Zašto novi val poskupljenja najviše udara baš na hrvatsku srednju klasu?

Kad cijene energije eksplodiraju zbog rata, političari prvo gledaju inflaciju, središnje banke kamate, a tržišta cijenu barela. Kućanstva gledaju nešto mnogo jednostavnije: koliko košta puni spremnik, kolika će biti režija i hoće li im nakon svega ostati išta osim gole rutine.

U takvim trenucima najčešće se govori o najsiromašnijima kao najugroženijima, ali stvarni teret vrlo često pada na srednji sloj – ljude koji rade, zarađuju previše da bi bili sustavno zaštićeni, a premalo da bi novi val poskupljenja mogli podnijeti bez ozbiljnog udara na standard.

Upravo to postaje i hrvatska priča. Hrvatska narodna banka upozorila je da se ukupna inflacija u Hrvatskoj u ožujku 2026. znatno ubrzala. Inflacija mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) ubrzala se na 4,7 posto u ožujku s 3,9 posto u veljači, a inflacija mjerena nacionalnim indeksom potrošačkih cijena (IPC), koji odražava strukturu potrošnje hrvatskih građana, na 4,8 posto s 3,8 posto. 

Kako kažu, ubrzavanje ukupne inflacije u ožujku poglavito odražava pojačane tekuće pritiske na cijene energije s obzirom da su se poremećaji u pomorskom prometu kroz Hormuški prolaz i napadi na energetsku infrastrukturu tijekom rata na Bliskom istoku brzo odrazili na svjetske cijene energenata te se prelili na maloprodajne cijene naftnih derivata na domaćem tržištu. 

Također, napominju, nepovoljni bazni učinci povezani s izraženim padom cijena u ožujku prethodne godine, iako u puno manjoj mjeri, dodatno su pridonijeli ubrzavanju godišnje stope rasta cijena energije, na 10,9 posto s 3,9 posto (HIPC), pa je njezin doprinos ukupnoj inflaciji bio najveći od početka 2023. godine (1,3 postotna boda).

Skuplja energija, slabiji standard

Budućnost se ne čini previše svjetlom. Kako kažu iz HNB, u uvjetima izraženog rasta cijena energenata, u 2026. očekuje se ubrzavanje prosječne godišnje stope inflacije. Prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC-om mogla bi se u 2026. ubrzati na 4,6 posto s 4,4 posto zabilježenih u 2025., a mjerena IPC-om na 4,4 posto s 3,7 posto. 

“Glavni činitelj očekivanog ubrzavanja ukupne inflacije jest brži rast cijena energije uslijed prelijevanja snažnog poskupljenja sirove nafte na globalnom tržištu na maloprodajne cijene naftnih derivata. Prelijevanje rasta cijena energenata i drugih sirovina na ostale komponente inflacije moglo bi biti postupno, pa se u 2026., u skladu s pretpostavkama o kretanju cijena hrane na globalnim tržištima, još očekuje usporavanje rasta cijena hrane, a temeljna inflacija mogla bi se samo blago ubrzati, s obzirom na to da bi usporavanje rasta gospodarske aktivnosti i plaća, prigušena potražnja za turističkim uslugama, kao i manje poticajna fiskalna politika trebali djelovati na smanjivanje općih inflacijskih pritisaka,” rekli su.

Nadodali su kako bi makrobonitetne mjere HNB-a uvedene u srpnju 2025., kojima se nastoji ograničiti kreditno financiranje potrošnje kućanstava u svrhu očuvanja financijske stabilnosti, trebale ublažiti domaće inflacijske pritiske. 

“U 2027. u okružju niskih tekućih inflatornih pritisaka očekuje se usporavanje inflacije (na 2,8 posto mjereno HIPC-om, odnosno na 2,7 posto mjereno IPC-om), uz slabljenje inflacije svih glavnih komponenata, osim inflacije cijena hrane zbog odgođenih učinaka prelijevanja prethodnog rasta cijena energenata i ostalih inputa za proizvodnju,” izjavili su iz HNB.

Također, dodaju iz HNB, navedeni službeni podaci o ostvarenju inflacije, kao i projicirane vrijednosti inflacije, odražavaju strukturu potrošnje koja se odnosi na prosječno ili reprezentativno kućanstvo, dok pojedinačna kućanstva mogu imati drugačije strukture potrošnje. 

