U 2024. godini Europska unija (EU) je postavila godišnji cilj utiskivanja 50 milijuna tona ugljičnog dioksida u geološka podzemna skladišta do 2030. godine kako bi se povećao broj takvih lokacija i smanjile industrijske emisije stakleničkih plinova.
Sada je Europska komisija izdala prvo izvješće o napretku istaknuvši da je on dobar i da je cilj postavljen za 2030. dostižan ako se uspije dovoljno brzo provesti planirane projekte.
Tri skladišne lokacije već imaju potrebna dopuštenja. To su Greensand u danskom Sjevernom moru, Prinos u Egejskom moru te Porthos u blizini Rotterdama.
Greensand bi trebao primiti prve količine ugljičnog dioksida idući mjesec. Prinos i Porthos bi trebali postati operativni do kraja ove ili u prvom dijelu iduće godine.
Te tri lokacije zapravo pokreću tržište skladištenja ugljičnog dioksida i dokazuju ubrzani rast hvatanja i skladištenja ugljika na razini EU-a. One zajedno imaju godišnji kapacitet utiskivanja od 3,54 milijuna tona.
Istodobno, kako se navodi u izvješću Europske komisije, još su podneseni zahtjevi za dozvole za skladištenje ugljičnog dioksida na još sedam lokacija čiji je ukupni kapacitet 15,6 milijuna tona.
Od tih sedam lokacija pet se nalazi u Nizozemskoj, jedna u Danskoj i jedna u Italiji kod Ravenne.
Za gotovo sve njih plan početka funkcioniranja predviđen je za razdoblje između 2029. i 2031. godine osim za jedno skladište u Nizozemskoj koje bi trebalo proraditi 2027.
Koliko su stvari ubrzane pokazuje podatak da je između 2009. godine, kada je usvojena direktiva o hvatanju i skladištenju ugljika, do 2024. godine bila izdana tek jedna dozvola.
Prema izvješćima koje šalju zemlje članice, veliki broj industrijskih pogona bi se trebao oslanjati na skladišta za utiskivanje ugljičnog dioksida u idući godinama.
Gotovo 100 projekata za hvatanje ugljika prijavilo se za novac iz Inovacijskog fonda EU-a u razdoblju između 2020. i 2025. Očekuje se da bi samo projekti u okviru tog fonda trebali hvatati 25 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje za trajno skladištenje.
Bruxelles je obvezao 44 europske energetske tvrtke, među kojima su mađarski MOL i hrvatska Ina, da do 2030. godine doprinesu europskome cilju skladištenja 50 milijuna tona ugljičnog dioksida u skladu s njihovim razmjernim udjelom u proizvodnji nafte i plina u EU u vremenu od 2020. do 2023. godine.
Ono što Europska komisija ističe je da će poboljšano izvješćivanje zemalja članica i spomenute 44 tvrtke pridonijeti boljoj tržišnoj slici za investitore. Naftne i plinske tvrtke moraju razviti i nova skladišta kako bi ispunile svoje obveze i kako bi se uravnotežio pristup hvatanju i skladištenju ugljika na razini EU-a.
Razvoj europskoga tržišta za skladištenje ugljičnog dioksida je presudan za dekarbonizaciju industrija koje zbog svoje prirode teško mogu ukloniti emisije stakleničkih plinova iz procesa proizvodnje.
“Sektor skladištenja ugljičnog dioksida brzo raste u EU. Više od 19 milijuna tona godišnjeg kapaciteta bit će dostupno u idućih nekoliko godina. Ta nova infrastruktura će dodatno podržati ulaganja u hvatanje ugljika u zemljama članicama”, ocijenio je europski povjerenik za klimatska pitanja, neto nultu stopu emisija i čistu industriju Wopke Hoekstra.
Hrvatska ima u ovome trenutku jednu predviđenu lokaciju, odnosno projekt, za utiskivanje ugljika, a to je Bockovac u istočnoj Hrvatskoj uz granicu s Mađarskom.
Pročitajte još:
Procijenjena vrijednost tog projekta je oko 400 milijuna eura, a Agencija za ugljikovodike je najavila izradu studije trajnog zbrinjavanja ugljičnog dioksida u geotermalnom akviferu na toj lokaciji za koju je plan bio da bude gotova do kraja prve polovice ove godine.
Projekt podrazumijeva istodobno skladištenje ugljika i proizvodnju obnovljive geotermalne energije.
Hrvatsko bi skladište imalo kapacitet utiskivanja do 740 tisuća tona ugljičnog dioksida godišnje, a procjena je da bi se u razdoblju od 25 godina utisnulo blizu 16 milijuna tona.
