Hrvatski zakon izričito ne uređuje dijeljenje troškova vožnje među osobama koje nisu članovi obitelji. Takva vožnja ne uklapa se potpuno ni u zakonsku definiciju prijevoza za osobne potrebe ni u definiciju javnog prijevoza, ali bi vozači koji platformu koriste za zaradu mogli biti izloženi prekršajnoj odgovornosti.
Prekršajni sudovi u Srbiji već su donijeli više odluka protiv vozača zbog nezakonitog prijevoza putnika dogovorenog putem platforme BlaBlaCar, objavio je Biznis.rs pozivajući se na izvore iz pravosuđa. Novčane kazne kreću se od 50.000 do 150.000 dinara, odnosno otprilike od 430 do 1.280 eura.
Slučajevi iz Srbije ponovno su otvorili pitanje položaja platformi za dijeljenje troškova vožnje u državama koje takav oblik prijevoza nisu posebno uredile. Među njima je i Hrvatska.
BlaBlaCar povezuje vozače koji su već planirali određeno putovanje s putnicima koji idu u istom smjeru. Putnici vozaču plaćaju unaprijed određen doprinos troškovima, ali vozač, prema pravilima platforme, na vožnji ne smije zarađivati.
Međutim, hrvatski propisi ne poznaju posebnu kategoriju zajedničke vožnje ili dijeljenja troškova prijevoza.
Srpski sudovi već izriču kazne
Srpski Zakon o prijevozu putnika u cestovnom prometu ne prepoznaje izričito dijeljenje prijevoza, pa su sudovi, prema pisanju Biznis.rs-a, na pojedine vožnje dogovorene putem platforme primijenili odredbe o nezakonitom obavljanju prijevoza.
“U Zakonu o prijevozu putnika u cestovnom prometu postoji prekršaj ‘nezakonitog obavljanja prijevoza’ koji čini osoba koja nema svojstvo prijevoznika ako ga obavlja dva ili više puta tijekom dana, tjedna ili mjeseca na putu na kojem postoji javni prijevoz ili se putnici, koji nisu članovi obitelji, ukrcavaju i iskrcavaju na mjestima na kojima postoji autobusno stajalište”, objasnila je za Biznis.rs odvjetnica Marija Milojković.
Foto: Pixabay
Prema njezinu tumačenju, problem može nastati ako je prijevoz naplaćen, ako se odvija na relaciji na kojoj postoji linijski prijevoz, ako je dogovoren javnim oglašavanjem ili ako vozač nije u stanju samostalno podmiriti troškove putovanja.
“Dakle, dovoljno je da postoji jedan od ovih oblika i već ulazite u zonu prekršajne odgovornosti. Ako se dokaže da ste odgovorni za ovaj prekršaj, možete biti kažnjeni novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara, što se već događalo u praksi naših prekršajnih sudova”, navela je Milojković.
Srpske kazne ne mogu se preslikati na Hrvatsku jer se hrvatski zakon bitno razlikuje. Iz njega ne proizlazi ni da je sama uporaba aplikacije BlaBlaCar prekršaj.
Dijeljenje troškova između dviju zakonskih definicija
Prema važećem Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu, javni prijevoz je cestovni prijevoz putnika ili tereta koji je pod jednakim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga i obavlja se u komercijalne svrhe radi ostvarivanja dobiti prijevoznika.
Da bi se neka vožnja smatrala javnim prijevozom, mora, među ostalim, imati komercijalnu svrhu i cilj ostvarivanja dobiti.
S druge strane, prijevoz za osobne potrebe definiran je kao nekomercijalni prijevoz osoba ili tereta koji fizička osoba obavlja bez naknade, isključivo za sebe ili članove svoje uže obitelji.
BlaBlaCar se ne uklapa potpuno ni u jednu od tih definicija. Vozač prevozi osobe koje mu uglavnom nisu članovi obitelji i od njih prima novac, zbog čega vožnja nije prijevoz za osobne potrebe u strogom zakonskom smislu. Ako novcem samo pokriva dio stvarnih troškova i ne ostvaruje zaradu, istodobno nedostaje profitna svrha koju zakon traži za javni prijevoz.
Dijeljenje troškova s osobama koje nisu članovi obitelji tako je ostalo između dviju zakonskih definicija. Tu situaciju nisu promijenile ni izmjene Zakona koje su stupile na snagu u srpnju 2026. godine.
