Pobjeda Studentske liste na parlamentarnim izborima i priznanje poraza Aleksandra Vučića otvorili su političku tranziciju u Srbiji. Za hrvatske kompanije koje ondje prodaju, proizvode ili ugovaraju poslove sada slijedi praćenje vrlo konkretnih odluka: kontinuiteta upravljanja, izdavanja dozvola, javnih nabava i plaćanja preuzetih obveza. Financijski učinak promjene vlasti pokazat će se upravo na tim mjestima.
Srbija je 2025. bila peto najveće tržište hrvatskog robnog izvoza, s udjelom od oko 5,5 posto. Hrvatski izvoz dosegnuo je gotovo 1,4 milijarde eura, uz rast od 7,5 posto, dok je ukupna robna razmjena bila nešto manja od 2,5 milijarde eura, prema podacima Hrvatske gospodarske komore.
Na toj zaokruženoj izvoznoj osnovici jedan posto predstavlja približno 14 milijuna eura vrijednosti robe. To pokazuje koliko i razmjerno mali pomaci u potražnji mogu značiti za hrvatske izvoznike. Pritom robna razmjena ne obuhvaća cijeli poslovni odnos. Transportne usluge, lokalna proizvodnja i prodaja društava u hrvatskom vlasništvu dodatno proširuju gospodarski interes Hrvatske u Srbiji.
Upravo zato kompanije imaju različite prioritete. Energetskoj infrastrukturi važni su dugoročni ugovori i regulatorna odobrenja. Proizvođačima robe široke potrošnje važni su kupovna moć, trgovinski uvjeti i naplata. Dobavljačima opreme i izvođačima radova važni su dostupnost natječaja, kriteriji odabira i sigurnost financiranja projekata.
JANAF-u rokovi, Atlanticu potrošnja i distribucija
Najkonkretniji primjer ugovorne izloženosti jest JANAF. Njegov ugovor s Naftnom industrijom Srbije obuhvaća razdoblje od početka 2024. do kraja 2026. godine. Tijekom tog trogodišnjeg razdoblja rezervirani su transportni kapaciteti za ukupno deset milijuna tona nafte, prema načelu „puno za prazno”. Riječ je o ukupnoj količini za ugovorno razdoblje.
Za razmjer tog poslovanja važni su i rezultati hrvatske kompanije. JANAF je u prvom polugodištu 2026. ostvario približno 73,9 milijuna eura ukupnih prihoda i 27,6 milijuna eura neto dobiti. To su rezultati ukupnog poslovanja, u kojem je nastavak ugovaranja s velikim korisnicima sustava važan za planiranje prihoda i ulaganja.
Politička tranzicija u Srbiji pritom se događa neposredno prije dva važna roka. Prema JANAF-ovoj objavi od 1. listopada, posljednje odobreno produljenje licence američkog Ureda za kontrolu strane imovine, OFAC-a, omogućuje nastavak ugovornih aktivnosti s NIS-om do 30. listopada. Postojeći transportni ugovor završava 31. prosinca.
JANAF-u su zato potrebni i regulatorni uvjeti za izvršavanje postojećeg posla i komercijalni dogovor za razdoblje nakon njegova isteka. Izborni rezultat u Srbiji sam po sebi ne rješava američki sankcijski režim.
Nova politička većina mogla bi utjecati na pregovarački pristup Srbije, odnose s partnerima i traženje dugoročnog rješenja za NIS. Za JANAF će se učinak tih poteza moći procjenjivati kroz trajanje odobrenja, rezervirane kapacitete i uvjete budućeg ugovaranja. Kompaniji koja održava skupu infrastrukturu dulji horizont poslovanja omogućuje pouzdanije planiranje troškova, investicija i novčanih tokova.
Atlantic Grupa pokazuje drukčiju vrstu hrvatskog interesa. Njezino strateško distribucijsko područje Srbija u prvom je polugodištu 2026. ostvarilo 159,9 milijuna eura prihoda, uz rast od 9,1 posto. Time je ostalo najveće distribucijsko područje grupe. Usporedivo područje Hrvatska ostvarilo je 146,4 milijuna eura, odnosno 13,5 milijuna manje.
Na razini cijele Atlantic Grupe polugodišnji prihodi od prodaje iznosili su 618,8 milijuna eura, EBITDA 59,1 milijun, a normalizirana neto dobit 20,1 milijun eura. Iz tih podataka proizlazi normalizirana neto marža od približno 3,2 posto za cijelu grupu. Takav odnos prihoda i dobiti pokazuje zašto su uz rast prodaje važni kontrola troškova i učinkovitost poslovanja.
