Robert E. Hall sa Sveučilišta Stanford i Michael Woodford sa Sveučilišta Columbia dobitnici su Nobelove nagrade za ekonomiju za 2026. godinu.
Kraljevska švedska akademija znanosti objavila je da su nagrađeni za mikroekonomske temelje makroekonomske stabilizacije, područje koje povezuje ponašanje pojedinaca i kompanija s kretanjem cijelog gospodarstva. Njihov rad pomogao je objasniti kako odluke o potrošnji, štednji, zapošljavanju i ulaganju utječu na inflaciju, nezaposlenost i gospodarske cikluse te kako na te procese mogu djelovati vlade i središnje banke.
Hall je jedan od najutjecajnijih američkih makroekonomista, posebno poznat po istraživanjima tržišta rada, nezaposlenosti, produktivnosti i poslovnih ciklusa. Njegov rad pridonio je boljem razumijevanju načina na koji se gospodarstvo prilagođava šokovima te zašto se zaposlenost i proizvodnja ne vraćaju uvijek brzo na prethodne razine.
Woodford je posebno poznat po radu na monetarnoj politici i ulozi očekivanja u gospodarstvu. Njegova istraživanja snažno su utjecala na način na koji središnje banke razmišljaju o kamatnim stopama, inflaciji i komunikaciji s tržištima.
Očekivanja mogu biti jednako važna kao i sama kamatna stopa
Jedan od ključnih Woodfordovih doprinosa bio je pokazati da monetarna politika ne djeluje samo kroz trenutnu promjenu kamatnih stopa. Na ponašanje kućanstava, kompanija i financijskih tržišta snažno utječe i ono što očekuju da će središnja banka napraviti u budućnosti.
Ako kompanije očekuju da će kamatne stope dulje ostati visoke, mogu odgoditi ulaganja. Ako kućanstva očekuju snažniju inflaciju, mogu povećati potrošnju prije nego što cijene dodatno porastu. Upravo zato komunikacija središnjih banaka može imati stvaran gospodarski učinak i prije nego što se kamatna stopa promijeni.
Takav pristup postao je jedan od temelja moderne monetarne politike i takozvanog forward guidancea, kojim središnje banke pokušavaju usmjeravati očekivanja tržišta o budućem kretanju kamata.
Hallov rad s druge strane pomogao je povezati takve makroekonomske promjene s odlukama kompanija i radnika na tržištu rada. Njegova istraživanja pokazala su da se promjene nezaposlenosti ne mogu objasniti samo jednostavnom razlikom između ponude i potražnje za radnicima, nego i načinom na koji kompanije donose odluke o zapošljavanju, pregovaraju o plaćama i reagiraju na gospodarsku neizvjesnost.
Radovi važni upravo u vrijeme visoke inflacije i skupog novca
Dodjela nagrade dolazi u trenutku kada se središnje banke ponovno suočavaju s pitanjem kako kontrolirati inflaciju bez snažnog usporavanja gospodarstva. Nakon višegodišnjeg razdoblja vrlo niskih kamatnih stopa, svjetsko gospodarstvo posljednjih je godina prošlo kroz snažan rast inflacije, agresivno podizanje kamata, energetske šokove i velike promjene očekivanja investitora i potrošača.
U takvom okruženju istraživanja Halla i Woodforda izravno se odnose na jedno od ključnih pitanja ekonomske politike: kako stabilizirati gospodarstvo kada odluke središnje banke mijenjaju ponašanje milijuna kućanstava i kompanija, a njihova očekivanja istodobno mijenjaju učinak same politike.
Nagrada za ekonomiju službeno se naziva Nagrada Sveriges Riksbank za ekonomske znanosti u spomen na Alfreda Nobela. Za razliku od izvornih Nobelovih nagrada, nije bila dio Nobelove oporuke, nego ju je 1968. ustanovila švedska središnja banka.
Ovogodišnja nagrada iznosi 12 milijuna švedskih kruna, a Hall i Woodford podijelit će je kao laureati za 2026. godinu.
Prošle godine nagradu su dobili Joel Mokyr, Philippe Aghion i Peter Howitt za istraživanja o inovacijama i gospodarskom rastu.
Pročitajte još:
Rad Halla i Woodforda ostavio je snažan trag na suvremenoj makroekonomiji, ali i na stvarnoj politici središnjih banaka. Njihova istraživanja pomogla su povezati ponašanje pojedinaca i kompanija s velikim ekonomskim pitanjima poput inflacije, nezaposlenosti i gospodarskih kriza.
Upravo zbog toga odluke središnjih banaka danas se ne promatraju samo kroz pitanje koliko će podići ili spustiti kamate, nego i kroz to što će tržištima poručiti o budućnosti.