“Tako najviši dohodovni decil ima najveći udio izdataka za prijevoz u usporedbi s drugim dohodovnim decilima, s time da kategorija prijevoz osim goriva obuhvaća i kupnju vozila, rezervne dijelove i pribor za osobna prijevozna sredstva, održavanje i popravke osobnih prijevoznih sredstava te ostale usluge povezane s osobnim prijevoznim sredstvima. Inicijalni energetski šok relativno će više pogoditi kućanstva koja imaju relativno veća izdvajanja za goriva, no više cijene energije bi se mogle postupno prelijevati i na rast cijena drugih dobara i usluga,” izjavili su.

Valja pritom naglasiti da se u projekcijama HNB-a iz ožujka ove godine očekuje da će, uz relativno robustan gospodarski rast, rast nominalnih plaća i nadalje biti viši od inflacije, odnosno da će se nastaviti rast realnih dohodaka, iako bi mogao biti vidno sporiji nego u 2025. 

Ipak, tvrde iz HNB, neizvjesnost je velika, pri čemu je rast na Bliskom istoku povećao negativne rizike za gospodarski rast i pozitivne rizike za inflaciju. 

“U slučaju produljenog sukoba i dodatnih poteškoća u opskrbi cijene energenata, jačeg prelijevanja viših cijena energenata na cijene ostalih dobara i usluga, kao i pojave sekundarnih učinaka koji se očituju u porastu inflacijskih očekivanja i njihovoj ugradnji u potrošačke cijene, inflacija bi mogla biti viša, a gospodarski rast manji nego što se očekuje,” zaključili su. 

Stanovanje guta kućni budžet

Tibor Vasong, konzultant u Odjelu za procjene I investicijsko savjetovanje u Colliersu, osvrnuo se na cijene najma i stanovanja koje, kako kaže, danas čine sve veći pritisak na kućanstva srednjeg dohotka, što je vidljivo iz usporedbe kretanja plaća i najamnina prema podacima DZS-a i Eurostata. 

U posljednjim godinama najamnine su rasle brže od plaća, što dodatno pojačava opterećenje kućnih budžeta. Brži rast troška stanovanja čini da isti zauzima sve veći udio u kućnom budžetu pa kućanstvima ostaje manje raspoloživog dohotka za ostale osnovne potrebe, štednju i nepredviđene troškove. 

Posljedično, kaže Vasong, kućanstva sa srednjim dohotkom sve češće ulaze u zonu financijske napetosti, gdje i manji poremećaji u prihodima ili dodatni troškovi mogu značajno narušiti stabilnost kućnog budžeta. Zbog tog nerazmjernog rasta plaća i najamnina, ova tema postaje sve učestalija i jedan od ključnih razloga financijske zabrinutosti građana.

Dodatno, prema podacima Porezna uprave, broj prodanih nekretnina za stanovanje, uključujući stanove, apartmane i kuće, dosegnuo je vrhunac 2022. godine, nakon čega slijedi blagi pad, dok je u 2025. zabilježen izraženiji pad od oko 14 posto. 

Istodobno, kako tvrdi Vasong, rast cijena nije usporio. Naprotiv, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, cijene nekretnina u 2025. godini porasle su ukupno 16,1 posto.

“Budući da su i cijene nekretnina rasle brže od plaća, ne samo najam nego i sama kupnja nekretnine postaje sve manje dostupna kućanstvu srednjeg dohotka. Takva kombinacija pada prometa i rasta cijena upućuje na povećanu opreznost kupaca i odgodu kupnje, dodatno potvrđujući da stanovanje postaje sve veći financijski izazov za kućanstva srednjeg dohotka,” objašnjava.

Naglasio je i važnost sagledanja cijele situacije s aspekta financiranja. 

“Za građane koji nisu u mogućnosti kupiti nekretninu bez kreditiranja, što su najčešće kućanstva sa srednjim prihodima, uvjeti financiranja postali su nepovoljniji. Blagi rast kamatnih stopa nakon početka 2025., iako sam po sebi nije doveo do povijesno visokih razina kamata, u kombinaciji s novim mjerama HNB-a koje su pooštrile uvjete kreditiranja, doveo je do toga da je financiranje postalo i skuplje i teže dostupno. Istodobno, takvi uvjeti utjecali su i na smanjenje maksimalnih iznosa kredita koje kućanstva mogu dobiti,” rekao je. 

Vasong je nadodao i da uz istodoban rast cijena nekretnina to znači da kućanstva srednjeg dohotka danas ne samo da se suočavaju s višim cijenama, već i s otežanim pristupom sredstvima potrebnima za njihovu kupnju.

