Nina Borošak vlasnica je brenda Penotini, koji objedinjuje kreativnost, stručnost i osobnu viziju. Iako je po struci odgajateljica predškolske djece, njezin profesionalni razvoj krenuo je u smjeru kreativnih industrija, ponajprije dizajna i šivanja.
Važna prekretnica bilo joj je razdoblje provedeno u Los Angelesu, gdje je tijekom pet godina rada za uglednu tvrtku iz područja šivaće industrije stekla specijalizirana znanja i praktične vještine. Kroz edukacije, stručne tečajeve i certifikacije usavršila je različite tehnike izrade te upoznala suvremene alate i procese, što je značajno doprinijelo njezinom daljnjem profesionalnom razvoju.
Stečeno iskustvo i stalni razvoj vještina omogućili su joj ostvarenje dugogodišnje poduzetničke ambicije, a sada je s nama podijelila svoju priču.
Za početak, možete li nam reći što je bilo ključno u vašoj odluci da pokrenete Penotini, i kako je tekao njegov razvoj od zamisli do ostvarenja?
Stvaram otkad znam za sebe. Odrastajući s majkom, bakom i djedom, koji su svi imali neku umjetničku crtu i bili iznimno vrijedni i kreativni ljudi, to nije zaobišlo ni mene. Pamtim i danas svoju baku koja je živjela od ručnog rada. Šivanje, pletenje, heklanje — sve sam vidjela i naučila od nje. Duboko u sebi, oduvijek sam znala da ću jednom ostvariti svoje snove i raditi ono što sada radim. Tako je jednog dana, prije tri godine, sve i počelo.
Došao je trenutak kad sam znala da više nema čekanja, kad sam shvatila da ne postoji siguran posao, da svoju kreativnost više ne mogu držati u sebi, i da je jedini način da je izrazim taj da krenem sama u svoj posao. Pomislila sam: “Pa neću se valjda cijeli život pitati što bi bilo da sam pokušala?” Ostavila sam strah po strani i otvorila obrt. Sada sam sigurna da se nikada više neću morati to pitati.
Možete li nam pobliže opisati vaš asortiman proizvoda? Izrađujete li ih i po narudžbi?
Specijalizirala sam se za izradu minijatura, vunenih skulptura, tapiserija i autorskih šivanih lutkica od kojih je glavna lutka Pepe i njezin u potpunosti šivani svijet (soba sa šivanim namještajem, knjigama, ljubimcem i malenim igračkama). Uživam u stvaranju autorskih radova, ali i radova po narudžbi. Oni donose poseban izazov, a izazov je nešto što volim. Moja posvećenost detaljima dovela me je do izrade minijatura i minijaturnih prizora kroz koje pričam nečiju priču, sjećanje, uspomenu, stvaram prizore s pojedinostima koje nekome znače puno, bilo da su naručene kao poklon sebi, ili nekoj dragoj osobi.
Moji proizvodi nisu jeftini. Radim sitnice koji traju satima, danima… Tu su ideja, priprema, ostvarenje, sati i godine učenja i iskustva, koji su doveli do tog završnog proizvoda. Ručni rad je nešto jedinstveno što nije prijeko potrebno za život. Zbog same svoje kvalitete i jedinstvenosti nije moguće da bude u istom cjenovnom rangu kao i proizvodi iz masovne i brze proizvodnje.
Što vas svakodnevno nadahnjuje u vašem radu i kreativnom postupku?
Često kažem da nadahnuće uglavnom pronalazim kad razmišljam izvan okvira. Tad se dogode zamisli i stvaraju se čuda. Neopterećenost nametnutim normama, naslijeđenim razmišljanjima i strahovima otvara vrata u posve novi svijet, tamo gdje vlada mašta i gdje ne postoje kreativne granice. Osluškujem i promatram svijet oko sebe, često vidim mogućnost u nečemu što netko drugi ne bi ni primijetio. Kad naiđem na tako nešto, u mojoj glavi se već slaže slika onoga što bih od toga mogla izraditi. Također, okružena sam kreativcima i umjetnicima koji već dugo stvaraju. Oni su mi nadahnuće i dokaz da je sve moguće. Važno je ne odustati!
Koje materijale koristite za izradu svojih proizvoda?
S obzirom na raznolikost mojih proizvoda, koristim doista razne materijale. U izradi minijatura koristim drvo, forex ploče, karton, tkanine, žice, čavliće… baš kao da gradim pravu stvar, samo u minijaturnoj verziji. Za vunene skulpture koristim vunu za filcanje, za tapiserije (stolne, zidne, podne ili kao dekoracije na jastucima) koje se izrađuju tehnikom punch needle, koristim čistu vunu za pletenje ili kombinaciju vune i akrila.
Lutkice radim od pamuka, lana i ostalih prirodnih tkanina te ih punim antialergijskim punjenjem. Također, tu su i dekorativne tkanine koje koristim za dodatke. Važno mi je da su svi materijali koje koristim kvalitetni, jer sve što radim, radim s ciljem da traje.
