Ovisi li Europska unija o trgovini s Kinom?

U posljednjem desetljeću odnosi između Europske unije i Kine postali su jedan od ključnih elemenata globalne trgovine, ali i izvor sve većih političkih i ekonomskih napetosti. Dok s jedne strane obje strane ostaju snažno povezane kroz razmjenu roba i investicija, s druge se produbljuju zabrinutosti oko neravnoteže u trgovini, ovisnosti o kineskom tržištu te strateške autonomije Europe.

U takvom složenom okruženju, pitanje kako uskladiti ekonomske interese s geopolitičkim izazovima postaje sve važnije za budućnost europske trgovinske politike.

Europska unija bori se s obuzdavanjem rastućeg trgovinskog deficita s Kinom, ali države članice ne mogu se dogovoriti o tome kako se suprotstaviti. Unatoč globalnim napetostima i Trumpovom tarifnom ratu iz 2025., trgovina između Europske unije i Kine prošle je godine ostala snažna.

EU je u Kinu izvezla robu u vrijednosti od 199,6 milijardi eura, dok je uvoz dosegao 559,4 milijarde eura, stvarajući trgovinski deficit od 359,8 milijardi eura, prema najnovijim podacima Eurostata. U usporedbi s 2024. godinom, izvoz EU-a pao je za 6,5 posto, dok je uvoz iz azijskog diva porastao za 6,4 posto.

No dugoročno gledano, od 2015., izvoz EU-a u Kinu porastao je za 37,1 posto, dok je uvoz porastao za 89 posto.

Izvoz EU-a u Kinu prednjači u strojevima i mehaničkim uređajima, poput strojeva za pripremu tekstilnih vlakana i strojeva za žetvu, koji čine 22,7 posto ukupnog izvoza.

Slijede ih električni strojevi, poput bojlera i šišača za kosu, te audiovizualna oprema s 14,5 posto i vozila s 8,2 posto. Što se tiče uvoza, samo pet kategorija čini gotovo dvije trećine sve robe. Samo električni strojevi i audiovizualna oprema predstavljaju 29,5 posto, a slijede strojevi i mehanički uređaji s 19 posto.

Utjecaji Trumpovog tarifnog rata iz 2025. naveli su zemlje da prilagode proizvodne mreže i logistiku te preusmjere pošiljke na tržišta bez carina. Na primjer, Kina je 2025. godine nadoknadila gubitke na američkom tržištu širenjem trgovine s jugoistočnom Azijom, Europom i Afrikom.

Ipak, trgovinski tokovi pokazali su se otpornima, a i europski i kineski izvoz nastavili su rasti. Međutim, blok se bori s obuzdavanjem rastućeg trgovinskog deficita s Kinom, što je izazvalo ozbiljnu zabrinutost zbog nelojalne konkurencije, industrijskog pada i masovne nezaposlenosti diljem Europe.

Iako se Bruxelles godinama žali na štetne učinke državnog gospodarskog modela Pekinga, poput prekapaciteta industrije i opsežnih subvencija, države članice EU ne mogu se dogovoriti o zajedničkom postupku za suzbijanje.

Nedavno je Péter Magyar, koji je prošle nedjelje uvjerljivo pobijedio na izborima u Mađarskoj, rekao da će “preispitati” kineska ulaganja u zemlji, posebno u električna vozila, ali “ne s ciljem njihovog zaustavljanja ili sprječavanja”.