Kad zaposlenik zbog dugotrajnog stresa ode na bolovanje ili odluči promijeniti posao, poslodavac mora pronaći zamjenu i preraspodijeliti njegove zadatke. Samim time pritisak raste i onim radnicima koji ostaju. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu, EU-OSHA, među posljedicama psihosocijalnih rizika navodi slabije poslovne rezultate i veću fluktuaciju zaposlenika.
Upozorava i na prezentizam, odnosno dolazak na posao unatoč zdravstvenim teškoćama zbog kojih radnik teško održava uobičajenu radnu učinkovitost.
Europski parlament zato je 6. listopada zatražio od Europske komisije prijedlog propisa za bolju zaštitu radnika od psihosocijalnih rizika. Zastupnici traže redovite procjene pretjeranog radnog opterećenja i intenziteta rada, uz planove konkretnih mjera.
Veće reorganizacije i uvođenje automatiziranih sustava nadzora trebala bi pratiti prethodna procjena rizika, u suradnji s radnicima. Predlažu i prilagođen povratak na posao nakon izostanka zbog tih rizika. Usvojeno je izvješće sa zakonodavnom inicijativom. Komisija ima tri mjeseca da odgovori koje korake namjerava poduzeti ili obrazloži odbijanje prijedloga, a o novim obvezujućim pravilima će se tek odlučivati.
EU-OSHA je 13. listopada pokrenula kampanju za razdoblje od 2026. do 2028. pod nazivom „Zajedno za mentalno zdravlje na radu”. Usmjerena je na procjenu i sprječavanje rizika u različitim djelatnostima, uključujući uznemiravanje i nasilje.
Hrvatska iznad EU prosjeka
Hrvatski podaci pokazuju koliko je tema relevantna domaćim poslodavcima. Prema istraživanju OSH Pulse za 2025., 32 posto ispitanih radnika u Hrvatskoj navelo je da su u prethodnih dvanaest mjeseci doživjeli stres, depresiju ili tjeskobu koje je njihov posao uzrokovao ili pogoršao.
Prosjek Europske unije bio je 29 posto. U hrvatskom dijelu istraživanja sudjelovala su 1.004 ispitanika, a odgovori opisuju njihova iskustva i procjenu povezanosti teškoća s poslom, a ne broj medicinski potvrđenih dijagnoza.
U istom istraživanju 31 posto ispitanika u Hrvatskoj navelo je da im je na radnom mjestu dostupno savjetovanje ili psihološka podrška, prema 40 posto na razini EU-a. O savjetovanju radnika o stresnim aspektima posla izvijestilo je 35 posto hrvatskih ispitanika, dok je europski prosjek bio 45 posto.
Financijske razmjere posljedica psihičkih teškoća pokazuje procjena Svjetske zdravstvene organizacije.
WHO navodi da se zbog depresije i tjeskobe u svijetu godišnje izgubi približno 12 milijardi radnih dana, uz gubitak produktivnosti od oko bilijun američkih dolara. Procjena obuhvaća depresiju i tjeskobu općenito, pa se cijeli taj iznos ne može pripisati lošim uvjetima rada, ali pokazuje zašto je pristup liječenju i podršci važan i za gospodarstvo.
Zakonska obveza prevencije stresa
EU-OSHA psihosocijalne rizike povezuje s načinom na koji se posao organizira i vodi. Radnika mogu opteretiti proturječni zahtjevi, osobito kada ima malo utjecaja na način obavljanja posla. Problem može biti i nedostatak podrške nadređenih ili izloženost uznemiravanju. Zahtjevan posao pritom može biti poticajan kada zaposlenik ima dovoljno samostalnosti, znanja i podrške. Procjena rizika zato mora obuhvatiti stvarne uvjete u kojima ljudi rade.
U Hrvatskoj je obveza prevencije stresa na radu u Zakon o zaštiti na radu unesena još 2014. godine. Članak 51. izričito je povezuje s organizacijom rada, radnim okruženjem, komunikacijom i međuljudskim odnosima.
Među pitanjima kojima poslodavac treba posvetiti pozornost navedeni su radno vrijeme, samostalnost zaposlenika i radno opterećenje. Europska rasprava tako se nadovezuje na problem koji je hrvatsko zakonodavstvo već prepoznalo.
Istraživanje projekta Magnet4Europe pratilo je promjene organizacije rada u 56 europskih bolnica, uključujući veće sudjelovanje medicinskih sestara u odlučivanju i bolju suradnju s liječnicima i upravom. U 16 bolnica koje su najviše napredovale udio sestara s izraženim izgaranjem smanjen je za 6,3 postotna boda, a onih koje su namjeravale otići za 7,6 bodova, pokazala je studija objavljena u časopisu Medical Care.
Pročitajte još:
WHO poslodavcima preporučuje intervencije koje izravno mijenjaju uvjete rada te osposobljavanje rukovoditelja za prepoznavanje teškoća i pružanje podrške. Za radnike koji se vraćaju nakon izostanka preporučuje povezivanje zdravstvene skrbi s prilagodbom radnih zadataka ili postupnim povratkom. Time se otvara prostor da se opterećenje uskladi s mogućnostima zaposlenika i smanji rizik ponovnih teškoća.
Za poduzeće koje želi procijeniti učinak vlastitih mjera važan je i izbor pokazatelja. Anketa o zadovoljstvu može upozoriti na problem, a podaci o duljini bolovanja i odlascima pomoći u praćenju promjena. Posebno treba provjeriti jesu li se smanjili prekovremeni sati i pritisak na timove koji nadoknađuju manjak ljudi. Trošak podrške zaposlenicima tako se može usporediti s troškovima zamjena i ponovljenog zapošljavanja, uz provjeru jesu li poboljšanja održiva i nakon završetka pojedinog programa.
Jedan odgovor
Ništa novo