Tržišta su nekada pokušavala čitati kamatne stope, dobit kompanija i makroekonomske podatke. Danas, čini se, jednako pažljivo čitaju i Trumpove obrasce ponašanja. U drugom mandatu američkog predsjednika Donalda Trumpa, uz rat u Iranu, trgovinske prijetnje i nagle političke zaokrete, investitori sve više trguju ne samo vijestima, nego i pretpostavkom što će Trump učiniti nakon prve eksplozivne reakcije.
Tako su se u svakodnevni rječnik tržišta uvukle kratice koje zvuče kao memovi, ali opisuju stvarne investicijske strategije: TACO, FAFO i FOMO. “Bull” i “bear” i dalje su temeljni pojmovi tržišta, ali kratice poput TACO i FAFO sve češće postaju dio jezika trading deskova.
Kada tržište počne trgovati predsjednikovim pragom boli
TACO, skraćenica za “Trump always chickens out”, opisuje strategiju kupnje pada. Nakon što je Trump u travnju 2025. šokirao globalna tržišta najavom širokih carina na većinu međunarodnih partnera, dionice i obveznice snažno su pale. No kada je administracija potom pritisnula pauzu i otvorila pregovore s Pekingom i drugim prijestolnicama, dio investitora počeo je računati da su strahovi pretjerani i da će Trump, suočen s tržišnim i ekonomskim posljedicama, na kraju ublažiti stav.
Slična se logika pojavila i kod vojnih operacija u Venezueli i Iranu, gdje su prijetnje maksimalnom silom često pratile brze promjene smjera. Za tržište je to stvorilo novu naviku: prodaj na šok, ali kupuj čim se pojavi signal da politički pritisak prelazi u pregovore.
Drugim riječima, ulagači sve više testiraju koliko tržišnog stresa administracija može tolerirati. Deutsche Bankov “pressure index”, koji kombinira promjene u Trumpovoj popularnosti, inflacijskim očekivanjima, dionicama i prinosima na obveznice, pokazao je da je tržišni stres u ožujku dosegnuo najvišu razinu od početka njegova drugog mandata.
Drugi obrazac je FAFO, odnosno grublje rečeno: najprije šok, pa tek onda posljedice. U tržišnom prijevodu to znači da investitori agresivno reagiraju na geopolitičke eskalacije ili političke prijetnje, rasprodaju rizičnu imovinu i guraju prinose na obveznice prema gore, a zatim se ponovno pozicioniraju za smirivanje kada procijene da je tržište došlo do političkog praga boli.
Taj prag boli sve se češće vidi u dugoročnim američkim obveznicama. Tijekom nestabilnosti vezane uz američke poteze u Iranu, prinos na 30-godišnju američku obveznicu snažno je skočio u ranoj fazi krize, što je signaliziralo rasprodaju dugoročnog duga zbog inflacijskih i fiskalnih strahova. Kada su se tenzije smirile, prinosi su djelomično pali, ali su se zatim ponovno popeli zbog šire globalne rasprodaje dugoročnih obveznica.
Za Trumpovu administraciju rast dugoročnih prinosa može biti neugodniji od pada dionica. Ako tržište počne računati da rat, carine i skuplja energija znače dugotrajniju inflaciju, veće troškove zaduživanja i slabiji rast, prostor za političko manevriranje se sužava. Upravo zato investitori sve više promatraju 30-godišnju obveznicu kao neku vrstu signala: ako prinosi rastu prebrzo, možda slijedi političko ublažavanje.
No FAFO strategija ima granicu. Ona funkcionira dok tržište vjeruje da će se šok brzo smiriti. Ako geopolitička kriza potraje i počne se prelijevati u inflaciju, potrošnju, zarade kompanija i javne financije, tada više nema brzog povratka na staro. Tada se ne trguje zaokretom, nego novom ravnotežom.
Treći obrazac je FOMO, strah da se ne propusti idući veliki pomak. Tijekom 2025. maloprodajni ulagači masovno su ulazili u zlato, koje je tada poraslo 66 posto, najviše od 1979. godine. Potaknuli su ga geopolitički rizici, pad kamatnih stopa, kupnje središnjih banaka i snažni priljevi u proizvode vezane uz plemenite metale. No nakon što je zlato u siječnju dosegnulo gotovo 5600 dolara za uncu, povuklo se prema 4500 dolara, dok se pažnja ulagača preselila prema nafti.