Što ste posljednje radili i koji biste projekt izdvojili kao najzahtjevniji u vašem dosadašnjem radu?
Posljednja dva veća projekta koja sam radila bila su za Gradsku knjižnicu u Garešnici. To su bile minijatura našeg legendarnog glazbenika Ive Robića, i minijatura jednog vodenog bića iz češke mitologije.
Svaki rad koji izrađujem nosi sa sobom dozu izazova, ali kao najizazovniji projekt do sada izdvojila bih autorsku lutku Pepe i njezin u potpunosti šivani svijet. To je projekt na kojem sam radila skoro četiri mjeseca. U svijetu plastike i velike količine novih igračaka koje se neprestano pojavljuju i nestaju, poželjela sam ostvariti nešto trajno, kvalitetno i što prirodnije. Tako je nastala soba lutke Pepe, prva šivana soba izrađena isključivo od tkanine, konca, vune i kartona. Bez plastike, žice i ljepila. Rekli su mi da je ludost sašiti ormar, policu za knjige, noćni ormarić i grebalicu za mačku. A ja sam rekla: “Ne, to je samo izazov.”
Tko najčešće kupuje vaše proizvode i kome su oni prije svega namijenjeni?
Moji kupci su ljudi koji znaju što žele i vjeruju mojem umijeću stvaranja. Oni koji traže jedinstven i estetski privlačan komad dekoracije za svoj dom ili poseban poklon za dragu osobu. Oni koji govore da im je stalo, da su uložili vrijeme i trud u pronalazak poklona koji ima priču i osobnost. Moji kupci su i majke, bake i tete koje žele djeci podariti uspomenu, mekanu i nježnu, stvorenu za igru, učenje i razvijanje mašte. To su ljudi koji ručni rad vide onakvim kakav on jest — nesvakidašnji, pomalo nesavršen i često neponovljiv.
Koliko vam u prosjeku treba vremena za izradu jednog projekta?
To doista ovisi o vrsti i veličini projekta. Za izradu malih stvari potrebno je više vremena nego za velike. Puno detalja koji traže preciznost, smanjen je prostor za manevriranje alatima. Često kažem da je pinceta moja najbolja prijateljica, jer neke poslove jednostavno ne mogu odraditi bez nje. Sve radim ručno, pa tu dolazi i do zamora ruku i kralježnice, pa za neke poslove moram uzeti stanku svaka dva sata. U izradi vunenih skulptura veličine oko dvadeset centimetara, samo osnovna struktura i oblik, prije dodavanja detalja, uzmu oko dvanaest sati čistog rada.
Budući da radove uglavnom ne ponavljam, svaki novi rad traži svoju zamisao, i stoga ne mogu raditi po nekom kroju. Izrada jedne manje tapiserije ili dekorativnog jastuka, koje radim ručno tehnikom punch needle, može uzeti od dva do sedam dana, ovisno o količini detalja i samom dizajnu. Nešto što mogu izraditi u najkraćem razdoblju su male stolne tapiserije, odnosno podmetači, gdje mi za jedan podmetač treba oko tri sata.
A vrijeme koje prođe u razradi ideje, dok sve ne sjedne na svoje mjesto, i kad mogu početi raditi — to me je strah uopće izračunati.
Što biste rekli po čemu se vaši proizvodi izdvajaju u odnosu na ostalu ponudu na tržištu?
Oduvijek sam birala kvalitetu nad kvantitetom. I u odabiru materijala za izradu, i u samoj izradi, vremenu te detaljima koje tom radu posvećujem. Svakom projektu pristupam individualno: nema štancanja, nema kalupa. Volim izrađivati i po svojoj zamisli, raditi svoje dizajne. Oni su odmah drukčiji, nešto što ne možete pronaći na policama trgovina. A kad radim po narudžbi, najviše se posvetim detaljima, jer oni čine razliku i daju osobnost nekom radu. Izdvajaju ga iz sličnih radova i pričaju priču onoga tko ga naručuje. Nečiju ideju, želju, situaciju, trenutak vezan za voljenu osobu pretočiti u opipljivu uspomenu, tu je moja najveća snaga.
Pročitajte još:
Kako vidite razvoj svojeg rada i poslovanja u budućnosti?
Uz narudžbe koje svakodnevno izrađujem, usporedno radim na nekoliko projekata — ljetne kolekcije stolnih tapiserija i punch needle jastuka, šivanje kuhinje za lutku Pepe, nove kolekcije lutkica, kao i neke projekte koje za sada još ne smijem otkriti. Život nas ponekad odvede u smjerovima za koje nismo ni u snu pomislili da bismo ih mogli odabrati. To je čar kreativnosti i umjetnosti.
Zato i ne volim planirati za daleku u budućnost. A i samim prevelikim planiranjem stavila bih se u neke granice koje mi ne bi dale dovoljnu slobodu za stvaranje. Kao i svi, imam želje koje bih voljela da se ostvare, ali jedino što tu mogu učiniti jest i dalje marljivo raditi, učiti i dati sve od sebe da te želje ostvarim.
