Lipanjski toplinski val smanjio je očekivanu vrijednost europske proizvodnje žitarica za više od dvije milijarde eura, pokazuju najnovije procjene, potvrđujući da ekstremne temperature više nisu samo povremeni problem poljoprivrednika nego sve važniji rizik za cijene hrane, stočarstvo i prehrambenu sigurnost cijelog kontinenta.
U samo četiri tjedna nakon vala ekstremnih vrućina prognoza ukupne proizvodnje žitarica u Europskoj uniji i Ujedinjenom Kraljevstvu smanjena je za gotovo devet milijuna tona. Europsko udruženje trgovaca žitaricama Coceral srpanjsku je procjenu spustilo na 286,6 milijuna tona, s 295,5 milijuna tona koliko je očekivalo mjesec ranije.
Prema analizi organizacije Energy and Climate Intelligence Unit, tržišna vrijednost pšenice, ječma, kukuruza i drugih žitarica uklonjenih iz prognoze doseže približno 2,1 milijardu eura. Ovisno o korištenim cijenama, bruto vrijednost izgubljene proizvodnje procijenjena je između dvije i 2,3 milijarde eura.
Najveću štetu pretrpjele su Francuska i Mađarska, ali je toplinski stres pogodio i dijelove Njemačke, Austrije, Poljske i Španjolske. Lipanj je u zapadnoj Europi bio najtopliji otkad postoje mjerenja, uz temperature više od 43 Celzijeva stupnja u Francuskoj i iznad 40 stupnjeva u Mađarskoj.
Kukuruz najranjiviji u vrijeme oprašivanja
Gotovo polovica smanjenja europske prognoze odnosi se na kukuruz, kulturu posebno osjetljivu na visoke temperature i nedostatak vlage tijekom oprašivanja.
Coceral je procjenu proizvodnje kukuruza u EU-u i Ujedinjenom Kraljevstvu smanjio s 57,2 milijuna na 52,7 milijuna tona. Bila bi to najniža europska proizvodnja od 2007. godine, dok se u Francuskoj strahuje od jedne od najslabijih žetvi u posljednjih pola stoljeća.
Toplina u vrijeme cvatnje i oprašivanja može spriječiti pravilno formiranje zrna, a nastala šteta kasnije se teško može nadoknaditi čak i ako stignu kiša i niže temperature. U neirigiranim područjima potencijalni gubitak prinosa kukuruza zbog toplinskog stresa može dosegnuti oko 15 posto, ovisno o trajanju i intenzitetu vrućine.
Slabija proizvodnja kukuruza ne ostaje ograničena na ratarstvo. Kukuruz se velikim dijelom koristi za stočnu hranu, pa manja ponuda i više cijene mogu povećati troškove proizvodnje mesa, mlijeka i jaja.
Europska unija u slabijim godinama postaje veći uvoznik kukuruza, što otvara dodatni prostor dobavljačima iz Ukrajine i Brazila. Istodobno, slabija francuska žetva pšenice mogla bi smanjiti količine raspoložive za izvoz u sjevernu i zapadnu Afriku.
Hrvatska zasad bez službene procjene štete
Za Hrvatsku još nije objavljena službena nacionalna procjena gubitka ovogodišnjih prinosa uzrokovanog lipanjskim vrućinama. Najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku odnose se na zasijane površine, a ne na konačnu proizvodnju, pa bi bilo prerano izračunavati financijsku štetu usporedivu s procjenama za Francusku ili Mađarsku.
Prema prvoj procjeni DZS-a, površine zasijane pšenicom u Hrvatskoj ove su godine povećane za 3,2 posto, dok su površine pod kukuruzom za zrno smanjene za 0,8 posto, na približno 260.000 hektara.
Hrvatska je u 2025. proizvela oko 1,05 milijuna tona pšenice, uz prosječan prinos od 6,7 tona po hektaru. Proizvodnja kukuruza za zrno istodobno je pala na približno 1,7 milijuna tona, odnosno za 18,8 posto u odnosu na godinu ranije, uz prosječan prinos od 6,4 tone po hektaru.
To znači da domaća proizvodnja kukuruza u aktualnu sezonu ulazi nakon već jedne slabije godine i s nešto manjom zasijanom površinom. Stoga bi eventualni pad ovogodišnjih prinosa zbog vrućine i nedostatka vlage imao veći učinak nego da su početne zalihe i prošlogodišnja proizvodnja bile snažnije.
Hrvatska je tradicionalno samodostatna u proizvodnji glavnih žitarica, osobito pšenice i kukuruza, osim u godinama s izrazito nepovoljnim vremenskim uvjetima. Prema Ministarstvu poljoprivrede, domaća proizvodnja pšenice približno je dva i pol puta veća od domaćih potreba, pa je kod te kulture trenutačno veći problem pritisak na otkupne cijene i skladištenje nego manjak robe.