Razlog je jednostavan: rat u Iranu i zatvaranje Hormuškog tjesnaca pretvorili su naftu u najvidljiviju okladu na geopolitičku krizu. Brent je od siječnja gotovo udvostručen, dosegnuvši 126 dolara za barel početkom svibnja. Time se dogodio zanimljiv obrat: zlato nije odigralo klasičnu ulogu sigurnog utočišta, dok je energija postala glavni kanal kroz koji investitori trguju ratnim rizikom.
Piotr Matys iz In Touch Capital Marketsa čak spominje novu moguću kraticu: NACHO, od “Not A Chance Hormuz Opens”, odnosno okladu da se Hormuški tjesnac neće brzo otvoriti. To zvuči duhovito, ali opisuje ozbiljan problem. Ako se tržište navikne ratne scenarije pretvarati u meme strategije, granica između hedginga, špekulacije i kockanja postaje vrlo tanka.
Najopasniji dio ove faze tržišta nije to što investitori reagiraju na vijesti. To su uvijek radili. Opasnije je što su reakcije sve kraće, brže i međusobno kontradiktorne. Jedan dan raste potražnja za sigurnom imovinom, drugi dan dionice ponovno skaču, treći dan nafta postaje glavna zaštita, a četvrti dan rast nafte podiže inflacijska očekivanja i ruši obveznice. To je ono što analitičari nazivaju cross-asset whiplash, tržišno trzanje kroz više klasa imovine odjednom.
Dugoročne američke obveznice postale su signal političkog praga boli
Daniel Kostecki, analitičar financijskih tržišta u CMC Marketsu, za Financije.hr kaže da politički naslovi danas stvaraju brže kratkoročne obrasce trgovanja nego prije. Tržišta, objašnjava, više ne reagiraju samo na samu vijest, nego i na pretpostavku da bi političari mogli brzo ublažiti stav ili promijeniti smjer. Zbog toga su kratkoročne tržišne reakcije postale brže, taktičkije i volatilnije u različitim klasama imovine.
Rast cijene nafte uz istodobno slabiju reakciju zlata, prema Kosteckom, pokazuje da tržište trenutačnu krizu ne tretira kao klasičan bijeg u sigurnu imovinu, nego prije svega kao inflacijski šok.
“Kod zlata je ključna varijabla zapravo američki realni prinos. Od veljače su nominalni prinosi na američke državne obveznice rasli mnogo brže od inflacijskih očekivanja, gurajući realne prinose iznad dva posto. Odnos je obično negativan: što realni prinosi više rastu, to je zlato pod većim pritiskom, i obrnuto”, kaže Kostecki.
Dodaje da su dugoročni američki prinosi u velikoj mjeri postali svojevrsni “prag boli” za političare. Dugi kraj američke krivulje prinosa, osobito desetogodišnje i tridesetogodišnje obveznice, sve više djeluje kao politički i financijski signal stresa. Kada ti prinosi rastu prebrzo, problem prestaje biti samo geopolitička buka i počinje se izravno prelijevati na valuacije, troškove financiranja i šire financijske uvjete.
Ako bi naftni šok prerastao u trajniji inflacijski pritisak, to bi, upozorava Kostecki, bilo mnogo opasnije za tržišta od privremenog skoka cijene nafte. Tada tržišta više ne bi vrednovala kratkotrajan događaj, nego dugotrajniji inflacijski impuls koji bi prinose držao povišenima i istodobno pritiskao obveznice i dionice.
Najizloženija naglim političkim zaokretima, prema njegovoj procjeni, ostaje dugoročna imovina, posebno dugoročne obveznice i dijelovi dioničkog tržišta osjetljivi na kamatne stope. Upravo se oni najbrže revaloriziraju kada politička volatilnost počne ulaziti u inflacijska očekivanja i više realne prinose.
Domaći ulagači naučili su ne paničariti na prvu Trumpovu prijetnju
Nenad Gujaničić, iz brokerske kuće Momentum, za Financije.hr kaže da se ponašanje ulagača promijenilo nakon prošlogodišnjih carina koje je Donald Trump uveo u travnju. Velik pad tržišta i brz oporavak nakon pauziranja carina, kaže, potaknuli su ulagače da kasnije ne reagiraju “na prvu” i da ne paničare previše, čak ni kada za to postoji mnogo razloga.
