JANAF raste dok Srbija strepi od isteka američke dozvole za NIS

JANAF je u prvom polugodištu povećao prihode zahvaljujući snažnijem međunarodnom transportu nafte, ali je istodobno zabilježio nižu dobit zbog rasta troškova. Iza dobrih brojki ostaje veliko političko i poslovno pitanje: što će se dogoditi s transportom za srpski NIS nakon 31. srpnja.

JANAF je u prvih šest mjeseci ove godine ponovno pokazao koliko je njegova pozicija snažna, ali i koliko je poslovanje jedne od najprofitabilnijih hrvatskih državnih kompanija povezano s političkim odlukama koje se donose daleko izvan Zagreba.

Prihodi rastu, najveći dio poslovanja dolazi iz inozemstva, ulaganja se šire od naftne infrastrukture prema obnovljivim izvorima i geotermalnim projektima, a kompanija raspolaže s gotovo tri četvrtine milijarde eura kapitala.

Istodobno, jedan od najvažnijih JANAF-ovih poslovnih odnosa ovisi o privremenim američkim licencama.

Riječ je, naravno, o srpskoj Naftnoj industriji Srbije, NIS-u, kompaniji pod američkim sankcijama zbog većinskog ruskog vlasništva. Američka dozvola koja JANAF-u trenutačno omogućuje nastavak transporta nafte za NIS istječe 31. srpnja. To je za samo dva dana.

Prihodi porasli, ali dobit pala

JANAF Grupa u prvom je polugodištu ostvarila ukupne prihode od 71,59 milijuna eura, gotovo devet posto više nego u istom razdoblju prošle godine, kada su iznosili 65,69 milijuna eura.

Ukupni rashodi porasli su nešto brže, s 36,15 milijuna na 40,16 milijuna eura, odnosno oko 11 posto. Neto dobit zato je smanjena sa 33,57 milijuna na 27,65 milijuna eura, što je pad od približno 17,7 posto.

Rezultat je i dalje iznimno snažan. JANAF je u šest mjeseci ostvario neto maržu od gotovo 39 posto, ali brojke pokazuju da rast prihoda nije automatski prenesen u rast dobiti.

Najveći pritisak došao je od većih troškova električne energije, održavanja i zaposlenih. Troškovi osoblja porasli su 18,1 posto, dijelom zbog povećanja plaća prema kolektivnom ugovoru, dok su materijalni troškovi povećani 23,7 posto.

Poslovni prihodi matičnog društva iznosili su 70,84 milijuna eura, 8,6 posto više nego godinu ranije te 14,4 posto više od plana.

Međunarodni transport donio glavninu rasta

Najvažniji razlog boljih prihoda bio je rast transporta za inozemne kupce.

Prihodi od prodaje u inozemstvu dosegnuli su 51,86 milijuna eura, 13,5 posto više nego godinu ranije i čak 20,5 posto iznad plana. JANAF navodi da je rast najvećim dijelom rezultat većih prihoda od transporta nafte za MOL.

Inozemstvo sada čini 73,2 posto poslovnih prihoda, dok domaće tržište sudjeluje s nešto više od četvrtine. Prihodi od prodaje u Hrvatskoj smanjeni su 4,7 posto, na 18,51 milijun eura, zbog slabijeg domaćeg transporta.

Od temeljnih djelatnosti, transport nafte donio je 50,2 milijuna eura ili 71,5 posto prihoda. Na skladištenje nafte odnosilo se 11,8 milijuna eura, a na skladištenje derivata i biogoriva 8,2 milijuna eura.

Struktura poslovanja pokazuje da se JANAF sve više potvrđuje kao regionalna, a ne samo hrvatska infrastruktura. To kompaniji donosi veliku pregovaračku i stratešku važnost, ali je istodobno izlaže regionalnoj politici, sankcijama i promjenama energetskih ruta.

CompanyWall pokazuje da je pad dobiti počeo i prije ove godine

Podaci iz CompanyWallove tablice pokazuju da JANAF već nekoliko godina bilježi postupno smanjenje ukupnih prihoda i dobiti, premda ostaje izrazito profitabilan.

Ukupni prihodi matičnog društva smanjeni su sa 153,3 milijuna eura u 2023. na 136,1 milijun u 2024. te na 126,9 milijuna eura u 2025. godini.

