AI napreduje velikom brzinom i otvara prilike, ali i pitanja koja nadilaze tehnologiju

Nedavna godišnja konferencija o umjetnioj inteligenciji (AI) Automation Summit, koja okuplja domaće i inozemne stručnjake u Splitu, poslala je jasnu poruku da je AI definitivno među nama da ostane na dugi rok i da treba usvojiti potrebna znanja i vještine kako bi ga se znalo što bolje koristiti i izbjeći njegove zamke.

To se dakako odnosi i na poslovanje tvrtki koje ga mogu uspješno primijeniti za različite unutarnje procese ili odnose prema klijentima, kao i za daljnje inovacije.

Jedna od hrvatskih tvrtki koja se ističe uporabom AI-a je nedvojbeno Ericsson Nikola Tesla (ENT), pa smo o sadašnjem trenutku u tom kontekstu kao i o budućim mogućim razvojnim putevima razgovarali s direktoricom za tehnologiju ENT grupe Jelenom Jurišić.

Gledano u kontekstu iskustva koje imate u tvrtki Ericsson Nikola Tesla u području IT-a, koje su najznačajnije promjene koje ste vidjeli u tom vremenu i koliko je duboko prodrla umjetna inteligencija u poslovanje tvrtke?

Tijekom dvadeset godina rada u Ericssonu Nikoli Tesli svjedočila sam velikim tehnološkim promjenama, od tradicionalnih informacijskih sustava preko mobilnih tehnologija i računalstva u oblaku do generativne umjetne inteligencije. No, današnja promjena bitno je drukčija. Prvi put tehnologija ne mijenja samo način na koji radimo, nego preuzima i dio intelektualnih aktivnosti koje smo donedavno smatrali isključivo ljudskima. AI može analizirati složene zahtjeve, predlagati rješenja, donositi određene odluke i samostalno izvršavati zadatke. Svaka nova generacija modela pomiče granice mogućeg.

U ENT-u umjetna inteligencija već je jedan od ključnih pokretača tehnološke i poslovne transformacije, od razvoja softvera i internih procesa do novih proizvoda i usluga. No, najvažnija promjena nije samo tehnološka: moramo preispitati procese koje smo gradili desetljećima i zapitati se kako bismo ih osmislili danas. Vjerujem da ćemo se na ovo razdoblje osvrtati kao na jednu od najvećih prekretnica u povijesti naše industrije.

Koji su glavni segmenti poslovanja u kojima se koristi AI ili najviše dolazi do izražaja?

Umjetnu inteligenciju primjenjujemo u tri ključna područja: razvoju softvera, internim poslovnim procesima te razvoju novih proizvoda i usluga.

S više od dvije tisuće stručnjaka u razvoju softvera, jedan od naših najvažnijih iskoraka jest uvođenje agentskog načina razvoja. AI agenti već sudjeluju u različitim fazama, od analize zahtjeva i projektiranja do implementacije i testiranja. Ne radi se samo o bržem pisanju koda, nego o transformaciji cjelokupnog procesa, pri čemu naši stručnjaci zadržavaju odgovornost za arhitekturu, kvalitetu i ključne odluke.

Drugo veliko područje su interni procesi, osobito prodaja i priprema ponuda. Razvijamo AI rješenja za analizu natječajne dokumentacije, prepoznavanje zahtjeva te analitiku strateški važnih naručitelja, njihovih investicijskih planova, tržišta i konkurencije. AI povezujemo s bazama projektnih referenci, certifikata, kompetencija i životopisa stručnjaka kako bismo desetljećima stvarano znanje koristili učinkovitije. Cilj nije samo automatizirati pisanje ponuda nego unaprijediti proces od prepoznavanja prilike do kvalitetnog, konkurentnog rješenja.

I u drugim funkcijama istražujemo automatizaciju ponavljajućih poslova, obradu dokumentacije i izvještavanje. Želimo zaposlenicima osloboditi vrijeme za aktivnosti koje zahtijevaju znanje, kreativnost i iskustvo. Treće područje je razvoj AI proizvoda i usluga za korisnike, posebno u telekomunikacijama, zdravstvu, zemljišnoj administraciji i javnim digitalnim uslugama.

Koje su glavne prednosti koje donosi AI u poslovanje tvrtke i vidite li možda neke slabe točke ili rizike na koje treba obratiti pozornost, bilo sada ili u budućnosti? Koliki je stupanj automatizacije ili autonomije pojedinih procesa već ostvaren?

Najveća prednost AI-ja nije samo brzina, nego povećanje kapaciteta za stvaranje vrijednosti. Možemo analizirati više informacija, brže prepoznati probleme i istražiti više rješenja. Manji timovi mogu se prihvatiti zadataka za koje su donedavno bili potrebni znatno veći resursi.

