HPK traži veću odgovornost lovoovlaštenika za štete od divljači

Hrvatska poljoprivredna komora ocijenila je konačni prijedlog izmjena Zakona o lovstvu nepovoljnim za poljoprivrednike jer im ostavlja nerazmjeran teret zaštite proizvodnje, dok odgovornost za štete od divljači ostaje nedovoljno uređena. Od Sabora traži razmatranje amandmana kojima želi jasnije raspodijeliti troškove zaštite i obvezu naknade štete.

Predsjednik HPK-a Željko Mihelić istaknuo je da je Komora osnovala radnu skupinu poljoprivrednika koji se svakodnevno suočavaju sa štetama od divljači. Skupina je analizirala predložene izmjene i pripremila konkretna rješenja, koristeći iskustva proizvođača s terena.

Prema usporedbi koju je provela Komora, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva nije prihvatilo nijedan prijedlog te radne skupine. Iz HPK-a navode i da je konačni prijedlog upućen u saborsku proceduru bez završne rasprave s Komorom, koja je za njegov sadržaj doznala na saborskim mrežnim stranicama.

Mihelić od zastupnika očekuje ozbiljnu raspravu o predloženim amandmanima te obrazloženje njihova prihvaćanja ili odbijanja. Naglasio je da poljoprivrednici traže da prava povezana s gospodarenjem divljači prate i odgovarajuće obveze.

Trošak zaštite mora biti razmjeran vrijednosti proizvodnje

HPK je pripremio amandmane kojima traži četiri ključne promjene. Prva je uvođenje izričite objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu od divljači, odnosno jasnije povezivanje prava gospodarenja s odgovornošću za posljedice.

Drugi zahtjev odnosi se na osiguravanje i financiranje zaštitnih mjera. Prema prijedlogu Komore, te bi obveze trebao preuzeti lovoovlaštenik, uz suradnju poljoprivrednika u zaštiti svojih površina.

U HPK-u smatraju neprihvatljivim da proizvođači vlastitim sredstvima moraju financirati zaštitu čiji trošak može biti nerazmjeran vrijednosti proizvodnje ili očekivanoj šteti.

Komora traži i da poljoprivrednik ne izgubi pravo na naknadu štete samo zato što o vlastitom trošku nije postavio skupu ogradu ili proveo druge nerazmjerno skupe zaštitne mjere. Njegova odgovornost, prema prijedlogu HPK-a, trebala bi se procjenjivati prema jasnim i pravednim kriterijima.

Time bi se, smatraju, izbjegle situacije u kojima mogućnost ostvarivanja naknade ovisi o financijskoj sposobnosti proizvođača da unaprijed plati zahtjevnu zaštitu svojih površina.

Za površine uz naselja predlažu nadzirane živolovne zamke

Četvrti amandman odnosi se na poljoprivredne površine uz naselja, gdje je uporaba lovačkog oružja ograničena zbog sigurnosti stanovništva.

HPK na tim područjima predlaže mogućnost korištenja strogo propisanih i nadziranih živolovnih zamki, uz ispunjavanje sigurnosnih i veterinarskih uvjeta. Uhvaćenu divljač bio bi dužan preuzeti lovoovlaštenik.

Iz Komore poručuju da njihovi prijedlozi trebaju omogućiti učinkovitiju zaštitu proizvodnje hrane i pravedniju raspodjelu odgovornosti.

„Ne osporavamo da i poljoprivrednik ima obvezu razumno štititi svoju imovinu. Osporavamo sustav u kojem troškovi zaštite mogu postati nerazmjerni vrijednosti proizvodnje, dok poljoprivrednik nema odlučujući utjecaj na gospodarenje divljači koja mu nanosi štetu”, naveli su iz HPK-a.