Dobit je u istom razdoblju pala s gotovo 52 milijuna eura u 2023. na 48,4 milijuna u 2024. te na 33,9 milijuna eura u 2025. To znači da je dobit u dvije godine smanjena za gotovo 35 posto.

Istodobno je kapital nastavio rasti, sa 701,9 milijuna eura u 2023. na 724 milijuna eura u 2025., što pokazuje da kompanija i dalje zadržava iznimno snažnu bilancu.

Broj zaposlenih povećan je s 429 na 451, dok je prosječna neto plaća po zaposlenome, prema CompanyWallu, porasla s 1.836 eura u 2024. na 2.243 eura u 2025. godini.

Polugodišnji rezultati za 2026. zato se mogu čitati na dva načina. S jedne strane, JANAF je nakon dvije godine pada godišnjih prihoda ponovno ostvario snažan rast poslovanja. S druge, nastavljen je pritisak na profitabilnost jer troškovi rastu brže od prihoda.

Gotovo sav prihod izvan Hrvatske ovisi o nekoliko velikih kupaca

JANAF-ova snaga ujedno je i njegova koncentracija. Kompanija posluje s velikim regionalnim energetskim sustavima, prije svega s MOL-om, INA-om i NIS-om. Nekoliko velikih ugovora može snažno podići prihod, ali poremećaj kod jednog kupca može imati vidljiv učinak na rezultate.

U prvoj polovini godine JANAF je s INA-om ugovorio skladištenje 60.000 prostornih metara sirove nafte tijekom 2026. te dodatnih 79.385 prostornih metara do kraja 2028.

S kompanijom Petraco Oil ugovoreno je skladištenje 70.000 prostornih metara nafte na Terminalu Omišalj od rujna ove godine do kolovoza 2028., prema načelu „puno za prazno“. To znači da kupac plaća rezervirani kapacitet neovisno o tome koristi li ga u cijelosti.

Takvi ugovori JANAF-u osiguravaju predvidljivije prihode i djelomično ublažavaju rizik promjena u stvarnim količinama transportirane ili uskladištene nafte.

Srbija ponovno ovisi o odluci iz Washingtona

Najveći kratkoročni rizik ipak ostaje NIS.

JANAF s tom kompanijom ima ugovor za transport sirove nafte od početka 2024. do kraja 2026. godine. Ugovorom su, također po načelu „puno za prazno“, rezervirani kapaciteti za ukupno deset milijuna tona nafte tijekom trogodišnjeg razdoblja.

NIS upravlja jedinom srpskom rafinerijom u Pančevu i zadovoljava oko 80 posto potreba Srbije za gorivom. Budući da Srbija nema izlaz na more, JANAF je jedina cjevovodna ruta kojom NIS može dobivati uvezenu sirovu naftu.

Problem je u tome što su NIS-ovi većinski vlasnici ruski Gazprom Neft i Gazprom, zbog čega je kompanija obuhvaćena američkim sankcijama ruskom energetskom sektoru.

JANAF je 30. lipnja dobio novu licencu američkog Ureda za kontrolu strane imovine, OFAC-a, koja mu dopušta nastavak uobičajenih i nužnih aktivnosti za transport nafte NIS-u, ali samo do 31. srpnja.

Kompanija je u izvještaju navela da je od početka sankcijskog režima dobivala niz privremenih dozvola te da nastavlja razgovore s korisnikom sustava i nadležnim institucijama.

To je birokratski način da se kaže kako jedan važan ugovor više ne ovisi samo o komercijalnim uvjetima, raspoloživosti nafte ili kapacitetu naftovoda, nego o američkoj vanjskoj politici.

Niska razina Dunava dodatno je pojačala problem

Situaciju u Srbiji posljednjih je dana dodatno pogoršala rekordno niska razina Dunava.

Uvoz goriva riječnim putem smanjen je na samo četvrtinu planirane količine za srpanj, jer teglenice zbog niskog vodostaja mogu prevoziti tek 30 do 40 posto uobičajenog tereta.

