Nedavno izrečena kazna Googleu od čak 890 milijuna eura dovela je do pokretanja istrage u Washingtonu o postupcima Europske unije (EU) za koju SAD tvrdi da nepošteno cilja kaznama velike američke tehnološke tvrtke.
To je samo nastavak konflikta koji tinja dulje vrijeme uslijed brojnih istraga i kazni koje je Bruxelles izrekao američkim i drugim tehnološkim divovima zbog kršenja europskih pravila o digitalnim uslugama.
Europski regulator takve kazne smatra rutinskom primjenom postojećeg zakonodavnog okvira, dok američki predsjednik Donald Trump u tome vidi oporezivanje moćnih američkih tvrtki.
Googleu je kazna odmjerena sukladno zakonu o digitalnim tržištima jer je, kako se navodi, davao povlašteni tretman vlastitim uslugama.
Nekoliko dana prije toga kineski internetski div Alibaba dobio je europsku kaznu od 550 milijuna eura jer je propustio spriječiti prodaju nelegalnih i štetnih proizvoda na svojoj platformi za elektronsku trgovinu.
Ti iznosi izgledaju golemi, no čak su i oni mali u usporedbi s nekim ranijim kaznama. Najveća je iznosila 4,1 milijardu eura iz 2018. godine kada je Bruxelles utvrdio da je Google zlorabio tržišnu prevlast Androida. Prije tri godine Meta je dobila kaznu od 1,2 milijarde eura zbog kršenja europske regulative o zaštiti osobnih podataka (GDPR). U tijeku je postupak žalbe na tu kaznu.
U tom kolopletu kazni logično se nameće pitanje kako se one određuju, kakva je za to formula i čemu služi onda novac od takvih kazni.
Bruxelles ima najdulju praksu izricanja znatnih kazni tvrtkama temeljem zakona o tržišnom natjecanju, a u tom kontekstu postavljena je formula koja se temelji na postotku godišnje prodaje roba ili usluga.
Izračun kazne može uključivati određeno smanjenje zbog suradnje u istrazi ili povećanje ako je riječ o ponavljanju prekršaja. Gotovo u pravilu slučajevi izricanja kazni završavaju na sudu, a osim kazni koje nameće Bruxelles još uvijek su mogući i brojni odštetni zahtjevi na nacionalnim sudovima.
Što se zakona o digitalnim tržištima tiče, kazne su više usmjerene na poticanje usklađenosti s regulativom i nije glavna namjera tek izricati kazne.
Europska komisija je, nakon što je počela izricati kazne temeljem tog zakona prošle godine, poručila da je kratkotrajnost nepridržavanja regulative jedan od razloga zašto su kazne bitno niže od 10 posto globalnih prihoda kao što regulativa dopušta. Najnovija kazna Googleu jednaka je tek iznosu od vrlo umjerenih 0,22 posto godišnjih prihoda tvrtke vlasnice Alphabeta.
Ipak, teško je izbjeći dojam da visina kazni nosi u sebi određenu razinu arbitrarnosti i možda političkog utjecaja.
Trump je “poludio” zbog kazne zaprijetivši novim carinama za EU. Tvrdi da EU pljačka američke tvrtke.
Očekivano, glasnogovornik Europske komisije Thomas Regnier odbacujte tezu da je politika umiješana.
Po njegovim riječima, kako prenosi Politico, koristi se više objektivnih kriterija kao što su ozbiljnost i dugotrajnost prijestupa, olakotne okolnosti i prag koji drži kaznu ispod određenog postotka prihoda čime se sve osigurava da kazne ostanu proporcionalne okolnostima.
Kineski div za e-trgovinu Temu je u svibnju dobio kaznu od 200 milijuna eura i tvrdi da je kazna nerazmjerna iako je osjetno ispod gornje granice predviđenog raspona.
Primjerice, kazna Meti zbog kršenja GDPR-a od 1,2 milijarde eura nije došla ni blizu granice od četiri posto godišnjih prihoda koliko dopušta regulativa za zaštitu osobnih podataka.
Kod GDPR-a je problem i to što se izricanjem kazni bave nacionalni regulatori pa je teško uvijek uskladiti formule koje se primjenjuju kod izračuna.
Štoviše, više od četiri milijarde eura izrečenih kazni, koje je odredio glavni europski regulator za GDPR u Irskoj, još nisu uplaćene već se žalbeni postupci nalaze na sudu.
A gdje završava novac kada se uplati? U europskom proračunu, no tek kada se iscrpe sva pravna sredstva za žalbu. To znači da u praksi prolaze godine prije no što novac stvarno pristigne. Novac od digitalnih kazni nije namijenjen točno određenoj kategoriji proračunske potrošnje nego smanjuje količinu novaca koja se u zajednički proračun treba uplaćivati iz nacionalnih budžeta.
Kod GDPR-a novac od kazni ide u nacionalne proračune.
Nije moguće dovoljno naglasiti koliku iritaciju europske kazne izazivaju s druge strane Atlantika.
Američki državni podtajnik za ekonomska pitanja Jacob Helberg kaže da se Google pretvorio u nedobrovoljnog kontributora europskom proračunu.
Ono što je u svemu zanimljivo je da tvrtke kao Google ili Meta puno lakše podnesu kazne no promjene koje moraju učiniti kod svojih proizvoda i usluga jer to je ono što bitno djeluje na njihove prihode.
Članica Europskog parlamenta iz skupine Zelenih Njemica Alexandra Geese kaže da je najnovija kazna Googleu jednaka računovodstvenoj omašci u kompaniji takve veličine.
Pročitajte još:
Ono što uskoro može dodatno usložniti stvar je europski zakon o umjetnoj inteligenciji.
On je donijet prije dvije godine i stupa na snagu 2. kolovoza. Regulativa dopušta kažnjavanje tvrtki do sedam posto globalnih godišnjih prihoda.
I tu se za izricanje kazne uzimaju u obzir različiti čimbenici. Europska komisija će nadzirati režim kazni, a u većini slučajeva za njihovo nametanje bit će zadužena nacionalna tijela.
