Lozinka za e-mail, PIN za mobitel, PIN za bankomat, druga lozinka za aplikaciju mobilnog operatera, treća za streaming servis, četvrta za webshop u kojem smo nešto kupili prije šest mjeseci. Uz njih dolaze poslovni računi, društvene mreže, aplikacije, korisnički profili, jednokratni kodovi i sve veći broj drugih načina kojima dokazujemo da smo doista mi oni koji pokušavaju ući u neki digitalni račun.
I tako malo po malo dolazimo do točke u kojoj nemamo više nikakvu kontrolu. Netko je organiziraniji pa sve lozinke i PIN-ove zapisuje negdje sa strane. Netko ima jednu lozinku u par verzija, a ima i onih koji tehnologiji prepuštaju da pamti i upravljanja njihovim ‘ključevima’ za ulazak u svijet digitalnih usluga.
Iz perspektive digitalnog korisnika to je frustrirajuće. Iz perspektive pružatelja usluga znači gubitak potencijalnih kupaca.
Gotovo polovica potrošača spremna je odustati od kupnje ili prijave u neku uslugu kada se ne može sjetiti svoje lozinke. Pokazalo je to istraživanje FIDO Alliancea objavljeno u svibnju ove godine, provedeno među 11 tisuća odraslih osoba u deset zemalja. Njih 47 posto navelo je da je u takvoj situaciji sklono odustati, od čega je 17 posto reklo da je to vrlo vjerojatno.
U istraživanju FIDO Alliancea iz 2025. čak 48 posto ispitanika reklo je da je već odustalo od online kupnje jednostavno zato što je zaboravilo lozinku. Godinu ranije, u istraživanju provedenom na 10.000 potrošača, 42 posto ispitanih izjavilo je da im se to dogodilo barem jednom tijekom prethodnog mjeseca. Među ljudima u dobi od 25 do 34 godine udio je dosezao 50 posto.
Zaboravljena lozinka tako je iz malog svakodnevnog živciranja prerasla u vrlo konkretnu prepreku poslovanju. Baymard Institute u svojim je testiranjima utvrdio da je gotovo 19 posto korisnika koji su tijekom kupnje morali resetirati zaboravljenu lozinku na kraju odustalo od kupnje.
Tome u prilog svakako idu i komplicirana pravila za stvaranje lozinki. Prema Baymardovom istraživanju, takva pravila i dalje ima 82 posto analiziranih webshopova.
Stotinjak lozinki po osobi
Nije ni jednostavno izračunati koliko svega toga zapravo imamo. PIN bankovne kartice, lozinka za e-mail, kod za otključavanje telefona i jednokratna potvrda bankovne transakcije nisu ista stvar, a dobar dio tih podataka korisnik danas niti mora niti bi trebao pamtiti.
Jednu od rijetkih procjena broja stvarnih lozinki daje NordPass. Njegovo istraživanje provedeno u travnju ove godine među 1.509 korisnika NordPassa pokazalo je da jedan korisnik u prosjeku upravlja s približno 120 osobnih i još 67 poslovnih lozinki.
Rezultat treba uzeti s rezervom jer uzorak čine korisnici samog upravitelja lozinki, a ne reprezentativni presjek stanovništva. Ipak, zanimljiviji je trend. Prije samo dvije godine u istom je istraživanju prosjek dosegnuo 168 osobnih lozinki, dok ih je 2020. bilo oko 80.
Broj je, dakle, prvi put smanjen. NordPass među mogućim objašnjenjima navodi širenje prijave preko Googlea, Applea ili drugih postojećih računa, biometrijsku autentifikaciju i passkeye, odnosno pristupne ključeve koji postupno zamjenjuju klasično upisivanje lozinke.
Promjena možda stiže upravo na vrijeme jer zahtjev da korisnik za svaki račun smisli dugu i jedinstvenu lozinku, zapamti je i pritom je nikada ne ponovi na nekom drugom mjestu teško prolazi test stvarnog života.
“Nije lako zapamtiti više različitih lozinki koje sadrže najmanje 16 znakova, uključujući velika i mala slova, brojeve i posebne znakove. Zato građanima savjetujemo korištenje upravitelja lozinki ili tehnike izrade lozinki na temelju rečenica, na način da se pojedina slova zamijene brojevima, kažu u Carnetu.
