Nasljeđe Tima Cooka: Appleove dionice porasle 2.000 posto, a iPhone postao neizostavan dio svakodnevice

John Ternus ovoga je tjedna postao izvršni direktor Applea, čime je završila 15 godina duga era Tima Cooka.

Stoga smo odlučili prisjetiti se svega što se s tom kompanijom događalo u međuvremenu, odnosno po čemu će ostati upamćen direktor koji je naslijedio slavnog Stevea Jobsa.

Cooka će ponajprije pamtiti po tome što je iPhone učinio neizostavnim dijelom svega, od kupnje kave i slušanja glazbe do odlaska u teretanu ili plaćanja računa kreditne kartice.

U tome su ključnu ulogu imale internetske usluge i dodatna oprema koje je Apple pod njegovim vodstvom razvijao i uvodio tijekom proteklog desetljeća.

Vrijednost Appleovih dionica tijekom njegova mandata porasla je za više od 2.000 posto. Kompanija je u srpnju nakratko dosegnula i tržišnu vrijednost od pet bilijuna dolara, čime je postala tek druga kompanija u povijesti koja je dosegnula tu granicu.

“Cook je uspio proširiti iPhone do razmjera za koje nitko ne bi pomislio da su u tom razdoblju vjerojatni, pa čak ni mogući”, smatra David Yoffie, profesor na Harvard Business Schoolu koji je napisao studiju o Appleu i Timu Cooku.

Pritom je morao balansirati i u političkim odnosima između SAD-a i Kine, zemalja ključnih za Appleovo poslovanje i golemo iPhone carstvo, u vrijeme kada su odnosi između Washingtona i Pekinga bili izrazito napeti.

Prema riječima Genea Munstera, upravnog partnera u tehnološkoj investicijskoj tvrtki Deepwater Asset Management, koji Apple prati još od 2004. godine, Cook je podjednako “državnik” koliko i izvršni direktor.

Pod njegovim vodstvom Apple je donio odluku koja mu je pomogla izbjeći goleme carine Trumpove administracije. Pod pritiskom da proizvodnju iPhonea preseli u SAD, kompanija je umjesto toga obećala uložiti 600 milijardi dolara u širenje poslovanja u SAD-u, uključujući i proizvodnju ključnih dijelova iPhonea na američkom tlu.

Čak i tijekom Trumpova prvog mandata, tadašnji predsjednik isticao je Cooka kao jednog od rijetkih poslovnih čelnika koji su ga osobno nazvali.

Prije dolaska u Apple 1998. godine, više od desetljeća gradio je karijeru u upravljanju proizvodnjom, distribucijom i lancima opskrbe, najprije u IBM-u, a potom u Intelligent Electronicsu i Compaqu. U Apple je tako stigao kao iskusni operativac, a ne kao stručnjak za razvoj proizvoda, što će se pokazati ključnim za njegovo kasnije vođenje kompanije.

S druge strane, Ternus je naslijedio i neke probleme.

Appleov odnos s Kinom je složen jer je kompanija i dalje snažno ovisna o kineskoj proizvodnji i dobavljačima, iako posljednjih godina dio proizvodnje seli u zemlje poput Indije i Vijetnama.

Istodobno, na kineskom tržištu sve teže konkurira domaćim proizvođačima poput Huaweija, a mora se prilagođavati i sve većem utjecaju tamošnjih vlasti na poslovanje stranih tehnoloških kompanija.

Kompanija se suočava i sa sve napetijim odnosima s europskim regulatorima. Europa je njegovo drugo najveće tržište, a zbog pritiska regulatora bili su prisiljeni promijeniti način na koji funkcionira App Store, dok nova verzija Sirija neće biti dostupna na starom kontinentu zbog pravila Europske unije.

Tu je i pitanje umjetne inteligencije. Apple je pod sve većim pritiskom da uhvati korak s konkurencijom, osobito nakon što posljednji veliki proizvod kompanije, Vision Pro, nije ispunio očekivanja.

Istodobno, globalna utrka u razvoju umjetne inteligencije uzrokovala je nestašicu memorijskih čipova, zbog čega su Apple i druge kompanije bile prisiljene podići cijene svojih proizvoda.