Zagrebačka burza prošle je godine ostvarila 602 milijuna eura prometa unutar knjige ponuda, čak 70 posto više nego 2024., ali snažan rast trgovanja nije uklonio dugogodišnji problem hrvatskog tržišta kapitala: nedovoljnu likvidnost velikog broja uvrštenih dionica.
Pet najtrgovanijih dionica činilo je 57 posto ukupnog prometa dionicama, dok se velikim dijelom ostalih izdanja trguje znatno rjeđe.
Hanfa sada predlaže model kojim bi kompanije mogle plaćati bankama i brokerima da održavaju likvidnost njihovih dionica, a država istodobno priprema porezne poticaje za građane i jednostavniji izlazak kompanija na burzu.
Tri mjere ciljaju različite slabosti domaćeg tržišta: nedovoljno trgovanje pojedinim dionicama, mali broj građana koji aktivno ulažu i ograničenu ponudu novih izdanja. Njihova učinkovitost ovisit će o tome mogu li zajedno povećati broj ulagatelja, dostupnost kapitala i stvarnu mogućnost kupnje i prodaje dionica.
Podaci za 2025. pokazuju da je broj transakcija dionicama porastao 52,6 posto, dok je njihova količina povećana 32 posto. Ipak, tri najtrgovanije dionice činile su približno 44 posto redovnog prometa dionicama. Takva koncentracija znači da visoka aktivnost na nekoliko izdanja može prikriti slabu likvidnost ostatka tržišta.
Za ulagatelje je posljedica konkretna. Ako žele prodati veću količinu slabije likvidne dionice, na tržištu možda neće pronaći dovoljno kupaca po trenutačnoj cijeni. Morat će čekati ili spustiti cijenu. Taj rizik utječe i na vrednovanje kompanija jer ulagatelji mogu zahtijevati nižu cijenu za dionice iz kojih je teže izaći.
Kompanije bi plaćale brokerima za održavanje likvidnosti
Hanfa je stoga ovaj tjedan objavila završni prijedlog uvođenja prihvaćene tržišne prakse, poznate kao MAR AMP. Model bi omogućio kompanijama čije su dionice uvrštene na burzu da angažiraju ovlaštenog financijskog posrednika koji bi redovito postavljao naloge za kupnju i prodaju njihovih dionica.
Kompanija bi osiguravala novac ili vlastite dionice za provedbu programa, dok bi banka ili brokersko društvo samostalno odlučivalo o trgovanju unutar propisanih ograničenja. Cilj je smanjiti razliku između kupovne i prodajne cijene te povećati vjerojatnost da ulagatelj može obaviti transakciju bez većeg pomicanja tržišne cijene.
Na Zagrebačkoj burzi već djeluju tri održavatelja tržišta, Interkapital vrijednosni papiri, Zagrebačka banka i Raiffeisenbank Austria. Prema podacima iz Hanfina dokumenta, njihove aktivnosti obuhvaćaju 20 izdanja, od čega 12 dionica, pet ETF-ova i tri izdanja državnih dužničkih vrijednosnih papira.
Predloženim modelom kompanije bi dobile dodatnu mogućnost financiranja održavanja likvidnosti vlastitih dionica. Slična praksa postoji u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Italiji.
Međutim, model otvara i pitanje sukoba interesa. Kompanija koja financira trgovanje svojim dionicama ima interes za njihovu tržišnu privlačnost, a istodobno ne smije koristiti posrednika za umjetno održavanje cijene. Zato Hanfa predviđa neovisnost posrednika, ograničenja trgovanja, objavu ugovora i sredstava namijenjenih programu te tromjesečno izvještavanje o transakcijama.
Uspješnost mjere moći će se procijeniti tek kada se utvrdi povećava li se broj transakcija i smanjuje razlika između kupovne i prodajne cijene. Sama prisutnost posrednika ne znači da je dionica postala privlačnija ulagateljima.
Rok za komentare na Hanfin prijedlog je 20. listopada, a nova pravila još nisu na snazi.
Najveći problem ostaje ograničen broj dionica za trgovanje
Hanfin prijedlog mogao bi poboljšati trgovanje pojedinim izdanjima, ali ne rješava jednu od ključnih strukturnih slabosti domaće burze: ograničen udio dionica raspoloživih za slobodno trgovanje.
Kod kompanija s koncentriranim vlasništvom veliki dioničari drže znatan dio kapitala, dok preostalim dionicama raspolaže relativno mali broj ulagatelja. Kada su i ti ulagatelji dugoročno orijentirani, broj dionica koje se svakodnevno nude na tržištu dodatno se smanjuje.
Posrednik može postavljati kupovne i prodajne naloge, ali ne može trajno nadomjestiti nedostatak raspoloživih dionica ili stvoriti interes za kompaniju koja ulagateljima ne nudi uvjerljive poslovne rezultate.
Pročitajte još:
Zbog toga je važno razlikovati tri pokazatelja razvoja burze: ukupan promet, likvidnost pojedinih izdanja i iznos novog kapitala koji kompanije prikupljaju. Rast prometa postojećim dionicama sam po sebi ne znači da je gospodarstvo dobilo dodatni novac za ulaganja. Taj učinak nastaje kada kompanije izdavanjem novih vrijednosnih papira prikupe sredstva za razvoj poslovanja.
Hrvatska reformama pokušava istodobno povećati potražnju za financijskim instrumentima i poboljšati uvjete njihove ponude. Investicijski račun trebao bi privući građane, jednostavnija pravila olakšati prikupljanje kapitala, a održavatelji likvidnosti omogućiti učinkovitije trgovanje.
