Europska kućanstva akumulirala su golemu financijsku imovinu, ali velik dio tog novca i dalje ne dolazi do tržišta kapitala.
Gotovo deset bilijuna eura, odnosno približno trećina njihove financijske imovine, nalazi se u gotovini i bankovnim depozitima, dok oko 80 posto kućanstava u eurozoni ne posjeduje dionice ni druge tržišne financijske instrumente.
Nova analiza Europske središnje banke pokazuje da iza tih brojki ne stoji jedan tip europskog štediše. ESB je prema strukturi imovine izdvojio četiri skupine kućanstava: vlasnike nekretnina, štediše oslonjene na depozite, vlasnike mirovinskih i osiguravateljskih proizvoda te ulagače na tržištu kapitala.
U posljednju skupinu, koja značajan dio imovine ulaže u dionice, obveznice i fondove, ulazi tek oko četiri posto kućanstava.
Razlika prema SAD-u pritom se teško može svesti samo na to koliko kućanstva imaju novca. Europljani u prosjeku oko trećine financijske imovine drže u bankovnim depozitima, dok američka kućanstva na računima drže oko 11 posto. Jaz postaje još veći kako raste bogatstvo kućanstva.
Među najbogatijih 20 posto američkih kućanstava više od 65 posto posjeduje burzovno uvrštene fondove (ETF-ove), obveznice ili investicijske fondove. U eurozoni je taj udio manji od 45 posto.
Nekretnine ostaju središnji oblik europskog bogatstva
Najveću skupinu u ESB-ovoj analizi čine vlasnici nekretnina. Više od 60 posto kućanstava najveći dio bogatstva drži u kućama, stanovima i drugim nekretninama. U skupinu ulaze vlasnici nekretnina u kojima žive, ali i oni koji ih drže kao ulaganje.
Takva struktura može stvoriti znatnu neto imovinu, ali kućanstvu istodobno ostavlja relativno malo brzo dostupnog kapitala. Stan ili kuću nije moguće jednostavno prodati kako bi se podmirio neočekivani trošak, zbog čega čak i imovinski relativno snažna kućanstva mogu istodobno imati potrebu držati veću novčanu pričuvu na računu.
Ta skupina prisutna je kroz gotovo cijelu distribuciju bogatstva, ali je zastupljenija među srednje i više imućnim kućanstvima. Prema ESB-u, među njihovim glavnim motivima štednje nalaze se zaštita od nepredviđenih troškova i osiguravanje prihoda u starosti.
Drugu veliku skupinu, približno četvrtinu kućanstava, čine štediše čija je financijska imovina gotovo u potpunosti koncentrirana na bankovnim računima. Takav obrazac češći je među manje imućnim kućanstvima, gdje ograničeni prihodi i potreba za pričuvom ostavljaju manje prostora za dugoročna ulaganja.
Kod njih je glavni razlog štednje vrlo praktičan: imati novac dostupan za neočekivane troškove. Za dio tih kućanstava rasprava o ulaganju stoga počinje tek nakon što su osigurane osnovne financijske rezerve.
Mirovinski sustav može biti most prema tržištu kapitala
Treću skupinu čini oko deset posto kućanstava koja su tržištima kapitala izložena posredno, kroz dobrovoljne i profesionalne mirovinske programe te osiguravateljske proizvode.
Ta su kućanstva najviše koncentrirana u srednjem dijelu distribucije bogatstva, a glavni razlog zbog kojeg štede jest osiguravanje prihoda u starosti. Za njih odluke o izboru pojedinačnih dionica ili obveznica donose profesionalni upravitelji, pa sudjelovanje na tržištu kapitala ne zahtijeva aktivno upravljanje osobnim portfeljem.
Takav model ESB smatra važnim upravo za kućanstva koja imaju dovoljno prostora za dugoročnu štednju, ali nemaju vremena, znanja ili interesa samostalno birati ulaganja.