Kod kukuruza je situacija osjetljivija jer o njemu izravno ovisi stočarska proizvodnja. Ako se prinosi smanje, posljedice se mogu preliti na troškove hrane za svinje, perad i goveda, osobito u trenutku kada su proizvođači već izloženi skupljim energentima i drugim ulaznim troškovima.
Lipanj u Hrvatskoj bio ekstremno topao
Meteorološki podaci potvrđuju da ni Hrvatska nije bila pošteđena neuobičajeno visokih temperatura.
Prema ocjeni Državnog hidrometeorološkog zavoda, lipanj 2026. bio je ekstremno topao na Puntijarci, u većem dijelu gorske Hrvatske i sjevernog Hrvatskog primorja te u pojedinim dijelovima Dalmacije. Oborine su pritom bile vrlo neujednačeno raspoređene, a u Komiži ih je palo 64 posto manje od lipanjskog prosjeka.
DHMZ je još krajem svibnja prognozirao da će ljeto biti iznadprosječno toplo u cijeloj zemlji, uz vjerojatno manju količinu oborina od višegodišnjeg prosjeka u većem dijelu Hrvatske. Upozorio je i da će pljuskovi biti lokalni i nejednoliko raspoređeni, što znači da velika količina kiše na jednoj lokaciji ne mora popraviti manjak vlage na poljima udaljenima samo nekoliko desetaka kilometara.
Za ozime kulture, poput pšenice i ječma, velik dio ključnog razvoja bio je završen prije najjačih vrućina. Ljetne kulture, posebno kukuruz, soja i suncokret, ostaju znatno izloženije vremenu tijekom srpnja i kolovoza.
Zato će realnija slika ovogodišnjih prinosa u Hrvatskoj biti dostupna tek nakon novih procjena DZS-a i terenskih podataka iz glavnih ratarskih županija.
Francuska izgubila gotovo polovicu europske vrijednosti
Francuska je odgovorna za gotovo polovicu procijenjenog europskog gubitka. Prognoza njezine proizvodnje žitarica smanjena je za 4,1 milijun tona, vrijednih oko 891 milijun eura.
Najveća korekcija odnosila se na kukuruz, čija je prognoza smanjena za 3,35 milijuna tona, na 9,4 milijuna. Neke novije tržišne procjene upozoravaju da bi konačna proizvodnja mogla pasti i ispod osam milijuna tona, prvi put od 1976. godine.
Mađarska je pretrpjela drugi najveći udar. Prognoza joj je snižena za 2,4 milijuna tona, što odgovara tržišnoj vrijednosti od približno 444 milijuna eura.
Za mađarske je proizvođače problem dodatno otežan padom domaćih otkupnih cijena pod pritiskom jeftinijeg žita iz crnomorske regije. To znači da gubitak količine možda neće moći nadoknaditi višim cijenama, što je moguće za dio poljoprivrednika u Francuskoj.
Španjolska je izgubila oko 1,4 milijuna tona očekivane proizvodnje, vrijednih 276 milijuna eura, a njemačka je prognoza smanjena za sličnu količinu, odnosno približno 233 milijuna eura.
Povoljnije prognoze za Bugarsku, Rumunjsku, Italiju i Finsku djelomično su ublažile ukupni udar, pa neto pad očekivane vrijednosti europske proizvodnje iznosi približno 1,79 milijardi eura.
Gubitak prinosa nije jednak gubitku dobiti
Procijenjene dvije milijarde eura predstavljaju tržišnu vrijednost proizvodnje koja je uklonjena iz prognoza, a ne konačan iznos izgubljene dobiti poljoprivrednika.
Dio proizvođača čiji su usjevi preživjeli mogao bi imati koristi od rasta cijena. Drugi su žitarice možda već prodali unaprijed, prije nego što su cijene porasle, pa neće moći iskoristiti tržišni manjak.
Stvarni financijski učinak ovisit će i o troškovima navodnjavanja, osiguranju usjeva, ugovorenim cijenama, kvaliteti zrna te državnim i europskim potporama.
Ipak, poruka lipanjskog toplinskog vala prilično je jasna. Klimatska nestabilnost sve se manje može promatrati kao izniman događaj koji će pojedinu sezonu učiniti malo boljom ili lošijom.
Pročitajte još:
Ona postaje trajni proizvodni rizik koji istodobno utječe na prinose, cijene, dostupnost stočne hrane i konkurentnost europske poljoprivrede.
Za Hrvatsku, koja raspolaže značajnom proizvodnjom žitarica, ali velik dio kukuruza i dalje uzgaja bez navodnjavanja, to znači da pitanje otpornosti više nije samo pitanje pojedinačnih gospodarstava. Ono postaje pitanje stabilnosti cijelog prehrambenog lanca.