Za regionalnog distributera politička predvidljivost ima vrlo praktičan sadržaj. Ona znači dovoljno vremena za prilagodbu novim pravilima, jasne odnose između trgovaca i dobavljača te mogućnost planiranja zaliha i promotivnih aktivnosti. Promjene poreza, trgovinskih propisa ili uvjeta plaćanja mogu se brzo prenijeti na trošak poslovanja.
JANAF i Atlantic tako pokazuju dvije različite poslovne potrebe: kontinuitet velikog infrastrukturnog ugovora i stabilnost svakodnevne prodaje. Konkretne posljedice eventualnih revizija državnih projekata moći će se procjenjivati prema pojedinačnim ugovorima i odlukama nadležnih institucija. Navedeni podaci o ovim kompanijama sami po sebi ne pokazuju da su njihovi poslovi predmet takvih provjera.
Foto: Atlantic Grupa/PR
Otvoreniji natječaji i uredna naplata imaju financijsku vrijednost
Za buduće poslove hrvatskih kompanija važna bi mogla biti promjena načina na koji Srbija ugovara javnu potrošnju. Razmjer tog tržišta pokazuje OECD-ovo izvješće za Srbiju iz 2026., prema kojem je javna nabava 2024. iznosila 10,87 posto BDP-a. Prosječno je po postupku pristizalo 2,5 ponuda, a u 50,75 posto postupaka zaprimljena je samo jedna.
Za konkurentnog dobavljača prostor za rast otvara se kada može pravodobno saznati za posao, zadovoljiti razmjerne uvjete i natjecati se prema provjerljivim kriterijima. Hrvatskim proizvođačima opreme, informatičkim tvrtkama, projektantima i drugim ponuđačima takav bi pristup mogao olakšati ulazak u nove poslove. Dobivanje ugovora i dalje bi ovisilo o cijeni, kvaliteti, kapacitetima i konkurenciji.
Europska komisija u izvješću za Srbiju iz 2025. upozorila je na zaobilaženje općih pravila javne nabave međudržavnim sporazumima i posebnim zakonima, uključujući projekte povezane s EXPO-om 2027. Navela je i da je vrijednost ugovora izuzetih od primjene zakona o javnoj nabavi 2024. iznosila 5,7 milijardi eura. To daje financijski razmjer područja u kojem bi promjene pravila mogle imati znatan poslovni učinak.
Transparentnije ugovaranje moglo bi proširiti krug ponuđača. U prijelaznom razdoblju, međutim, kompanije će morati pratiti i dinamiku odobravanja projekata, imenovanja odgovornih osoba i donošenja investicijskih odluka. Eventualne provjere trebale bi imati jasan opseg i rokove kako se trošak čekanja ne bi nekontrolirano prenosio na dobavljače i podizvođače.
Koliko vrijeme može stajati pokazuje jednostavna računica. U ilustrativnom primjeru izvoznika koji godišnje ravnomjerno fakturira deset milijuna eura prodaje na odgodu, produljenje prosječnog roka naplate s 30 na 45 dana vezalo bi približno 411.000 eura dodatnog novca u potraživanjima. Uz pretpostavljeni godišnji trošak financiranja od šest posto, održavanje takvog dodatnog zaduženja stajalo bi oko 24.700 eura godišnje.
Pročitajte još:
Izvoznik pritom može zadržati istu prodaju, a ipak trebati više novca za poslovanje. Dulja naplata povećava iznos koji mora osigurati za plaće, dobavljače i sljedeću isporuku prije nego što primi novac za prethodnu.
Zbog toga će hrvatskim kompanijama među najvažnijim pokazateljima uspješnosti nove vlasti biti funkcioniranje institucija: koliko se čeka dozvola, koliko traje spor, poštuje li se rok plaćanja i može li se ishod natječaja učinkovito preispitati. Poboljšanja na tim područjima mogu smanjiti potrebu za dodatnim osiguranjima, rezervama likvidnosti i troškovima zaštite od rizika.
Hrvatski poslovni interes u Srbiji već je dovoljno velik da takve promjene imaju težinu u bilancama. Vrijednost političkog preokreta za te će se kompanije pokazati kroz mogućnost da sljedeći posao ugovore uz jasnije uvjete, postojeće obveze izvrše prema planu i račune naplate na vrijeme.