“Vjerujem da je glavni faktor relativno malog pada tržišta u ožujku, od sedam do osam posto na indeksu S&P 500, u odnosu na ono što se događalo, upravo uvjerenje investitora da će se Trump ponovno povući”, kaže Gujaničić.
Rat u Iranu, dodaje, na tržištima je djelomično zasjenila AI ekspanzija, koju je potvrdila sezona rezultata za prvo tromjesečje. Najveća tehnološka imena potvrdila su nastavak i ubrzanje kapitalnih ulaganja, dok su proizvođači čipova nosili tržište zbog sve veće potražnje. Zato su Nasdaq i tehnološke dionice, prema Gujaničiću, u tom razdoblju bile glavna “roba” na tržištu.
Iako su cijene nafte već gotovo tri mjeseca povišene, investitori su tu informaciju, smatra, zasad stavili u drugi plan zbog AI buma. Jasno je, kaže, da bi viša inflacija i mogući rast kamata snažno pogodili tržište, osobito dionice rasta među kojima prednjače tehnološke kompanije. No ulagači, prema njegovoj procjeni, čekaju potvrdu kroz nekoliko lošijih izvješća o inflaciji prije nego što zauzmu oprezniji pristup.
Dugoročni prinosi na američke obveznice već se pokazuju kao važan signal tržišnog pritiska. Gujaničić podsjeća da je Trump primirje u Iranu pokrenuo kada su prinosi na desetogodišnje američke obveznice dosegnuli 4,5 posto, slično kao prošle godine kada su visoke carine izazvale paniku na tržištu obveznica.
“Sada vidimo da su prinosi i iznad te razine, a političari, odnosno američka administracija, ne žure previše s rješenjem zaljevske krize. Ili se ona, bolje rečeno, otela kontroli do te mjere da je nije moguće brzo riješiti, unatoč pritisku na tržištu obveznica”, kaže Gujaničić.
Najveća pogreška malih ulagača, zaključuje, jest ishitreno odlučivanje, što vjerojatno obilježava gotovo svakog drugog novog ulagača. No nakon jednog ili dva takva ciklusa odluke postaju bolje, jer burzovne priče, koliko god izgledale drukčije, često ponavljaju obrasce iz prošlosti.
Nafta, zlato, dionice i obveznice više ne šalju istu poruku
Poanta svega je da je ovakvo tržište poprilično teško čitati jer tradicionalne korelacije pucaju. Nafta može rasti zbog straha od nestašice, zlato padati jer investitori traže profitabilniju ratnu okladu, dionice se oporavljati na nadi u politički zaokret, a obveznice istodobno padati zbog straha od inflacije. Sve se događa istodobno, ali ne nužno logično.
Za profesionalne ulagače to znači da moraju razlikovati stvarni rizik od trgovačkog refleksa. Za male ulagače rizik je još veći. TACO, FAFO i FOMO mogu zvučati kao zabavan tržišni žargon, ali iza njih stoje stvarne odluke o kapitalu. Kupiti pad zato što se pretpostavlja da će Trump popustiti može funkcionirati dok doista popušta. Ući u naftu zato što svi pričaju o Hormuzu može izgledati pametno dok cijena raste. No isti obrasci mogu se brutalno okrenuti ako politička kriza ne završi po scenariju tržišta.
Pročitajte još:
U tome je šira lekcija ovog trenutka. Tržišta više ne reagiraju samo na ekonomske podatke, nego na političku psihologiju. Investitori pokušavaju pogoditi ne samo što će se dogoditi, nego kada će predsjednik procijeniti da je tržišna cijena previsoka. To je opasna igra, jer prag boli nije uvijek isti, a rat, inflacija i obvezničko tržište nisu meme.
Ako je 2025. bila godina u kojoj su se ulagači navikli kupovati padove, 2026. bi mogla biti godina u kojoj će morati naučiti razlikovati privremeni politički teatar od strukturnog šoka. Jer TACO trade funkcionira samo ako netko na kraju doista odustane. Ako ne odustane, ono što je počelo kao šala na trading desku vrlo brzo postaje ozbiljan gubitak u portfelju.
