Privatne poliklinike više nisu luksuz. Postale su odgovor tržišta na pukotine javnog zdravstva

Privatno zdravstvo u Hrvatskoj više se ne može promatrati kao dodatak za one koji žele komforniji pregled, ljepšu čekaonicu ili termin koji se može uklopiti između dva sastanka.

Ono sve više postaje paralelni sustav za građane koji ne žele ili ne mogu čekati.

Najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju da Hrvatska ima sve više liječnika i sve više zdravstvenih ustanova, ali i sve veći privatni sektor. Broj zdravstvenih ustanova u vlasništvu trgovačkih društava narastao je s 438 prije deset godina na 1063 u 2025. godini.

Istodobno, medicinskih sestara i tehničara u sustavu je u godinu dana manje za 1026.

To je najvažniji paradoks hrvatskog zdravstva. Na papiru zdravstveni sustav raste. U praksi građani sve češće plaćaju privatni pregled jer javni termin ne mogu dobiti dovoljno brzo.

CompanyWall podaci za deset odabranih privatnih poliklinika i specijalnih bolnica koje posluju u djelatnosti specijalističke medicinske prakse pokazuju koliko je taj trend već postao ozbiljan posao. Deset analiziranih ustanova u 2024. godini ostvarilo je ukupno 113,2 milijuna eura prihoda. Godinu prije imale su 96,5 milijuna eura, a 2022. godine 81,1 milijun eura. To znači da su im prihodi u samo dvije godine porasli gotovo 40 posto.

U odnosu na 2023. godinu rast je iznosio 17,3 posto, što je snažno i za sektor koji ima strukturno rastuću potražnju.

Još je važnije da ne raste samo prihod. Ukupna dobit tih deset ustanova u 2024. godini iznosila je 19,6 milijuna eura, što je 21,2 posto više nego godinu prije i 22,8 posto više nego 2022.

Prosječna profitna marža analiziranih ustanova u 2024. bila je oko 17 posto.

To nije slika sektora koji preživljava. To je slika sektora koji se širi, zapošljava i sve bolje monetizira potražnju za bržom dijagnostikom, specijalističkim pregledima, operativnim zahvatima i zdravstvenim uslugama koje pacijenti više ne doživljavaju kao luksuz, nego kao nužnost.

Medikol uvjerljivo najveći, Radiochirurgia najproduktivnija po zaposleniku

Najveći prihod među analiziranim ustanovama imala je Poliklinika Medikol, s 37,5 milijuna eura prihoda u 2024. godini.

Medikol je u dvije godine povećao prihode za 60,5 posto, s 23,3 milijuna eura u 2022. na 37,5 milijuna eura u 2024.

Dobit Medikola lani je iznosila 9,2 milijuna eura, a broj zaposlenih povećan je s 220 u 2022. na 266 u 2024.

Druga po prihodima bila je Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb, sa 28,3 milijuna eura prihoda i 3,3 milijuna eura dobiti. Iako joj je rast prihoda u dvije godine bio znatno skromniji, 14,2 posto, Radiochirurgia se izdvaja po prihodima po zaposleniku.

Sa 105 zaposlenih i 28,3 milijuna eura prihoda, ostvarila je oko 270 tisuća eura prihoda po zaposleniku, najviše među analiziranim ustanovama.

Na trećem mjestu je Specijalna bolnica Svjetlost, s 13,5 milijuna eura prihoda, 1,5 milijuna eura dobiti i 85 zaposlenih.

Prve tri ustanove zajedno ostvarile su oko 79,3 milijuna eura prihoda, odnosno više od 70 posto ukupnih prihoda deset analiziranih ustanova.

To pokazuje da se tržište privatnih specijalističkih ustanova ne širi samo kroz velik broj malih ordinacija, nego i kroz snažne, prepoznatljive sustave koji imaju kapacitet ulagati u opremu, prostor, kadrove i brend.

U prvih pet po prihodima ulaze još Poliklinika Analiza iz Splita, sa 7,5 milijuna eura prihoda, te Poliklinika Sveti Rok M.D., sa 6,7 milijuna eura.

Prvih pet ustanova zajedno drži gotovo 83 posto prihoda analiziranog uzorka.

Najbrže raste Primamed, najveću maržu ima Duduković Kisić

Najveći rast prihoda u dvije godine imala je Specijalna bolnica Primamed.

