U vremenu kada se sve više toga proizvodi brzo, serijski i uz pomoć tehnologije, jedan zagrebački obrt se već više od šest desetljeća drži tradicije. Obrt Tomica Marica osnovan je još 1965. godine, a danas ga vodi treća generacija obitelji, Ljiljana Milla, koja je od majke preuzela zanat i znanje.
Na istoj adresi, Oporovečki vinogradi 4, i prema istim tradicionalnim receptima ondje se i danas ručno izrađuju licitari te drugi proizvodi karakteristični za ovaj stari zagrebački zanat.
Sve o poslovanju obrta i očuvanju tradicije ispričala nam je Ljiljana Milla.
“Obrt je osnovao moj djed Filip Trslić. On je dugi niz godina izučavao zanat kod zagrebačkog medičara Novaka. Djed je obrt vodio do svoje smrti, 1987. godine, a zatim ga je naslijedila moja majka Marica Tomica, po kojoj ovaj obrt nosi ime. Majka je 2013. godine otišla u mirovinu i tada sam ja preuzela vođenje obrta”, rekla je za Financije.hr.
“Poslovanje se vodi kao i nekada – prodaja po proštenjima, sajmovima i prigodnim manifestacijama. Sve proizvodimo po potrebi tako da ne znamo točno koliki je godišnji prosjek, ovisi od godine do godine. Radi nas troje u obrtu i ništa se nije previše promijenilo od početka poslovanja. I dalje je to obrt u kojem se sve ručno izrađuje kako je nekada bilo”, dodala je.
Objasnila nam je i da je teško procijeniti koliko košta izrada jednog licitara jer sve ovisi o cijeni repromaterijala.
S obzirom na to da svoje proizvode prodaju na raznim sajmovima i manifestacijama, Advent im je izrazito značajan. Posebno jer između listopada i ožujka imaju slabu prodaju. Zato se dva mjeseca unaprijed počnu pripremati za Advent.
Izrada jednog licitara može trajati nekoliko mjeseci pa je to potrebno uzeti u obzir kada se pripremaju za neki poseban događaj. Proces kreće s tijestom koje se oblikuje i nakon toga peče, a zatim ostavi (ovisno o veličini proizvoda) dva do šest mjeseci kako bi se proizvod osušio.
Nakon završetka sušenja kreće proces ‘tunkanja’, odnosno umakanja proizvoda u boju. Kada se boja osuši, vrijeme je za završnu fazu, a to je ukrašavanje. Gotov proizvod se pakira i nakon toga je spreman za tržište.
Na internetskoj stranici obrta ističu da su im licitarska srca najtraženiji i najpoznatiji proizvod, ali imaju i druge – konjiće, bebice, ukrasne pisanice… Proizvodi koji se dugo suše mogu trajati, kao suveniri, od 10 do 15 godina, ali se moraju čuvati od vlage i fizičkih oštećenja.
Ipak, često se postavlja pitanje mogu li se licitarska srca i jesti. Kako objašnjava Ljiljana, svi dijelovi licitara izrađeni su od jestivih materijala, no njihovo jedenje ne preporučuju jer su vrlo tvrdi i nisu osobito ukusni.
“Radimo prigodne licitare za Božić poput zvijezde repatice, čizmice, borića, zvonca itd. Proizvodimo i čisla, gvirc (piće od meda) te medenjake raznih okusa”, otkrila nam je Ljiljana.
Ispričala je i da, uz izradu licitara, organiziraju radionice po školama, vrtićima i na raznim manifestacijama.
Iako kroz radionice nastoje približiti ovaj tradicionalni zanat najmlađima, budućnost licitarskog zanata nije bez izazova.
Pročitajte još:
Kako kaže Ljiljana Milla, mladih koji bi se željeli baviti ovim poslom gotovo da i nema, pa se znanje i vještine i dalje prvenstveno prenose unutar obitelji.
“Licitarsko srce je zaštićeno, a obrt je uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, stoga smatram da će se tradicija izrade licitara nastavi i u četvrtoj generaciji naše obitelji”, istaknula je.
