Pjesme Brucea Springsteena, Boba Dylana, Queena ili Taylor Swift desetljećima donose prihode svojim vlasnicima. No posljednjih godina sve češće završavaju u portfeljima velikih investicijskih fondova.
Glazbeni hitovi postali su financijska imovina čija se vrijednost procjenjuje prema prihodima koje mogu ostvariti u budućnosti.
Prema istraživanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda, financijski investitori od 2019. do 2025. uložili su najmanje 23,1 milijardu dolara u glazbena prava i povezana poduzeća. Stvarna vrijednost mogla bi biti veća jer nisu sve transakcije javno objavljene.
Među ulagačima su Blackstone, BlackRock, Apollo Global Management, KKR i Brookfield, financijske institucije koje inače ulažu u poduzeća, nekretnine i druge oblike imovine.
Zašto su stare pjesme toliko vrijedne?
Kada netko posluša pjesmu na Spotifyju, čuje je na radiju ili u televizijskoj reklami, nastaju prihodi koji se prema ugovorenim pravilima raspodjeljuju nositeljima prava. Ako je investicijski fond kupio odgovarajuća prava, dio tog novca pripada njemu.
Za razliku od novih pjesama, čiji je uspjeh neizvjestan, poznati hitovi imaju dugogodišnju povijest slušanja i prihoda. WIPO-ova analiza pokazuje da su djela uključena u zabilježene prijenose prava oko 2020. bila u prosjeku stara približno 30 godina od registracije.
Investitori vrijednost kataloga računaju procjenjujući buduće novčane tokove, njihovo trajanje i rizike. Primjerice, katalog koji godišnje donosi milijun eura može vrijediti višestruko više od tog iznosa, ovisno o očekivanom trajanju i stabilnosti prihoda.
Koliki su iznosi u pitanju, pokazuje kupnja kataloga Queena, koji je Sony Music 2024. preuzeo za približno 1,27 milijardi dolara, uz sudjelovanje Apolla u financiranju od 700 milijuna dolara.
Zašto glazbenici prodaju svoja prava?
Za izvođače prodaja znači mogućnost da buduće, neizvjesne prihode zamijene velikom jednokratnom isplatom. Razlozi uključuju financijsku sigurnost, nasljedstvo, porezne okolnosti i jednostavnije upravljanje imovinom.
No kupnja prava nosi i rizike. Shamrock Capital je 2020. platio približno 405 milijuna dolara za izvorne snimke prvih šest albuma Taylor Swift. Pjevačica je potom počela ponovno snimati svoje albume, a 2025. otkupila je prava na originalne snimke.
Zanimljivo je da među ulagateljima u fondove koji kupuju glazbene kataloge postoje i mirovinski fondovi. Američki Michigan Retirement Systems uložio je približno 1,1 milijardu dolara u većinski udio glazbene kompanije Concord.
Ipak, prinosi nisu zajamčeni. WIPO navodi da je jedan fond Shamrock Capitala ostvario neto internu stopu povrata od 17 posto, dok je drugi ostvario samo dva posto.
Financijska industrija otišla je i korak dalje. Do 2024. izdano je više od 6,2 milijarde dolara vrijednosnih papira osiguranih prihodima od glazbenih prava.
Pročitajte još:
Time su pjesme postale podloga i za nove oblike financiranja. No njihova vrijednost i dalje ovisi o publici, promjenama glazbenih navika i prihodima od korištenja.
Veliki fondovi mogu izračunati koliko pjesma danas vrijedi, ali nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti koliko će je ljudi željeti slušati za dvadeset godina.