Primamed je prihod povećao s 1,9 milijuna eura u 2022. na 5,3 milijuna eura u 2024., što je rast od gotovo 180 posto.

Posebno je zanimljivo da je Primamed u 2023. imao gubitak od 675,7 tisuća eura, a 2024. završio s dobiti od 762,6 tisuća eura.

To pokazuje koliko brzo privatne zdravstvene ustanove mogu promijeniti financijsku sliku kada dosegnu veću razinu popunjenosti, organizacije i iskorištenosti kapaciteta.

Drugi najveći rast prihoda imala je Poliklinika Duduković Kisić, koja je u dvije godine povećala prihod za 84,5 posto, na 3,6 milijuna eura.

Istodobno je ostvarila dobit od nešto više od milijun eura i profitnu maržu od 28,4 posto, najveću među analiziranim ustanovama.

Visoke marže u dijelu privatnog zdravstva nisu slučajne. Specijalizirane ustanove često imaju jasnije definirane usluge, kraće procese, manje administrativnog opterećenja i mogućnost da cijenu prilagode potražnji.

U javnom sustavu cijena usluge političko je i proračunsko pitanje. U privatnom je tržišno.

Zato privatne poliklinike imaju prostor koji javne bolnice uglavnom nemaju: mogu brže investirati, bolje ciljati profitabilne segmente i prilagoditi ponudu onome što pacijenti najviše traže.

Zagreb dominira, ali Split i Zadar pokazuju da potražnja nije samo metropolitanska

Od deset analiziranih ustanova, sedam ih je u Zagrebu.

Zagrebačke ustanove u uzorku ostvarile su 74,3 milijuna eura prihoda, odnosno oko dvije trećine ukupnih prihoda analizirane skupine.

To nije iznenađenje. Zagreb ima najveću koncentraciju stanovništva, liječnika, kupovne moći, korporativnih klijenata, dopunskih i dodatnih osiguranja te pacijenata koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske.

No podaci pokazuju da privatno zdravstvo nije samo zagrebačka priča.

Poliklinika Analiza iz Splita ostvarila je 7,5 milijuna eura prihoda, uz rast od 39,4 posto u dvije godine i dobit od 1,1 milijun eura.

Pupillam poliklinika iz Zadra imala je 3 milijuna eura prihoda, što je 71,2 posto više nego 2022., te dobit od 670 tisuća eura.

To pokazuje da se potražnja za privatnim pregledima i dijagnostikom širi i izvan glavnog grada, osobito u većim regionalnim središtima i turistički snažnijim sredinama.

Privatno zdravstvo prati novac, ali prati i nedostatke javnog sustava.

Tamo gdje je javni sustav spor, gdje su liste čekanja duge, gdje bolnice nemaju dovoljno kadra ili opreme, privatni sektor ima prostor za rast.

Liječnici odlaze tamo gdje mogu raditi s manje stresa

Rast privatnih ustanova ne događa se u vakuumu. Privatni sektor ne raste samo zato što pacijenti žele platiti brži pregled. Raste i zato što zdravstveni radnici žele drugačije radne uvjete.

Ako liječnik u javnoj bolnici radi pod pritiskom velikog broja pacijenata, administracije, dežurstava i manjka sestara, a privatna ustanova mu nudi organiziraniji rad, bolji raspored i veću kontrolu nad vremenom, tržišna logika je jasna.

Problem je što ta logika dodatno slabi javni sustav. Kada liječnici i sestre odlaze prema privatnom sektoru, javni sustav ne gubi samo ljude. Gubi iskustvo, kontinuitet i kapacitet da skrati liste čekanja.

A kada se liste čekanja ne skraćuju, pacijenti još češće odlaze privatnicima. Tako nastaje krug u kojem privatni sektor raste upravo na slabostima javnog.

Pacijent danas ne plaća samo pregled, nego vrijeme

Najveća promjena u privatnom zdravstvu nije samo broj ustanova ni rast prihoda. Najveća promjena je u tome što pacijenti sve češće ne plaćaju uslugu zato što žele luksuz, nego zato što žele vrijeme.

Plaćaju termin koji se može dobiti za nekoliko dana, a ne za nekoliko mjeseci.

