Za hrvatsku inflaciju potrebno je strukturno rješenje u sektoru usluga i proizvodnji hrane

Nedovoljna vlastita proizvodnja hrane i usluge su glavni krivci zbog kojih je inflacija u Hrvatskoj konstantno povišena u odnosu na većinu drugih članica eurozone, a primjeri Češke, Danske ili Švedske bi mogli dobro poslužiti kao uzor u smislu jačanja otpornosti vlastite ekonomije koliko god da je riječ o malim gospodarstvima.

To je srž analize koju je o inflatornim kretanjima sačinio stručnjak s Ekonomskog instituta Zagreb Goran Buturac.

Podaci Državnog zavoda za statistiku za mjesec ožujak potvrđuju nastavak rasta opće razine cijena u Hrvatskoj. Pritom je stopa inflacije, mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, iznosila 4,6 posto na godišnjoj razini. 

“Najnoviji trendovi u prvom tromjesečju ove godine pokazuju ubrzavanje rasta cijena u Hrvatskoj. Takav trend se jednim dijelom može pripisati rastu cijena energenata i negativnim očekivanjima na svjetskim tržištima uslijed rata na Bliskom istoku i blokade Hormuškog tjesnaca. Istovremeno, drugi dio rasta cijena proizlazi iz strukturnih poteškoća vlastite ekonomije”, navodi Buturac.

Godišnja stopa inflacije u siječnju ove godine u Hrvatskoj je iznosila 3,6 posto, u veljači 3,9 posto, a onda u ožujku 4,6 posto. Mjereno postotnim bodovima, Hrvatska po svim kategorijama bilježi gotovo dvostruko veću inflaciju u odnosu na prosjek zemalja eurozone. 

Kako se  ističe u analizi, uz rast cijena energenata na svjetskim  tržištima, vodeći uzročnici inflacije u Hrvatskoj su rast cijena usluga i rast cijena hrane. Pritom usluge čine gotovo 50 posto udjela u strukturi izračuna harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena, a hrana 30 posto. Rast cijena usluga u ožujku 2026. iznosio je 7,8 posto na godišnjoj razini, dok je rast cijena hrane bio 3,9 posto.

Doduše, rast cijena usluga nije osoben samo Hrvatskoj već je prisutan i drugdje u Europi. Razlog je nedostatak kvalificirane radne snage, osobito u uslužnom sektoru.

“Nesklad između ponude i potražnje za radnom snagom rezultira nedostatkom novih profila djelatnika koji su traženi na tržištu. Naime, usporedo sa razvojem digitalizacije, robotike, automatizacije poslovnih procesa i umjetne inteligencije mijenja se struktura i priroda uslužnog sektora koji iziskuju različite nove profile kvalificirane i obrazovane radne snage. Stoga se javlja nesklad između ponude i potražnje za radnom snagom.

Most kojim se ublažava dio potreba su razvoj programa prekvalifikacija, kao i cjeloživotno obrazovanje. Konkretno, procjenjuje se da oko 90 posto malih i srednjih poduzeća u turističkom sektoru Europske unije (EU) ima poteškoća pri zapošljavanju kvalificiranog osoblja. Prema procjeni Svjetske turističke organizacije za 2025. godinu, između 10 i 20 posto radnih mjesta u turističkom sektoru u EU ostalo je tijekom 2025. godine upražnjeno što je jednako broju od gotovo milijun slobodnih radnih mjesta”, napominje Buturac.

Procjena je da je ove godine u hrvatskom turizmu potraga za oko 65 tisuća djelatnika.

Osim toga, potražnja je vidljiva i u drugim uslužnim sektorima kao što su informacije i komunikacije ili zdravstvo i socijalna zaštita.

“Kako bi privukla kvalificiranu radnu snagu za zapošljavanje u javnom sektoru hrvatska Vlada je unazad nekoliko godina, u nekoliko navrata povećavala nominalne plaće. No, rast plaća iznad rasta produktivnosti dodatno nam stvara inflatorne pritiske u gospodarstvu”, upozorava Buturac, dodajući kako bi se čim prije valjalo uhvatiti u koštac s dodatnim ulaganjima u obrazovni sustav te usklađivati nastavne programe s potrebama tržišta rada.

Drugi važan izvor inflatornih pritisaka u Hrvatskoj je rast cijena hrane zbog nedostatne domaće proizvodnje, pada poljoprivrednih prinosa uslijed klimatskih promjena i velikog uvoza.

Buturac u analizi ukazuje da je snaga ekonomija malih zemalja proizlazi iz sposobnosti da odgovore na vanjske šokove i uspješno amortiziraju rast cijena, a najbolji primjeri su zemlje s najmanjom godišnjom inflacijom u EU u ožujku. To su bile Danska s jedan posto te Češka, Cipar i Švedska s 1,5 posto.

Od 2020. do 2025. realna proizvodnja hrane u Hrvatskoj smanjena je za 10 posto, a cijene poljoprivrednih proizvoda porasle su 43 posto.

Što se budućnosti hrvatske inflacije tiče, Buturac smatra da je za otvaranje prostora dodatnog rasta plaća bitno poboljšati konkurentnost i produktivnost. U suprotnom rezultat tog rasta je jačanje inflatornih pritisaka.

“Produktivnost javne uprave može se povećati dodatnim ulaganjima u digitalizaciju kako bi se poboljšala njezina efikasnost, transparentnost  i smanjili administrativni troškovi i barijere za poduzetnike i građane. Automatizacija i robotizacija proizvodnih i poslovnih procesa, ulaganje u inovacije i realizacija ekonomije znanja ključ su povećanja produktivnosti i uspjeha hrvatske ekonomije u narednom razdoblju. Što se tiče vanjskih šokova, poput rasta cijena energenata, valja u granicama fiskalnog kapaciteta amortizirati rast cijena. Budući da se kod rasta cijena energenata radi o troškovnoj inflaciji, antiinflacijske mjere bi trebale biti ciljane na smanjenje troškova. Uz administrativno ograničenje rasta cijena energenata, to se prije svega odnosi na smanjenje trošarina, PDV-a, i ostalih fiskalnih i parafiskalnih nameta gospodarstvu”, ocjenjuje autor.

Tu se opet vraćamo na primjere uspješnih relativno malih ekonomija.

“Primjeri poput Danske, Švedske ili Češke dobar su putokaz Hrvatskoj kako se i na vanjske šokove može uspješno odgovoriti snagom ekonomije. Ključ uspjeha za malo i otvoreno gospodarstvo koje je snažno integrirano u europski ekonomski prostor poput Hrvatske je ulaganje u obrazovanje, znanost, i razvoj ekonomije znanja. Izgradnjom bazena kvalificirane i visoko produktivne radne snage inflatorni pritisci koji već duže vremena tište hrvatsko društvo i ekonomiju postat će stvar prošlosti i ostati dio udžbenika iz ekonomije. Istovremeno, Hrvatskoj će se otvoriti vrata gospodarske ekspanzije i osjetnijeg rasta životnog standarda”, zaključuje se u analizi.