Kao primjer ističu rečenicu „Idem kući pjevajući” možemo zapisati u obliku „Idem_Kuc1_Pj3vajuc1!!”. Takva lozinka sadrži 21 znak te kombinira velika i mala slova, brojeve i posebne znakove.
“Građani često koriste nedovoljno složene lozinke koje sadrže lako dostupne ili predvidljive podatke, poput imena i prezimena, datuma rođenja te imena gradova, sportskih klubova ili kućnih ljubimaca. Korištenje lozinki koje sadrže podatke povezane s korisnikom napadačima može znatno olakšati njihovo pogađanje i neovlašten pristup korisničkim računima. Lozinke se nerijetko dijele s drugim osobama, iako bi trebale ostati tajne, ističu u Carnetu.
Osim toga, dodaju, građani često koriste istu lozinku za različite sustave i korisničke račune. To predstavlja sigurnosni rizik jer kompromitacija jedne lozinke napadaču može omogućiti da istim pristupnim podacima pokuša pristupiti i drugim računima. Posebno je važno ne koristiti iste lozinke za privatne i poslovne račune i sustave i ne spremati lozinke u web-preglednike.
No smjer razvoja ide još korak dalje u svijet u kojem lozinku uopće ne treba znati.
Tri načina jednostavnijeg upravljanja lozinkama
Upravitelji lozinki – smanjuje broj lozinki koje korisnik mora pamtiti. Posebno je važno zaštititi glavnu lozinku za pristup upravitelju te koristiti snažnu i jedinstvenu lozinku
Višefaktorska autentifikacija (MFA) – znatno povećava razinu zaštite jer uz lozinku zahtijeva dodatnu potvrdu identiteta korisnika. To može biti jednokratni kôd, potvrda putem autentifikacijske aplikacije, biometrijska potvrda ili sigurnosni ključ.
Passkey – alternativa lozinkama, omogućuje jednostavniju prijavu bez potrebe za pamćenjem složenih lozinki, a pruža i zaštitu od phishinga jer je povezan s određenom internetskom stranicom ili aplikacijom.
Izvor: Carnet
Pet milijardi pristupnih ključeva
Passkey, odnosno pristupni ključ, omogućuje prijavu na račun uz pomoć uređaja koji korisnik već ima. Identitet se može potvrditi otiskom prsta, prepoznavanjem lica ili PIN-om uređaja, ali iza toga ne postoji klasična lozinka koju korisnik može zaboraviti, upisati na lažnoj stranici ili slučajno dati prevarantu. FIDO standardi koriste kriptografiju javnog ključa, a pristupni ključ vezan je uz internetsku stranicu ili aplikaciju za koju je napravljen, što ga čini otpornijim na tzv. phishing.
FIDO Alliance procjenjuje da je u svijetu sada aktivno oko pet milijardi passkeya. Prema njihovu istraživanju iz travnja 2026., 90 posto ispitanika već zna za tu tehnologiju, 75 posto omogućilo ju je na barem jednom računu, a 49 posto koristi je redovito kada im je ponuđena.
Kompanije sve češće koriste tu mogućnost i to ne samo radi sigurnosti već i jednostavnosti da osoba čim prije dođe do cilja zbog kojeg je došla na njihovu stranicu.
FIDO među primjerima kompanija koje su već uvele passkeye navodi Air New Zealand, koji je nakon njihova uvođenja zabilježio 50-postotno smanjenje odustajanja tijekom prijave. Google je prijavio četiri puta veću uspješnost prijave u odnosu na lozinke, a Dashlane 70-postotni rast konverzije pri prijavi.
Pročitajte još:
Godinama su korisnici učeni da sigurnost nužno znači sve dulje lozinke, velika i mala slova, brojke, posebne znakove, redovite promjene i dodatne korake pri prijavi. Rezultat je nerijetko bio upravo suprotan jer su ljudi iste lozinke počeli ponavljati, zapisivati ili birati kombinacije koje mogu zapamtiti.
Sada tehnologija pokušava riješiti problem koji je sama stvorila. Najsigurnija lozinka postaje ona koju korisnik uopće nema.