Plaćaju pregled kod specijalista bez višestrukog obilaska sustava.

Plaćaju dijagnostiku koja može ubrzati odluku o terapiji.

Plaćaju osjećaj kontrole u sustavu koji im često djeluje sporo, nejasno i iscrpljujuće.

Upravo zato privatne poliklinike mogu rasti i u zemlji u kojoj građani već plaćaju javno zdravstvo kroz doprinose.

Na papiru to izgleda nelogično. U praksi je vrlo jednostavno: kada javni sustav ne može ponuditi brzinu, tržište je naplati. To je posebno vidljivo u specijalističkim djelatnostima, dijagnostici, oftalmologiji, radiologiji, reproduktivnoj medicini, dermatologiji, ortopediji i drugim područjima u kojima pacijenti često ne žele čekati jer čekanje izravno utječe na kvalitetu života.

Privatno zdravstvo raste jer javno ne može apsorbirati potražnju

Rast privatnog zdravstva sam po sebi nije problem. Problem bi bio zaključiti da je taj rast dokaz da zdravstveni sustav dobro funkcionira. Nije.

On je dijelom dokaz da postoji poduzetnička energija, kapital, stručnost i potražnja. Ali je istodobno i dokaz da javni sustav ne uspijeva apsorbirati potrebe građana na vrijeme. Ako privatne poliklinike rastu zato što nude bolju organizaciju, bržu uslugu i jasnije korisničko iskustvo, to je tržišni uspjeh. Ako pak rastu zato što ljudi nemaju realnu alternativu u javnom sustavu, to je društveni problem.

CompanyWall podaci pokazuju da su vodeće privatne poliklinike u dvije godine snažno povećale prihode, dobit i broj zaposlenih. Deset analiziranih ustanova imalo je 799 zaposlenih u 2024., u odnosu na 677 u 2022. godini. Dakle, u dvije godine otvorile su više od 120 radnih mjesta.

To je dobar poslovni podatak, ali za javno zdravstvo može biti i upozorenje.

Jer zdravstveni kadar nije neograničen. Svaki liječnik, medicinska sestra ili tehničar koji ode u privatni sektor ne nestaje iz zdravstva, ali se mijenja dostupnost usluge za one koji nemaju novca platiti privatni pregled.

Zato rasprava o privatnim poliklinikama ne bi trebala biti ideološka već se treba postaviti pitanje oko toga hoće li javni sustav postati dovoljno učinkovit da privatni sektor bude izbor, a ne prisila.

Ako građanin ide privatno zato što želi dodatnu uslugu, veću udobnost ili specifičnog liječnika, to je zdravo tržište. Ako pak ide privatno zato što nema drugi realan put do pregleda, to je znak da javni sustav gubi svoju osnovnu funkciju.

Najveći rizik je tiha normalizacija dvostrukog zdravstva

Hrvatska se sve više približava modelu u kojem formalno svi imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, ali stvarna brzina pristupa ovisi o platežnoj moći.

To se neće dogoditi jednim velikim rezom, nego polako: Jedan pregled privatno, jedna pretraga privatno, jedna kontrola privatno, jedna operacija za koju se traži brži put.

S vremenom se stvara nova normalnost u kojoj građani sve češće računaju da će dio zdravstvenih potreba morati platiti izravno, čak i ako već financiraju javni sustav. Za privatne poliklinike to je prilika. Za javne politike to je alarm.

Jer zdravstvo nije isto kao turizam, maloprodaja ili ugostiteljstvo. U zdravstvu tržište može donijeti efikasnost, ali ne može samo riješiti pravednost.

Ako se najbrži pristup liječniku sve više seli u privatni sektor, tada pitanje više nije samo tko ostvaruje najveće prihode. Pitanje je tko uopće može doći do liječnika na vrijeme.

Privatne poliklinike u Hrvatskoj očito rastu ali njihov rast treba čitati zajedno s drugim brojkama: sve više privatnih ustanova, manjak medicinskih sestara, odlazak dijela liječnika iz javnog sustava i građani koji se okreću privatnicima zbog lista čekanja.

Rast privatnog zdravstva ne treba stoga promatrati kao izolirani poslovni uspjeh, nego kao činjenica da je upravo privatno zdravstvo postalo najvidljivijim simptomom sustava koji se sve teže nosi s vlastitim opterećenjem.