Europski povjerenik za industriju Stephane Sejourne izjavio je da će Bruxelles proširiti opseg uvoznih kvota i carina za Kinu kako bi se zaštitili pojedini industrijski sektori od, kako to ocjenjuju u Europskoj komisiji, egzistencijalne prijetnje od uvoza iz te zemlje.
“Koristit ćemo zaštitne alate u širem smislu na sektore, a ne samo na pojedine tvrtke ili određene sirovine”, rekao je Sejourne za Financial Times dodajući da su neka područja kao što su kemijska i metaloprerađivačka industrija te čista tehnologija izložena riziku nepoštene konkurencije.
Kineske tvrtke su potiho postale dominantne u sve većem broju europskih industrija, od solarnih panela do rijetkih zemnih metala i industrijskih robota. Štoviše, ta je ovisnost postala strukturne prirode u tolikoj mjeri da su moguće alternative gotovo pa nestale.
Taj je pritisak posebno pojačan prošle godine kada je Washington nametnuo carine na kinesku robu što je onda povećalo strah od preusmjeravanja viška proizvoda prema Europi po niskim cijenama.
Prošloga tjedna Bruxelles je pozvao tvrtke u EU da diverzificiraju dobavni lanac. Istodobno ne manjkaju ni iz Pekinga prijetnje o protumjerama ako se stajalište EU-a prema Kini zaoštri.
Podaci Eurostata otkrivaju da je europski uvoz iz Kine prošle godine iznosio 559,4 milijarde eura, a to je rast od 89 posto naspram 2015. godine. Štoviše, izvoz u Kinu je godišnje pao 6,5 posto dok je uvoz porastao 6,4 posto, pa je rezultat bio trgovinski manjak od 359,8 milijardi eura.
Kina je daleko najveći pojedinačni izvor uvoza u EU i glavni izvoznik repromaterijala jer čak 47 posto uvoza u tom segmentu dolazi iz Kine što je ujedno i gotovo polovica od ukupne uvezene vrijednosti od 404 milijarde eura.
Riječ je o dijelovima i sirovinama potrebnim da bi se napravio konačan proizvod.
SAD je drugi najveći europski dobavljač repromaterijala, no na tu zemlju otpada tek 10 posto europskog uvoza ili 11 posto uvezene vrijednosti materijala potrebnih za daljnju proizvodnju.
U svemu tome ističe se nekoliko sektora gdje je ovisnost o Kini strukturna. To su solarna energija, kritične sirovine, industrijska robotika, kemijski proizvodi te tekstilni i proizvodi od drveta.
Od svih tih tipova ovisnosti možda je najdublje ukopana ona koja je vezana za zelenu tranziciju, ocjenjuje Euronews.
Iz Kine se uvozi gotovo 100 posto solarnih panela. Zanimljivo je da je vrijednost tog uvoza pala s 19,7 milijardi eura u 2023. na 10,9 milijardi eura u 2024. godini, no ne zbog manjeg uvoza već zbog snažnog pada cijena u Kini. Za prošlu godinu konačni trgovinski saldo još nije objavljen.
Izvješće koje je ove godine objavio think-tank Loom ukazuje da iz Kine dolazi 88 posto litij-ionskih baterija za električne automobile, a 2019. brojka je bila 75 posto. Nadalje, iz te zemlje stiže 98 posto rijetkih zemnih magneta, uključujući ključne materijale za motore električnih automobila, vjetroturbine i obrambene sustave.
Ovisnost o uvozu magnezija je na 97 posto, a taj je mineral nezaobilazan za iduću generaciju baterija, ali i skladišta vodika.
Kineske tvrtke nadziru 80 posto globalne proizvodnje fotonaponskih panela.
Sve u svemu, zelena tranzicija u EU počiva na temeljima nad kojima nema nadzor.
Izvor: Europska komisija
Drugo važno područje je industrijska robotika, no tu nije riječ samo o ovisnosti o uvozu repromaterijala već i o snažnoj kineskoj proizvodnji.
Od početka prošle do početka ove godine uvoz industrijskih robota iz Kine porastao je 315 posto uz prosječan pada cijena za 29 posto, podaci su Europske komisije.
Kina je zahvaljujući industrijskoj strategiji ovisnoj o državnim subvencijama, jeftinim kreditima i poreznim poticajima utrostručila broj tvrtki u području napredne robotike od 2020. godine.
Prevelika domaća proizvodnja je navela kineske proizvođače na agresivan izvoz po cijenama kojima europski ne mogu konkurirati. Sada Kina proizvodi više industrijskih robota no Njemačka, Južna Koreja, Japan i SAD zajedno.
U kemijskom sektoru Europska komisija je utvrdila da je uvoz određenih sastojaka 36 puta veći no protekle godine po cijenama koje su čak 95 posto niže.
Tekstilni i proizvodi od drveta pričaju sličnu priču.
Odjeća i obuća iz Kine još uvijek čini veliki dio europskog uvoza u tom segmentu unatoč tome što je dio takve proizvodnje preseljen u još jeftinije zemlje jugoistočne Azije kao što je Vijetnam. Na Kinu otpada između 30 i 35 posto vrijednosti ukupnog europskog uvoza.
Kod proizvoda od drveta vidljivo je da to postaje novo sporno područje jer je, primjerice, uvoz parketnih podova u samo jednoj godini više no udeseterostručen uz pad cijena od 77 posto. To je navelo Bruxelles da uvede carine prošloga srpnja u rasponu od 21,3 i 36,1 posto. Vrlo brzo su slijedile i carine na dekorativni papir za proizvode od drva, i to od 26,4 do 26,9 posto.
Pročitajte još:
Ono što se može primijetiti je da je EU uvijek postupio reaktivno, odnosno mjere ili carine su uvedene kada je šteta već počinjena.
Sad je pitanje može li Europa zadržati industrijski kapacitet i izgraditi dobre alternative prije no što ovisnost o Pekingu postane praktično nepovratna.