Srbija je dio pošiljki počela preusmjeravati na željeznicu i cestovni prijevoz, što povećava troškove. Srpska ministrica energetike upozorila je da bi, ne bude li američka licenca za NIS produljena, opskrba tržišta mogla potpuno ovisiti o državnim rezervama. Srbija raspolaže strateškim zalihama od oko 269.000 tona dizela.

Kombinacija niskog Dunava i mogućeg prekida transporta JANAF-om pokazuje koliko je srpsko energetsko tržište ranjivo. Rijeka je nepouzdana, cestovni i željeznički transport skuplji su i ograničenog kapaciteta, a rafinerija u Pančevu nema alternativni naftovod.

MOL još nije dovršio preuzimanje ruskog udjela

Trajno rješenje trebalo bi biti izlazak ruskih vlasnika iz NIS-a.

Mađarski MOL u siječnju je postigao preliminarni dogovor o kupnji zajedničkog udjela Gazprom Nefta i Gazproma od približno 56 posto. Američke vlasti dale su rok do 31. srpnja za završetak transakcije, isti datum do kojeg vrijedi i aktualna dozvola za poslovanje NIS-a i transport JANAF-om.

Međutim, posao još nije zaključen. Dok se vlasnička transakcija ne dovrši i dok je OFAC ne odobri, JANAF, NIS i Srbija ostaju u režimu kratkih produženja licenci. Svako približavanje roka zato ponovno otvara pitanje opskrbe srpskog tržišta i JANAF-ovih prihoda.

Za JANAF bi MOL-ovo preuzimanje moglo kratkoročno smanjiti sankcijski rizik jer bi NIS izašao iz većinskog ruskog vlasništva. Dugoročno bi, međutim, odnos postao složeniji jer bi MOL istodobno bio velik JANAF-ov kupac u Mađarskoj i Slovačkoj te vlasnik glavnog srpskog kupca.

To bi mađarskoj grupi dalo još veću pregovaračku snagu u razgovorima o količinama, tarifama i regionalnim energetskim pravcima.

JANAF širi poslovanje izvan transporta nafte

Dok mu tradicionalno poslovanje donosi snažnu dobit, JANAF dio kapitala usmjerava prema drugim energetskim projektima.

Preko društva JANAF OIE upravlja sunčanim elektranama Vođinci i Bulinac. Elektrana u Vođincima, instalirane snage 14,29 megavata, u punom je pogonu od svibnja 2025., dok elektrana Bulinac ima instaliranu snagu od 5,18 megavata.

Kompanija se priprema i za sudjelovanje u projektu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u polju Shygys u Kazahstanu, u partnerstvu Agencije za ugljikovodike i KazMunayGasa.

JANAF bi za projekt preko društva Geoenergija razvoj mogao preuzeti obvezu dodatnog financiranja do najviše 43,68 milijuna eura.

To je znatan iznos, ali ga JANAF može podnijeti. Grupa je krajem lipnja imala ukupnu imovinu od 777,5 milijuna eura te kapital i rezerve od 751,3 milijuna eura. Na bankovnim računima i u blagajni bilo je 62,5 milijuna eura, uz dodatnih 147,2 milijuna eura kratkotrajne financijske imovine.

Drugim riječima, riječ je o kompaniji gotovo bez ozbiljne zaduženosti, s dovoljno novca za ulaganja i apsorbiranje kratkoročnih šokova.

JANAF je profitabilan, ali politička premija raste

Poslovni rezultati pokazuju kompaniju koja još vrlo dobro zarađuje. Prihodi su porasli, međunarodni transport premašio je plan, bilanca je iznimno snažna, a postojeći ugovori osiguravaju visoku razinu prihoda.

Ipak, JANAF danas nije moguće analizirati samo preko računa dobiti i gubitka. Njegova buduća zarada ovisit će o tome hoće li se srednja Europa doista brže odvojiti od ruske nafte, koliko će MOL koristiti jadranski transportni pravac i hoće li NIS dobiti trajno rješenje umjesto još jedne kratke američke dozvole.

Najnovija kriza u Srbiji pokazuje zašto je naftovod od Omišlja prema unutrašnjosti strateški važniji nego što njegovi prihodi sami sugeriraju. Kada Dunav presuši, rusko vlasništvo postane sankcijski problem, a alternativne rute poskupe, JANAF prestaje biti samo prijevoznik.