“To se jasno vidi i u kretanju kreditne aktivnosti: nakon rekordnog mjesečnog iznosa novoodobrenih stambenih kredita u lipnju 2025., već u srpnju dolazi do pada na mjesečnoj razini, što upućuje na otežan pristup financiranju i veću opreznost građana. Takva kombinacija rasta cijena, pada prometa i otežanog pristupa kapitalu upućuje na povećanu opreznost kupaca i odgodu kupnje, dodatno potvrđujući da stanovanje postaje sve veći financijski izazov za kućanstva srednjeg dohotka,” dovršio je Vasong.

Nominalni rast, stvarna nesigurnost

Na prvi pogled, Hrvatska ne izgleda kao zemlja u kojoj bi srednja klasa trebala biti pod osobitim udarom. Prosječna neto plaća u siječnju 2026. iznosila je 1.511 eura, a medijalna 1.304 eura, uz realni godišnji rast neto plaće od 4,9 posto. To su brojke koje na papiru sugeriraju poboljšanje. No problem je u tome što rast plaća više ne znači i rast osjećaja sigurnosti. Kad istodobno poskupljuju energenti, gorivo, hrana i stanovanje, srednja klasa više ne osjeća rast, nego zaostajanje.

To je i ključna razlika između najsiromašnijih i srednjeg sloja. Najugroženiji ipak imaju barem djelomične amortizere kroz socijalne transfere i državne naknade. U Hrvatskoj je osnovica za zajamčenu minimalnu naknadu za 2026. podignuta na 170 eura, a i mirovine se redovito usklađuju, što znači da su socijalno i politički najvidljivije skupine barem djelomično zaštićene. Srednja klasa, međutim, uglavnom ostaje sama između dvije krajnosti: nema pravo na ozbiljniju pomoć, ali ni luksuz da nova poskupljenja jednostavno ignorira.

U britanskoj analizi Resolution Foundationa glavna je poanta da će ratni i energetski šok najviše pogoditi srednji sloj jer nema zaštitu kakvu imaju najsiromašniji kroz naknade i transfere. U hrvatskoj verziji te priče problem je još složeniji. Ovdje srednji sloj ne lomi jedna cijena, nego činjenica da mu se istodobno skupljaju gorivo, energenti, hrana, najam ili kredit, vrtić, prijevoz i sve ono što čini normalan život.

HNB je već naznačio da su energenti glavni kanal novog ubrzanja inflacije, dok podaci o kreditima i tržištu stanovanja pokazuju da je i trošak krova nad glavom ostao trajan izvor pritiska. Stambeni krediti kućanstvima krajem 2025. bili su 15,5 posto viši nego godinu ranije.

Upravo zato je srednja klasa danas ranjivija nego što pokazuje statistika prosječne plaće. Nekad je srednja klasa mogla podnijeti jedan cjenovni udar jer je ostatak kućnog budžeta bio dovoljno stabilan. Danas više nije tako. Ako poskupi gorivo, to nije samo skuplji odlazak na posao nego i skuplji prijevoz, skuplja logistika i posredno skuplja roba. Ako poskupe energenti, to nije samo viši račun za grijanje ili struju nego i dodatni pritisak na cijeli lanac cijena. A ako pritom stanovanje ostane skupo, rast plaće prestaje izgledati kao napredak i počinje izgledati kao kašnjenje za troškovima života.

To je možda i najvažnija promjena u načinu na koji treba govoriti o srednjoj klasi. Više nije stvar samo u tome može li platiti osnovno. Može, ali uz sve manji prostor za planiranje. A upravo je mogućnost planiranja nekad bila glavno obilježje srednjeg sloja. Kupnja stana, drugo dijete, zamjena auta, privatni vrtić kad nema mjesta u javnom, odmor bez osjećaja krivnje, nešto štednje na kraju mjeseca – sve su to bile stvari koje nisu značile luksuz, nego normalan život.

Danas sve više ljudi koji formalno spadaju u solidno plaćene imaju osjećaj da svaka takva odluka traži novo odricanje.

Zato novi val poskupljenja u Hrvatskoj neće prvo razotkriti problem ekstremnog siromaštva, nego eroziju srednje klase. Ne zato što su najsiromašniji odjednom dobro, nego zato što srednji sloj ima najmanje prostora za kompenzaciju. Plaće mu rastu sporije od osjećaja nesigurnosti. Nema pravo na ozbiljnu pomoć. I upravo on najčešće nosi troškove života koji se ne mogu odgoditi.