Najmanju skupinu čine izravniji ulagači na tržištu kapitala. Tek oko četiri posto kućanstava značajan dio imovine drži u dionicama, obveznicama, investicijskim fondovima ili ETF-ovima.
Zanimljivo je da ta skupina nije sastavljena isključivo od najbogatijih. ESB u njoj nalazi kućanstva iz različitih imovinskih razreda, a i njihov najvažniji dugoročni motiv ostaje mirovina. Razlika je u tome što štednju za starost u većoj mjeri povezuju s ulaganjima koja nose tržišni rizik.
Problem nije samo nedostatak novca
ESB-ova analiza posebno razdvaja kućanstva koja nemaju dovoljno slobodnih sredstava za ulaganje od onih koja sredstva imaju, ali ih ipak ne ulažu.
Kod financijski ograničenih kućanstava razlog je relativno jednostavan: nakon tekućih troškova i stvaranja pričuve često ne ostaje dovoljno novca za preuzimanje dodatnog rizika.
Kod kućanstava koja si ulaganje mogu priuštiti slika je drukčija. Podaci ESB-ove ankete o očekivanjima potrošača pokazuju da je percepcija mogućeg gubitka jedna od glavnih prepreka ulaganju u dionice i dioničke fondove. Slijede nedostatak znanja o financijskim proizvodima i nepovjerenje prema financijskim tržištima.
Razlike se stvaraju i kroz poreze i mirovinske sustave
ESB ukazuje i na važnost poreznog sustava, dostupnosti jednostavnih investicijskih proizvoda, razvijenosti mirovinske štednje i financijskog obrazovanja.
Razlike postoje i među generacijama. Starija kućanstva češće imaju imovinu koncentriranu u nekretninama, dok mlađa češće kombiniraju depozite, mirovinske proizvode i ulaganja na tržištu kapitala.
Primjeri pojedinih europskih zemalja pokazuju koliko institucionalni okvir može utjecati na ponašanje štediša. Finska je uvela posebne račune za ulaganje u dionice, a krajem 2024. oko 37 posto tamošnjih kućanstava posjedovalo je investicijske fondove, dionice ili oboje.
Nizozemska je drukčiji primjer. Široko razvijeni profesionalni mirovinski sustav velikom dijelu stanovništva omogućuje izloženost tržištima kapitala bez potrebe da pojedinac sam donosi investicijske odluke.
ESB navodi i Sloveniju, čiji je nacionalni program financijskog obrazovanja pokrenut još 2010. godine, a zemlja danas ostvaruje neke od boljih rezultata financijske pismenosti u Europskoj uniji.
Deset bilijuna eura postalo je i europsko gospodarsko pitanje
Raspored štednje kućanstava sve je važniji i izvan područja osobnih financija. Europa pokušava povećati ulaganja u tehnološki razvoj, energetsku tranziciju, obranu i produktivnost, a istodobno golema količina privatnog kapitala ostaje koncentrirana u bankovnom sustavu.
Zbog toga pitanje kako dio europske štednje usmjeriti prema tržištima kapitala zauzima važno mjesto u projektu Unije štednje i ulaganja.
Cilj europske politike nije jednostavno potaknuti građane da kupuju više dionica, već razviti sustav u kojem će kućanstva imati jednostavniji pristup različitim oblicima dugoročnog ulaganja, a kompanije šire izvore financiranja.
Pročitajte još:
ESB pritom izravno povezuje aktiviranje privatne štednje s potrebom financiranja inovacija, produktivnosti i dugoročnog gospodarskog rasta te investicijskim jazom na koji je upozorio i Draghi izvještaj o europskoj konkurentnosti.
U tom kontekstu sve se veća važnost pridaje investicijskim računima, jednostavnijim proizvodima, mirovinskoj štednji, automatskom uključivanju zaposlenika u pojedine mirovinske programe i boljem praćenju mirovinskih prava.
