Solarne obveznice moguće rješenje za širenje ugradnje solarnih elektrana na kućama

Ulaganje u solarne elektrane, pa tako i male kućne elektrane, je dio zelene tranzicije koji snažno potiče Europska unija (EU), no istodobno su nerijetko financijske zapreke na putu da građani krenu u takav oblik ulaganja.

Naime, činjenica da je isplativost dugoročna i pitanje raspolaganja sredstvima za samu investiciju nerijetko su na kraju ostavili krovove bez solarnih panela unatoč privlačnosti ideje.

Sada se pojavila zamisao koja bi mogla pomoći apsorbirati financijski udar instaliranja solarne elektrane na krovu i pritom osigurati da računi za struju budu manji.

Proteklih mjeseci obilježenih rastom cijena energije i visokim temperaturama primjećuje se snažan rasta zanimanja među Europljanima za solarne elektrane na krovovima.

Časopis Nature Energy napravio je analizu diljem EU-a sa zaključkom da bi solarne elektrane mogle do 2050. pokrivati oko 40 posto europske potrošnje struje. No, trenutačno su sunčane elektrane instalirane tek na 10 posto europskih krovova.

Vlade u zemljama članicama, doduše, nastoje osmisliti sheme subvencija koje bi pomogle građanima. U Irskoj vlasnici kuća mogu dobiti potporu do 1.800 eura za održivu energiju, a u Mađarskoj javne subvencije mogu pokriti i do dvije trećine troškova instalacije.

Neke druge zemlje, poput Njemačke i Nizozemske, su primijenile nultu stopu PDV-a na solarne panele i instalaciju.

Unatoč svemu tome, dosta izraženi početni troškovi ostaju zapreka, posebice kod kućanstava koja nemaju visoka primanja.

U Hrvatskoj Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) 2. rujna ove godine otvorio je prijave na javni poziv vrijedan 38 milijuna eura namijenjen građanima koji žele ulagati u obnovljive izvore energije i povećati energetsku neovisnost svojih kućanstava. Sufinancira se ugradnja dizalica topline i fotonaponskih elektrana za vlastitu potrošnju, a po prvi put građanima su dostupni i poticaji za baterijske sustave za pohranu električne energije.

Na javni poziv se mogu prijaviti fizičke osobe koje su vlasnici ili suvlasnici obiteljske kuće te tu imaju prijavljeno prebivalište. FZOEU će građanima sufinancirati do 50 posto opravdanih troškova ulaganja dok je za kućanstva u riziku od energetskog siromaštva osigurano do 70 posto sufinanciranja. 

Pravo na višu stopu sufinanciranja moći će ostvariti kućanstva čiji prosječni mjesečni ekvivalentni dohodak iz 2025. godine ne prelazi 1.341,42 eura po članu kućanstva. To se dokazuje potvrdom Porezne uprave, a način izračuna detaljno je opisan u dokumentaciji poziva.

Za fotonaponske elektrane potpora iznosi do 6.000 eura, odnosno najviše 600 eura po kilovatu instalirane snage, dok kućanstva u riziku od energetskog siromaštva mogu ostvariti do 8.400 eura, odnosno do 840 eura po kilovatu.

No, pitanje je hoće li sve to dovoljno ubrzati širenje kućnih solarnih elektrana u Europi. Stoga bi možda upravo solarne obveznice mogle pružiti važan dodatni impuls.

Na troškove instaliranja solarnih panela utječe više faktora.

Prema tvrtki LONGi, kako prenosi Euronews, kućanstvo u Europi obično treba između šest i 15 kilovata snage solarne energije, ovisno o veličini, uporabi dizalice topline ili postojanju punjenja za električno vozilo. To nosi trošak od 7.000 do 30.000 eura. U Ujedinjenom Kraljevstvu uobičajeni sustav od 4,5 kilovata ima cijenu od 7.600 funti ili gotovo devet tisuća eura.

Istina je da solarni paneli mogu uštedjeti na računima nekoliko stotina eura godišnje, no ipak trebaju godine da se investicija vrati. Stručnjaci procjenjuju da to obično traje najmanje 10 godina.

Zbog svega toga je Donal Brown s instituta ECI iz Oxforda, koji se bavi analizama klimatskih i okolišnih politika, predložio shemu kojom bi vlade podržale financiranje ugradnje solarnih panela i učinile je priuštivijom.

To bi bila svojevrsna univerzalna shema solarnih obveznica prema kojoj bi svako kućanstvo s pogodnim krovom moglo ostvariti instalaciju solarnih panela bez uobičajenih procedura kreditne sposobnosti koje se povezuju s uobičajenim zajmovima.

Trošak bi bio isplaćen u razdoblju od 25 godina preko računa za struju, a financiranje bi bilo vezano za objekt umjesto za vlasnika. To znači da, proda li vlasnik kuću, kreditna shema ili obveznica ostala na objektu, a solarni paneli i ostatak otplate bili bi prebačeni na budućeg stanara.

Analiza pokazuje da bi takav način mogao uštedjeti kućanstvima najmanje 100 eura godišnje s uključenim troškovima otplate.

Procjena je, osim toga, da bi samo u Ujedinjenom Kraljevstvu širenjem ugradnje solarnih panela do 2030. moglo biti aktivirano više od 42 tisuće novih poslova.