Ali moramo otvoreno govoriti i o rizicima. Kako AI sustavi postaju sposobniji i autonomniji, mogu pronaći načine ostvarenja cilja koje razvojni tim nije predvidio, pogrešno protumačiti kontekst ili poduzeti neželjene korake. To ne znači da nam žele nauditi nego da uspješno izvršavanje zadatka nije isto što i razumijevanje svih ljudskih vrijednosti i ograničenja. Zato sigurnost i odgovornost moraju biti ugrađene u razvoj od samog početka.

U ENT-u agenti već mogu pripremati dokumentaciju, generirati kod i testove te provoditi određene provjere. Pritom razinu autonomije prilagođavamo riziku: manje rizične aktivnosti mogu biti gotovo automatizirane, dok odluke povezane sa sigurnošću, arhitekturom i poslovno kritičnim sustavima traže ljudsku provjeru. Važno je razlikovati ono što AI tehnički može učiniti od onoga što mu je odgovorno dopustiti.

Koje su glavne značajke dugoročnog tehnološkog planiranja te razvoja inovativnih digitalnih proizvoda u ENT-u i koliko se odmaklo u razvoju i uporabi AI-ja kada se ENT stavi u kontekst domaćeg poslovnog sektora te konkurenata iz drugih dijelova EU-a?

Ne možemo predvidjeti koji će model biti najbolji za tri godine, ali možemo graditi arhitekturu, kompetencije i organizaciju koje omogućuju brzu i sigurnu primjenu novih tehnologija. Kroz tehnološki radar, zajednice stručnjaka i razvojne inicijative pratimo trendove i povezujemo ih s konkretnim poslovnim potrebama.

ENT već desetljećima razvija ključne informacijske sustave u zdravstvu, zemljišnoj administraciji i javnim uslugama. Upravo tu vidimo priliku za prijelaz s digitalizacije procedura na proaktivnije usluge. Posebno želim istaknuti naše naručitelje: Državna geodetska uprava, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te Ministarstvo zdravstva primjeri su institucija koje promišljeno pristupaju novim tehnologijama i spremne su istraživati nove mogućnosti. Velike iskorake stvaraju i oni koji imaju viziju i hrabrost prvi primijeniti tehnologiju.

Naša prednost u odnosu na dio domaće i europske konkurencije jest kombinacija dubokog domenskog znanja, iskustva u kompleksnim i kritičnim sustavima, velikog broja stručnjaka i globalnog Ericssonova ekosustava. Ne tvrdim da predvodimo svaki segment AI-ja. No, imamo snažnu polaznu poziciju za pretvaranje novih tehnologija u pouzdana, sigurna i korisna rješenja. Cilj nam je razvijati vlastite proizvode, platforme i intelektualno vlasništvo, a ne natjecati se u veličini jezičnih modela.

Kako vidite korištenje AI agenata za ostvarenje određenih radnih zadataka i razinu njihove autonomije općenito i u kontekstu ENT-a? Koliko se to osjeti na produktivnosti te koliko je ljudski faktor i dalje bitan u smislu nadzora procesa?

AI agenti mijenjaju odnos čovjeka i softvera. Umjesto upravljanja svakim korakom u aplikaciji čovjek sve češće definira cilj, a agent planira i izvršava dio aktivnosti potrebnih za njegovo ostvarenje. Naša uloga sve se više pomiče prema razumijevanju problema, postavljanju pravila i vrednovanju rezultata.

U ENT-u već primjenjujemo agentski pristup životnom ciklusu razvoja softvera i razvijamo mogućnost da skup agenata, uz kontrolu stručnjaka, od poslovnog zahtjeva dođe do funkcionalnog i testiranog rješenja. Produktivnost pritom ne mjerimo samo količinom generiranog koda, nego vremenom isporuke, kvalitetom, pogreškama, troškovima i vrijednošću za korisnika.

Autonomija uvijek mora biti razmjerna riziku. Agent koji sažima dokument može djelovati slobodnije od onoga koji sudjeluje u medicinskom odlučivanju ili upravljanju kritičnom infrastrukturom. Ljudski nadzor ne znači samo završnu provjeru, potrebni su jasne ovlasti, ograničenja pristupa, sigurnosni mehanizmi i odobravanje ključnih odluka. Što su agenti sposobniji, to je ljudska odgovornost važnija.

Koliko je, po Vašem mišljenju, hrvatski AI ekosustav uspješan u međunarodnom kontekstu, odnosno koliko prati trendove i inovacije? Što mislite da je glavna poruka upravo održanog Automation Summita?

Hrvatska ima izvrsne inženjere, kvalitetne fakultete, inovativne startupove i kompanije koje već razvijaju rješenja za međunarodno tržište. Pristup naprednim AI modelima omogućuje i malim timovima globalno konkurentne proizvode. Izazovi su i dalje dostupnost kapitala, komercijalizacija istraživanja i brzina primjene u gospodarstvu i javnom sektoru.

