Američki javni dug prvi je put premašio 40 bilijuna dolara, ali posljedice rekordnog zaduživanja više nisu samo dugoročni fiskalni problem. Pritisak se sve snažnije vidi na tržištu državnih obveznica, gdje je američki ministar financija Scott Bessent posegnuo za neuobičajenim potezom kako bi pokušao spustiti dugoročne prinose.
Iz američkog Ministarstva financija najavili su udvostručenje opsega pojedinih operacija otkupa dugoročnih državnih obveznica.
Tako kod vrijednosnih papira s dospijećem između deset i 30 godina iznos pojedinačnih otkupa povećava se s dvije na najmanje četiri milijarde dolara.
Potez dolazi nakon snažne rasprodaje američkih državnih obveznica koja je prinos na 30-godišnju američku državnu obveznicu pogurala iznad 5,3 posto, na razine kakve nisu viđene gotovo dva desetljeća.
Bessent time pokušava ublažiti jedan od trenutno najvećih problema američkih financija: rast troška dugoročnog zaduživanja.
Bessent: Dugoročni prinosi otišli su predaleko.
Rast dugoročnih prinosa posljedica je kombinacije viših inflacijskih očekivanja, velikih proračunskih deficita, geopolitičkih rizika i sve veće količine državnog duga koju američka vlada mora plasirati investitorima.
Kada cijene obveznica padaju, njihovi prinosi rastu, pa Ministarstvo financija povećanjem otkupa pokušava poduprijeti likvidnost i ublažiti pritisak na dugom kraju tržišta.
Bessent pritom smatra da trenutačne razine dugoročnih prinosa ne odgovaraju u potpunosti temeljnim pokazateljima američkog gospodarstva te da tržište u cijene ugrađuje previsoku premiju za rizik.
Takvu procjenu daje iz pozicije nekoga tko je veći dio karijere proveo upravo na financijskim tržištima. Bessent je u Soros Fund Managementu radio od 1991. do 2000. godine te vodio londonski ured kompanije. Ondje je radio uz legendarnog makro investitora Stanleyja Druckenmillera i bio dio tima u vrijeme jedne od najpoznatijih transakcija u povijesti hedge fondova, oklade protiv britanske funte 1992. godine. Kasnije se vratio u Soros Fund Management kao glavni investicijski direktor, a tu je funkciju obnašao od 2011. do 2015. godine.
Nakon prvog odlaska od Sorosa pokrenuo je Bessent Capital, a 2015. osnovao je Key Square Capital Management, globalni makro hedge fond koji je ulaganja temeljio upravo na procjenama kretanja kamatnih stopa, valuta, gospodarstava i geopolitičkih odnosa.
Zbog toga njegova ocjena sadašnjeg stanja na tržištu obveznica ima dodatnu težinu.
Američki javni dug premašio 40 bilijuna dolara
Bessentova intervencija događa se upravo u trenutku kada je ukupni američki javni dug prvi put premašio 40 bilijuna dolara.
Još 2001. godine situacija je izgledala potpuno drukčije. Američka savezna vlada nekoliko je godina ostvarivala proračunski suficit, a Kongresni ured za proračun, neovisna institucija koja za američki Kongres izrađuje fiskalne i ekonomske procjene, tada je čak očekivao da bi savezni dug tijekom sljedećeg desetljeća mogao gotovo nestati.
Umjesto toga, dug je 2008. dosegnuo deset bilijuna dolara, a tijekom sljedećih 18 godina učetverostručio se.
Na njegov rast utjecala je kombinacija poreznih rezova, veće državne potrošnje, ratova u Afganistanu i Iraku, financijske krize te velikih fiskalnih programa tijekom pandemije.
Dodatni pritisak stvaraju dugoročni izdaci za mirovinski sustav te zdravstvene programe Medicare i Medicaid, koji pokrivaju starije osobe, osobe s nižim prihodima i druge skupine korisnika. Istodobno, više kamatne stope povećavaju trošak servisiranja postojećeg duga.
Neto kamate već čine oko 15 posto ukupne potrošnje savezne države, dok američki proračun i dalje bilježi deficit koji se mjeri u bilijunima dolara.
Otkup obveznica ne rješava glavni problem
Bessentov potez može kratkoročno pomoći tržištu, ali ne mijenja osnovnu fiskalnu računicu. Američka vlada i dalje troši znatno više nego što prikuplja, zbog čega kontinuirano mora izdavati novi dug.
To postaje posebno važno kada ulagači počnu zahtijevati veću naknadu za dugoročno financiranje države.
Viši prinosi na američke državne obveznice ne pogađaju samo američki proračun. Budući da služe kao jedna od ključnih referentnih stopa na svjetskim financijskim tržištima, njihov rast može povećati cijenu hipotekarnih, korporativnih i drugih dugoročnih kredita.
Istodobno stvaraju konkurenciju dionicama. Ako investitor na američkoj državnoj obveznici može ostvariti prinos veći od pet posto, bez preuzimanja rizika pojedine kompanije, dio kapitala postaje manje spreman plaćati visoke valuacije na tržištu dionica.
Pročitajte još:
Zato Bessentova intervencija nije važna samo za tržište državnog duga. Ona pokazuje da rast dugoročnih prinosa postaje dovoljno ozbiljan problem da američko Ministarstvo financija pokušava aktivnije utjecati na tržišne uvjete.
Granica od 40 bilijuna dolara pritom je prije svega simbol. Za financijska tržišta važnije pitanje postaje koliko će ulagači ubuduće tražiti da bi financirali taj dug.
