“Hrvatska je nakon više od deset godina članstva u Europskoj uniji ostvarila napredak u jačanju institucija i gospodarskom rastu, ali još uvijek zaostaje za prosjekom EU, što treba pripisati utjecaju komunističke prošlosti i činjenici da je potrebno puno vremena da se institucije razviju na pravi način”, istaknuo je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2024. godine James A. Robinson na Adria Business Forumu u Zagrebu.
Tijekom predavanja nazvanog “Zašto neke nacije ne uspijevaju, a neke prosperiraju?”, Robinson je ponovio svoju tezu prema kojoj bogatstvo ili siromaštvo država proizlazi iz kvalitete njihovih institucija.
Njih dijeli na inkluzivne, odnosno one koje štite vlasnička prava, omogućuju široko političko sudjelovanje, potiču poduzetništvo i inovacije, te ekstraktivne gdje je sva moć koncentrirana u rukama male elite koja koristi državu za izvlačenje bogatstva.
U govoru se posebno osvrnuo na inovacije, usporedivši umjetnu inteligenciju s industrijskom revolucijom. Smatra da su inovacije i gospodarski rast neodvojivi od procesa kreativne destrukcije, koncepta prema kojem napredak nastaje tako što nove tehnologije, proizvodi i novi načini poslovanja uništavaju stare.
Kreativna destrukcija upravo je razlog zašto su inkluzivne institucije toliko rijetke, pošto u većini slučajeva političke elite pokušavaju zaustaviti inovacije, ne zato što ne razumiju potencijalnu korist, već zbog toga što im prijeti da izgube svoj utjecaj i moć.
To je ilustrirao primjerom stroja za pletenje koji je još 1589. godine izumio William Lee, ali mu britanska kraljica Elizabeta I. uskratila patent zbog straha od gubitka radnih mjesta i smanjivanja plaća pletača.
Situacija se po tom pitanju nije puno promijenila, pri čemu radnici i institucije nisu jedini koji pokušavaju zaustaviti takav napredak, već isto žele i banke.
Dotaknuo se i utjecaja inovacija, točnije umjetne inteligencije na poslove ljudi. U Sjedinjenim Državama kreativna destrukcija je prisutna već pedesetak godina, zbog čega radnici bez diplome danas žive lošije nego tada. Na visokoobrazovane, smatra Robinson, inovacije nemaju prevelikog utjecaja.
Upravo u tome vidi i korijene pokreta “make America great again”, čiji je cilj uništiti institucije koje su dozvolile da su slabije obrazovani radnici siromašniji nego ljudi na istim poslovima sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Među problemima koje primjećuje kod Hrvatske, svakako je to što praksa kasni za regulativom, što za posljedicu ima institucionalne probleme u kojima treba tražiti i uzroke korupcije.
Naglasio je i kako je potpora vlade inovacijama u biznisu nevjerojatno niska, dok je naša prednost izuzetno raznolik izvozni potencijal.
Po završetku predavanja razgovarao je s Dubravkom Merlićem, a jedna od tema bilo je iseljavanje visokokvalificirane radne snage, što Robinson drži pozitivnim procesom.
“Po mom mišljenju, dijaspora je pozitivna stvar i dobro je da se ljudi kreću jer rad u inozemstvu omogućuje stjecanje znanja, iskustva i kapitala koji se mogu vratiti u matične zemlje”, kazao je i kao primjer uzeo sport, posebno karijere nogometaša poput Luke Modrića.
Pročitajte još:
Komentirajući probleme birokracije i korupcije u post-socijalističkim zemljama, Robinson je kazao kako su te države naslijedile izrazito korumpiran i neučinkovit državni aparat iz komunističkog razdoblja, što zahtijeva dugotrajan proces reformi.
“Morate graditi državne institucije, kapacitete i meritokraciju te kulturu oko toga, a to se ne može napraviti preko noći, niti u nekoliko godina“, rekao je Robinson, naglasivši da su slični procesi u povijesti trajali desetljećima.
