Hrvatska industrija koja ispušta stakleničke plinove oko 50 posto dozvola kupuje na tržištu

Sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova uobičajen je alat kojim Europska unija nastoji djelovati na dekarbonizaciju i smanjenje negativnog utjecaja industrije na klimu i problem globalnog zagrijavanja.

Tvrtke koje su uključene u taj sustav dio emisijskih dozvola dobivaju besplatno, a kada je ispuštanje stakleničkih plinova iznad te razine moraju to kompenzirati kupnjom dozvola na tržištu.

Jedna emisijska dozvola u okviru Europskog sustava trgovanja emisijama (ETS) pokriva jednu tonu ugljikova dioksida (CO2) ili odgovarajuću količinu drugih stakleničkih plinova s istim učinkom što se onda izražava kao ekvivalent CO2.

Prema podacima podatkovne platforme CRBN.credit, u prošloj godini u Hrvatskoj su bila 42 postrojenja uključena u ETS koja su izvijestila o verificiranim emisijama. Ta 42 pogona su u 2025. imala emisije u količini od 5,74 milijuna tona ekvivalenta CO2. Prije pet godina, prema podacima Ministarstva gospodarstva, emisije su iznosile 6,5 milijuna tona CO2 ekvivalenta.

Spomenuta 42 pogona su imala na raspolaganju 2.762.305 besplatnih emisijskih dozvola što znači da im je bilo dodijeljeno 2,76 milijuna tona ili 48,1 posto, a ostalo su morali nabaviti kupnjom na tržištu.

Među postrojenja koja su se našla u sustavu emisija su uglavnom ona koja proizvode električnu energiju, keramiku, staklo, čelik, aluminij, umjetna gnojiva i cement.

U 2020. godini, primjerice, od ispuštenih 6,5 milijuna tona ekvivalenta CO2 besplatno je bilo dodijeljeno 3,4 milijuna tona dok se ostatak od 3,1 milijun tona morao nabaviti na tržištu emisijskih dozvola.

Inače, od 2013. godine u Hrvatskoj je 63 pogona bilo uključeno u ETS.

U 2025. na vrhu je po količini potvrđenih emisija energetska tvrtka INA, odnosno njezina rafinerija u Rijeci, s količinom emisija od 915.840 tona ekvivalenta CO2. Alokacija besplatnih emisijskih dozvola iznosila je 411,120 tako da je INA na tržištu morala kupiti 504,720 dozvola.

Kad bi se pogledala cijena emisijskih dozvola na dan 29. listopada ove godine, to bi bio iznos od 44,4 milijuna eura s obzirom na cijenu dozvole od 88,05 eura. Općenito na sekundarnom tržištu trenutačno te dozvole dosežu cijenu između 84 i 89 eura po toni.

Druga je na ljestvici termoelektrana i toplana TE-TO Zagreb koja je imala emisije od 801.993 tona ekvivalenta CO2 dok je na raspolaganju imala dozvole za ispuštanje 37.546 tona. Za kupnju dozvola za taj pogon bi HEP, po današnjoj cijeni, morao izdvojiti 67,3 milijuna eura.

Na trećem je mjestu po emisijama tvornica umjetnih gnojiva Petrokemija. Ona je imala 773.673 verificiranih emisija i 213.640 emisijskih dozvola. Iza njih slijede proizvođač cementa Cemex iz Kaštel Sućurca te zatim HEP-ov pogon za proizvodnju struje termoelektrana Plomin 2.

Na šestom i sedmom mjestu su opet proizvođači cementa Nexe iz Našica i Holcim iz Koromačna.

Zanimljivo je kod sva tri proizvođača cementa da su svi oni imali manju količinu emisija no što je količina besplatnih dozvola koje su imali na raspolaganju. Tako je Cemex imao 191.476 dozvola viška, Nexe 22.540, a Holcim 1.274.

Među prvih 10 još su HEP-ovi pogoni elektrana i toplana EL-TO Zagreb te termoelektrana TE Sisak i onda slijedi tvornica stakla Vetropack Straža.

Slovenija je u prošloj godini imala 35 pogona s verificiranim emisijama u količini od 3,67 milijuna tona ekvivalenta CO2. Besplatnih emisijskih dozvola je bilo na raspolaganju 1,26 milijuna ili 34,3 posto.

U toj susjednoj zemlji po emisijama se uvjerljivo ističe Termoelektrana Šoštanj koja je ispustila nešto malo više od 1,8 milijuna tona ekvivalenta CO2. Pritom je imala na raspolaganju tek 13.164 dozvola što znači da bi po sadašnjim cijenama iznos za kupovanje ostatka na tržištu bio 157,6 milijuna eura.

Među većim pogonima koji ispuštaju stakleničke plinove u Sloveniji se još ističe tvrtka Alpacem Cement, koja je imala višak dozvola, te termoelektrana i toplana u Ljubljani.

Stakleničke plinove ne ispuštaju samo industrijski pogoni već oni dolaze i iz drugih sektora poput prometa, poljoprivrede ili zgradarstva.

Procjena je da je u Hrvatskoj oko 30 posto ukupnih emisija pokriveno besplatnim emisijskim dozvolama.