Svjetsko nogometno prvenstvo je pri kraju, no uskoro će početi nova sezona ne samo u nogometu već u nizu sportova što je onda i trenutak kada mnogi sportski djelatnici pokucaju na vrata tvrtki tražeći neku donaciju ili se zanimajući za mogućnost sponzorstva ili oglašavanja.
Treba dobro znati razlikovati donaciju od sponzorstva jer to onda ima i računovodstvene posljedice.
Kako ističe Bruno Cvitanović, direktor računovodstvene tvrtke Brojevi, osnovna razlika je jednostavna.
Ako poduzeće da novac, a klub zauzvrat stavi logo na dres, oglas uz teren, objavu na društvene mreže ili naziv poduzeća na plakat turnira, to nije donacija već sponzorstvo ili promidžba.
Kad neka tvrtka uplati novac bez ikakvih pogodnosti, oglasa, ulaznica ili druge protuusluge, tada je riječ o donaciji.
Cvitanović napominje da se u praksi najčešće pojavljuju situaciju da tvrtka uplati novac klubu i onda on stavlja logo poduzeća na dres, plati oglas na panou uz igralište, financira turnir te se navodi kao generalni sponzor, uplati novac za mlađe kategorije bez reklame, kupi ulaznice ili VIP stol na utakmicama kluba za partnere, daje opremu, dresove ili prijevoz umjesto novca ili plati račun koji glasi na klub.
Svaka od tih situacija može imati drugačiji porezni tretman.
Sponzorstvo je u biti poslovni odnos jer poduzeće daje novac, robu ili uslugu i zauzvrat dobiva neku korist, od reklame do prava korištenja statusa sponzora.
Stoga je sponzorstvo zapravo trošak promidžbe. Za poduzeće koje to plaća važno je postojanje stvarne poslovne svrhe.
Ako klub poduzeću pruži uslugu oglašavanja ili promocije, treba izdati račun. U slučaju da je klub u sustavu PDV-a, na računu je u pravilu obračunat i PDV.
Tvrtka treba sačuvati dokaze o usluzi kao što su fotografije dresa, baner, poveznice na objave, plakat, ‘screenshot’ web stranice, program turnira ili zapisnik o isporuci, ovisno o predmetu ugovora.
Ako je račun uredan i usluga je povezana s oporezivom djelatnošću poduzeća, trošak je u pravilu poslovni trošak. Ako je na računu PDV i ispunjeni su uvjeti za odbitak pretporeza, može se odbiti PDV.
Sponzorstvo ne mora biti samo u obliku uplate novca, već i u naravi. Primjerice, kod nabave dresova ili sportske opreme.
“Katkad se dogovara da poduzeće financira konkretan trošak kluba, primjerice opremu, prijevoz ili organizaciju turnira. No, tu treba biti oprezan. Bolje je takve situacije ili kompenzacije izbjegavati. U praksi je sigurnije i jednostavnije izdavanje računa za sponzorstvo ili oglašavanje, a onda se može dogovoriti i eventualni prijeboj iznosa plaćanjem troška kluba”, smatra Cvitanović.
Donacija, pak, je davanje bez protuusluge.
“Ako uplatite novac lokalnom rukometnom klubu za rad mlađih kategorija i ne tražite ništa zauzvrat, riječ je o donaciji. Ako zauzvrat dobijete reklamu ili promociju, to više nije donacija nego sponzorstvo”, pojašnjava Cvitanović.
Donacija može biti porezno priznata ako je dana u tuzemstvu, postoji dokaz o uplati i uredna dokumentacija te je namijenjena za sportske ili druge općekorisne svrhe.
“Donacija je u pravilu porezno priznata do dva posto ukupnog prihoda prethodne godine. Kod godišnjeg obračuna može se, ako je povoljnije, primijeniti i limit od dva posto ukupnog prihoda tekuće godine. Ako je donacija iznad tog limita, višak je porezno nepriznat rashod i povećava poreznu osnovicu”, napominje Cvitanović.
Za urednu donaciju potrebno je imati odluku o darovanju, odnosno donaciji, ugovor ili zamolbu kluba, podatke o primatelju, svrhu donacije, dokaz o uplati i potvrdu primatelja ako je dostupna.
Važno je voditi računa i je li klub organiziran kao udruga ili sportsko dioničko društvo.
Dio sponzorstava od ove godine može donijeti i dodatne porezne olakšice. Osim što se račun za sponzorstvo može knjižiti kao trošak promidžbe, porezna osnovica može se dodatno umanjiti za rashode takvih sponzorstava. Međutim, to ne vrijedi za svaku uplatu sportskom klubu.
Pročitajte još:
Zato od kluba treba tražiti konkretne informacije je li klub ili program obuhvaćen odlukom nadležnog ministra uz suglasnost ministra financija, na koji se točno program ili aktivnost sponzorstvo odnosi, je li riječ o programu od interesa za državu te može li klub dostaviti ugovor, račun i dokaz da je sponzorska protuusluga stvarno izvršena.
Najčešće pogreške kod donacija ili sponzorstava, upozorava Cvitanović, su nazivati sve donacijom iako tvrtka dobiva reklamu, nazvati ugovor sponzorskim premda nema računa ni dokaza o promidžbi, plaćanje na privatni račun osobe iz kluba, financiranje kluba u kojem vlasnik tvrtke ima poslovni interes dok se trošak pokušava prikazati kao poslovni trošak poduzeća, izostanak provjere o tome je li primatelj u sustavu PDV-a i kakav račun može izdati te automatsko tretiranje donacije porezno priznatom samo zato što je dodijeljena sportskom klubu.