Među javno dostupnim objavljenim odlukama hrvatskih sudova nismo pronašli slučaj u kojem je vozač kažnjen samo zato što je ponudio dijeljenje troškova vožnje putem BlaBlaCara.
Pravila platforme nisu zamjena za nacionalno zakonodavstvo. Ako bi vozač redovito organizirao putovanja prvenstveno radi prijevoza putnika, tražio iznose veće od stvarnih troškova ili vozio relacije koje inače ne bi prelazio, nadležna tijela mogla bi procjenjivati obavlja li zapravo komercijalnu djelatnost.
Važna bi bila cjelina konkretnog slučaja, a ne samo činjenica da je vožnja objavljena u aplikaciji.
Kada dijeljenje vožnje može postati komercijalni prijevoz
Ako bi nadležna tijela utvrdila da fizička osoba zapravo obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika radi zarade, primjenjivao bi se Zakon o prijevozu u cestovnom prometu.
Obavljanje javnog cestovnog prijevoza bez licencije ili bez upisa u odgovarajući registar Zakon svrstava među najteže prekršaje. Za fizičku osobu – obrtnika odnosno drugu fizičku osobu propisana je novčana kazna od 4.640 do 13.270 eura.
Ni ta se odredba ne odnosi automatski na vozače koji preko BlaBlaCara povremeno dijele troškove. Prije njezine primjene trebalo bi dokazati da vožnja ima obilježja djelatnosti javnog prijevoza, uključujući komercijalnu svrhu i namjeru ostvarivanja dobiti.
Povremena vožnja kojom vozač samo smanjuje vlastite troškove već planiranog putovanja zato nije isto što i kontinuirano pružanje prijevozne usluge radi zarade.
Španjolski sud razdvojio BlaBlaCar i profesionalni prijevoz
Pitanje konkurencije između BlaBlaCara i registriranih prijevoznika već je bilo predmet sudskog postupka u Španjolskoj. Španjolska udruga autobusnih prijevoznika Confebús tužila je društvo Comuto Iberia, povezano s BlaBlaCarom, tvrdeći da platforma sudjeluje u nelojalnoj konkurenciji jer omogućuje prijevoz bez potrebnih dozvola.
Trgovački sud broj 2 u Madridu odbio je tužbu presudom broj 30/2017. Zaključio je da BlaBlaCar pruža informacijsku uslugu povezivanja privatnih osoba, a ne profesionalnu uslugu prijevoza. Odluka je 2019. potvrđena u žalbenom postupku pred Pokrajinskim sudom u Madridu.
Ključna razlika u odnosu na platforme poput Ubera bila je u tome što vozači BlaBlaCara ne bi trebali ostvarivati dobit, nego dijeliti troškove putovanja koje su sami već namjeravali obaviti.
Francuski model mogao bi zatvoriti hrvatsku pravnu prazninu
Moguće rješenje bilo bi uvođenje zasebne zakonske definicije dijeljenog prijevoza, koja bi ga jasno odvojila od autotaksi prijevoza, linijskog prijevoza i drugih komercijalnih oblika prijevoza.
“Primjerice, u Francuskoj je dijeljeni prijevoz definiran kao ‘zajedničko korištenje motornog vozila od strane vozača i jednog ili više putnika radi nekomercijalnog putovanja koje vozač obavlja za vlastite potrebe’. Vozač ne smije zarađivati, nego dijeli troškove putovanja s putnicima. Dakle, imamo odlične primjere iz usporednog prava i potrebno ih je prilagoditi našem pravnom sustavu i praksi”, smatra Milojković.
Takva bi definicija u Hrvatskoj mogla propisati da vozač mora putovati za vlastite potrebe, da put mora biti planiran neovisno o putnicima, da vozač ne smije ostvarivati dobit te da naknada ne može premašiti razmjeran dio stvarnih troškova.
Pročitajte još:
Time bi se zaštitili vozači koji povremeno dijele slobodna mjesta i troškove, ali i registrirani prijevoznici od osoba koje se skrivaju iza pojma zajedničke vožnje dok zapravo obavljaju komercijalni prijevoz.
Do takvog zakonskog razgraničenja vozačima ostaje najvažnije pravilo same platforme: BlaBlaCar smije smanjiti trošak već planiranog putovanja, ali ne bi smio postati izvor zarade.
