto na cijeli taj iznos, ali problem raste kako stare obveznice dospijevaju i moraju se refinancirati po novim, višim stopama.
Što visoki prinosi dulje traju, to se veći dio postojećeg duga prebacuje na skuplje financiranje. Istodobno država mora izdavati novi dug kako bi financirala proračunske manjkove.
Tako nastaje osjetljiva povratna veza: veće potrebe za zaduživanjem znače veću ponudu obveznica, veća ponuda može tražiti više prinose, a viši prinosi dodatno povećavaju buduće troškove kamata.
Najnoviji rast prinosa ubrzali su viši troškovi energije, tvrdokorna inflacija i očekivanja da bi Federalne rezerve mogle dulje zadržati restriktivnu monetarnu politiku.
Pročitajte još:
No pitanje hoće li desetogodišnji prinos završiti na 4,95 ili 5,05 posto manje je važno od šire promjene koja se događa.
Nakon godina izrazito jeftinog novca, kapital ponovno ima visoku cijenu. Najveće svjetsko tržište duga nudi prinose koji ozbiljno konkuriraju dionicama, američka država mora financirati više od 40 bilijuna dolara duga, a kompanije su snažno ovisne o tržišnom financiranju.