Naša najveća prilika nije natjecanje s globalnim divovima u razvoju najvećih modela, nego primijenjena umjetna inteligencija: kombinacija vrhunskog inženjerstva, domenskog znanja i razumijevanja potreba korisnika. To vrijedi i za Europu, osobito u industriji, telekomunikacijama i reguliranim područjima.

Ako bih izdvojila jednu poruku Automation Summita, to je prijelaz od impresivnih AI demonstracija prema stvarnim, mjerljivim poslovnim rezultatima. Nisu dovoljni piloti: trebamo pouzdana, skalabilna rješenja s mjerljivim rezultatima. Hrvatska i Europa pritom ne smiju ostati samo korisnici tuđih tehnologija. Naš cilj ne smije biti samo koristiti tehnologije koje razvijaju drugi, nego stvarati vlastite proizvode i rješenja koja mogu konkurirati na globalnom tržištu. Pritom tehnološka suverenost ne znači izolaciju, nego slobodu izbora i sposobnost da sami oblikujemo svoju tehnološku budućnost. Znanje imamo, potrebni su suradnja i ambicija da ga pretvorimo u proizvode.

Kako vidite uporabu AI-ja u ENT-u u idućim godinama, odnosno u dogledno vrijeme? Što očekujete u tom smislu?

Za ENT vidim tri važna smjera. Prvi je daljnji razvoj agentskog načina razvoja softvera koji već danas primjenjujemo. U pojedinim fazama želimo dosegnuti četvrtu razinu autonomije. Agenti bi samostalno planirali, koordinirali i izvršavali složene zadatke, uz sigurnosne mehanizme i ljudski nadzor nad ključnim odlukama.

Drugi je prijelaz s tradicionalnih aplikacija na usluge temeljene na AI agentima. Korisnik više neće morati poznavati niz aplikacija i koraka: izrazit će što želi postići, a specijalizirani agenti surađivat će i koristiti potrebne servise.

Primjerice, građanin koji osniva poduzeće mogao bi uz odgovarajuće ovlasti prepustiti agentima koordinaciju postupaka između institucija. To je promjena paradigme. Od digitalizacije pojedinačnih postupaka prema digitalizaciji korisnikova cilja. Aplikacije i servisi ostaju u pozadini, a agenti postaju glavno sučelje.

Treći je razvoj suverene, lokalne AI infrastrukture i rješenja temeljenih na otvorenim modelima koji se izvršavaju u kontroliranom okruženju korisnika. Tako osjetljivi i povjerljivi podaci ne moraju odlaziti vanjskim pružateljima AI usluga. To je posebno važno u zdravstvu, javnoj upravi, financijama i kritičnoj infrastrukturi. Naša je prednost povezivanje tih modela s postojećim sustavima i vlastitim inženjerskim znanjem, uz manju ovisnost o pojedinim dobavljačima.

Kako biste opisali važnost uloge AI-a u društvenom kontekstu?

Voljela bih istaknuti dimenziju o kojoj kao društvo trebamo ozbiljnije razgovarati. AI napreduje iznimnom brzinom i već preuzima zadatke koji su donedavno zahtijevali godine obrazovanja i iskustva. To otvara velike prilike, ali i pitanja koja nadilaze tehnologiju. Što ako sustavi postanu sposobniji od nas u sve više područja? Hoćemo li ih moći razumjeti i kontrolirati? Kako ćemo osigurati njihovu usklađenost s ljudskim vrijednostima? I tko će odlučivati o smjeru razvoja tehnologije koja će oblikovati društvo?

Nemamo sve odgovore. Zato inovacije moraju pratiti jednako ozbiljni iskoraci u etici, sigurnosti, odgovornosti i suradnji. To ne znači bojati se budućnosti. Vjerujem da AI može unaprijediti medicinu, znanost, obrazovanje i kvalitetu života. Ali tehnološki napredak sam po sebi ne jamči društveni napredak. Budućnost AI-ja ne smije biti isključivo u rukama nekolicine tehnoloških kompanija, nego u dijalogu inženjera, znanstvenika, institucija, gospodarstva i društva.

Kao inženjerka optimistična sam u pogledu onoga što možemo stvoriti, ali imamo obvezu pitati se ne samo što je moguće, nego i što je dobro za čovjeka. Naša sposobnost razvoja sve inteligentnijih sustava raste nevjerojatnom brzinom. Jednako mora rasti sposobnost razumijevanja posljedica, postavljanja granica i odgovornog odlučivanja.

Budućnost umjetne inteligencije nije nešto što će nam se jednostavno dogoditi, imamo priliku aktivno je oblikovati. Najveći uspjeh AI-ja neće biti u tome koliko je postao inteligentan, nego koliko smo ga mudro upotrijebili za dobrobit čovječanstva.