Utorak je posljednji dan neprijateljske i politički vrlo osjetljive ponude UniCredita za preuzimanje Commerzbanke, dok talijanska banka pokušava otvoriti put prema jednoj od najambicioznijih paneuropskih bankarskih integracija.
UniCredit je početkom svibnja pokrenuo ponudu vrijednu 35 milijardi eura za preuzimanje kontrole nad njemačkim rivalom. Cilj banke sa sjedištem u Milanu jest učvrstiti poziciju jednog od najvažnijih europskih bankarskih igrača.
Ponuda istječe u utorak u 23:59 sati, osim ako rok ne bude produljen.
UniCredit je u ponedjeljak objavio da je premašio prag od 30 posto koji je postavio za ponudu. Iako se cijena koju nudi talijanska banka na tržištu široko smatra preniskom, riječ je o najnovijem koraku u upornom pokušaju preuzimanja Commerzbanke, koji je izazvao snažno protivljenje vodstva njemačke banke i vrha njemačke politike.
Ako ponuda uspije i dobije odobrenje Europske središnje banke, UniCreditu bi prije svega omogućila postupno povećanje udjela u Commerzbanku i potencijalno spajanje njemačke banke s vlastitom njemačkom podružnicom HypoVereinsbank.
Talijanska banka predlaže smanjenje međunarodne mreže Commerzbanke, koju smatra previše složenom i neučinkovitom, te fokusiranje banke na aktivnosti u Njemačkoj.
Njemačka strana ponudu je odlučno odbacila. Kancelar Friedrich Merz rekao je u svibnju da ponuda narušava povjerenje u drugu najveću privatnu banku u zemlji, koja ima važnu ulogu u financiranju njemačke mreže malih i srednjih industrijskih poduzeća.
U pokušaju obrane od preuzimanja, izvršna direktorica Commerzbanke Bettina Orlopp predstavila je strateški plan jačanja profitabilnosti do 2030. godine, koji uključuje smanjenje broja radnih mjesta i stvaranje učinkovitije banke privlačnije dioničarima.
Sukob između dviju banaka ne odnosi se samo na cijenu i strategiju, nego i na način na koji je UniCredit tijekom trajanja ponude prikazivao potporu dioničara.
Commerzbank je ranije ovog mjeseca zatražio od njemačkog regulatora financijskog tržišta BaFina da ispita moguće “zavaravajuće informacije” koje je UniCredit objavio o svojem udjelu u njemačkoj banci. Njemačka banka optužuje UniCredit da je načinom izvještavanja o prihvaćanju ponude umjetno napuhavao dojam potpore.
Prema podacima UniCredita, stopa prihvaćanja ponude za Commerzbank do ponedjeljka je iznosila 11,91 posto, uz 26,7 posto udjela koji je talijanska banka već imala kada je objavila ponudu za preuzimanje. UniCredit tome pribraja i 13,19 posto kapitala kroz derivate koji se namiruju u gotovini te 3,22 posto kroz derivate koji se namiruju dionicama.
Commerzbank tvrdi da nema vlastite dokaze da su institucionalni ulagači banke prihvatili ponudu, što bi značilo da prihvaćanja uglavnom dolaze od banaka i financijskih institucija povezanih s UniCreditom.
Spor je dobio i pravnu dimenziju. Središnje radničko vijeće Commerzbanke u petak je ovlastilo svojeg predsjednika da podnese kaznenu prijavu zbog navodne tržišne manipulacije nepoznatih aktera. Frankfurtsko državno odvjetništvo u ponedjeljak je objavilo da je otvorilo preliminarnu istragu o mogućoj manipulaciji tržištem.
UniCredit odbacuje optužbe i tvrdi da je i sam kontaktirao BaFin. U ponedjeljak je poručio da “odlučno odbacuje tvrdnje i insinuacije” povezane s objavama i postupkom ponude.
Talijanska banka tvrdi da nikada nije spajala ni miješala različite kategorije udjela koje mora objavljivati prema važećim pravilima te optužuje upravu Commerzbanke da to čini kako bi stvorila zavaravajući narativ.
UniCredit također tvrdi da bi mu, nakon prelaska praga od 30 posto glasačkih prava, trebalo biti dopušteno imenovati sve predstavnike dioničara u nadzornom odboru Commerzbanke. U tom odboru trenutačno sjede i dva predstavnika njemačke države.
Pročitajte još:
Bettina Orlopp osporava takvo tumačenje, pozivajući se na dogovor s Berlinom prema kojem Commerzbank zadržava pravo predlaganja državnih predstavnika u nadzorni odbor.
Završnica ponude tako se pretvara u test ne samo za UniCredit i Commerzbank, nego i za širu europsku bankarsku konsolidaciju. Iako se u Bruxellesu godinama govori o potrebi stvaranja snažnijih prekograničnih banaka, slučaj Commerzbanke pokazuje koliko su takvi procesi politički osjetljivi kada se dotaknu nacionalnih financijskih institucija i gospodarskih interesa.
