Narodne obveznice i trezorski zapisi u posljednje su tri i pol godine velikom broju hrvatskih građana prvi put približili ulaganje izvan klasične bankovne štednje.
Državna izdanja otvorila su vrata tržištu dužničkih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca, a ubrzo su taj interes počele pratiti i privatne kompanije koje su građanima ponudile vlastite korporativne obveznice.
Među zapaženijim primjerima bili su Qelo, iza kojeg stoji enasolAuto, te Koykan, projekt PlanetsGroupa. Obje kompanije su 2025. nudile trogodišnje obveznice s kuponskom kamatom od osam posto i minimalnim ulaganjem od 1.000 eura, uključujući i konvertibilne modele koji ulagateljima pod određenim uvjetima omogućuju pretvaranje duga u vlasnički udio.
Takva izdanja donijela su i novu dimenziju ulaganja. Za razliku od državnih trezoraca i obveznica, viši ponuđeni prinos korporativnih izdanja prati i veći kreditni te poslovni rizik izdavatelja.
No prostor za takve ponude nije nastao preko noći. Bazu građana koji su se prvi put susreli s vrijednosnim papirima prethodno su u velikoj mjeri izgradila upravo državna izdanja, što se jasno vidi iz podataka SKDD-a.
Od početka 2023. do kraja srpnja 2026. u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu otvoreno je 92.410 novih računa ulagatelja. Čak 85,5 posto tih računa otvoreno je u mjesecima u kojima je država građanima nudila nova izdanja obveznica ili trezorskih zapisa.
Najizraženiji rast zabilježen je u ožujku 2023., kada je ponuđena prva narodna obveznica. Tada je otvoren 20.201 račun, nakon samo 291 računa mjesec ranije. U samoj prvoj narodnoj obveznici sudjelovalo je 44.843 građana, koji su ukupno upisali oko 1,34 milijarde eura.
Nakon toga slijedio je niz izdanja trezorskih zapisa, a interes građana ostao je visok i kada su ponuđeni prinosi počeli padati. Država je dodatno pojednostavila pristup ulaganju kroz FINA-u te digitalne kanale E-RIZNICA i M-RIZNICA.
Time je za velik broj građana stvoren prvi praktični kontakt s tržištem vrijednosnih papira. Iako se broj otvorenih računa ne može poistovjetiti s brojem aktivnih ulagatelja, promjena je značajna jer su trezorci i obveznice ulaganje učinili znatno dostupnijim široj populaciji.
Od državnog duga prema vlasničkom kapitalu
Sljedeći korak bit će zahtjevniji. Dok su trezorski zapisi i državne obveznice građanima približili instrumente relativno niskog rizika, a korporativna izdanja pokazala da postoji interes i za proizvode s višim prinosom i višim rizikom, razvoj domaćeg tržišta kapitala ovisit će o tome hoće li dio tih ulagatelja postupno prijeći prema dionicama, investicijskim fondovima i ETF-ovima.
Upravo u tom smjeru ide Hrvatski investicijski račun, koji su predstavili Ministarstvo financija i Hanfa. Predloženi model trebao bi građanima pojednostaviti ulaganje u dionice, obveznice, instrumente tržišta novca, UCITS fondove i ETF-ove te smanjiti administrativne prepreke povezane s ulaganjem.
Ideja je dio štednje koja danas ostaje u bankama postupno usmjeriti prema tržištu kapitala. Baza potencijalnih ulagatelja pritom više ne mora biti stvarana od početka. Deseci tisuća građana već su kroz trezorce, narodne obveznice i, u manjoj mjeri, korporativna izdanja napravili prvi korak, otvorili račun i stekli iskustvo ulaganja u vrijednosne papire.
Više kapitala nema smisla bez više kompanija
Veći broj ulagatelja, međutim, rješava samo jednu stranu problema. Hrvatskom tržištu kapitala potreban je i veći broj kompanija koje su spremne kapital prikupljati izvan tradicionalnog bankarskog financiranja.
Tu se uklapa Hanfin program PutNaTržište, pokrenut u suradnji s Ministarstvom financija. Program kompanijama omogućuje procjenu spremnosti za izlazak na tržište kapitala, IPO, financiranje kroz fondove privatnog i rizičnog kapitala te druge oblike tržišnog financiranja.
Cilj je postupno povećati broj domaćih kompanija koje će rast financirati kapitalom ulagatelja, a ne isključivo kreditima. Ako takvih kompanija bude više, povećat će se i broj kvalitetnih domaćih instrumenata u koje građani mogu ulagati.
Trezorci su otvorili vrata, sada treba izgraditi tržište
Dosadašnji rezultati državnih izdanja pokazali su da interes građana za ulaganje postoji kada su proizvod, rizik i način ulaganja dovoljno jasni. Privatna izdanja poput Qela i Koykana dodatno su pokazala da dio ulagatelja prihvaća i viši rizik u zamjenu za viši prinos, iako takvi instrumenti zahtijevaju znatno pažljiviju procjenu izdavatelja.
Pročitajte još:
Trezorci i narodne obveznice zato se mogu promatrati kao prvi korak u širem razvoju investicijske kulture. Građani su se najprije upoznali s državnim vrijednosnim papirima, zatim i s korporativnim obveznicama, dok bi Hrvatski investicijski račun trebao otvoriti lakši put prema ulaganju u vlasnički kapital.
Istodobno, PutNaTržište pokušava povećati broj kompanija koje će taj kapital moći koristiti za rast i razvoj. Ako se te dvije strane uspiju povezati, Hrvatska bi mogla dobiti širu domaću bazu ulagatelja i veći broj kompanija koje kapital traže na tržištu, a ne isključivo kod banaka.
