Geopolitička neizvjesnost, umjetna inteligencija i transformacija organizacija mijenjaju način na koji kompanije posluju, donose odluke i razvijaju zaposlenike, poruka je 15. godišnje BE-terna konferencije pod nazivom ‘Confidence in Change’, odnosno povjerenje u promjene.
Na konferenciji su se okupili razni stručnjaci koji su upozorili da tehnološka ulaganja sama po sebi nisu dovoljna – ključ uspješne transformacije ostaju ljudi, povjerenje i sposobnost prilagodbe. Konferencija je održana 15. listopada u zagrebačkom hotelu Esplanade.
Milan Listeš, generalni direktor tvrtke BE-terna Hrvatska, u uvodnom obraćanju istaknuo je da kompanijama mogu pomoći na dva načina: kroz zajednički rad na projektima transformacije te kroz razmjenu znanja i iskustava, kakvu omogućuju konferencije.
Govoreći o tehnološkim trendovima, izdvojio je sve snažnije AI agente unutar poslovnih sustava, koji postaju korisniji od generičkih upita umjetnoj inteligenciji jer djeluju unutar unaprijed definiranih okvira i raspolažu kontekstom konkretnog sustava. Kao drugi važan trend naveo je očekivanje da će različiti razgovorni AI alati u narednim godinama postati glavna sučelja za komunikaciju s poslovnim sustavima.
Ipak, unatoč sve dostupnijoj tehnologiji, među krajnjim korisnicima i dalje postoji strah od nepoznatoga i otpor prema promjenama. “Svi smo puno produktivniji jer smo automatizirali dio koji nije davao neku dodanu vrijednost”, poručio je Listeš, naglašavajući važnost usmjeravanja tehnologije na poslove u kojima može donijeti stvarne koristi.
Ekonomska stručnjakinja i profesorica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, Vedrana Pribičević, povezala je tri ključne sile koje mijenjaju poslovno okruženje: geopolitiku, umjetnu inteligenciju i budućnost organizacija.
Pribičević je upozorila na promjene u globalnoj raspodjeli ekonomske moći i rast udjela autokracija u svjetskom bruto domaćem proizvodu (BDP-u). Prema podacima koje je iznijela, njihov udio porastao je s približno 24 posto u 1992. godini na gotovo 46 posto u 2022. godini. Takav razvoj pridonosi političkoj fragmentaciji i mijenja kriterije prema kojima države i kompanije biraju gospodarske partnere. Globalizacija i ekonomska međuovisnost nisu nestale, ali geopolitički rizik postao je sastavni dio poslovnih odluka.
Posebno je istaknula ranjivost europskih opskrbnih lanaca. Prema podacima koje je predstavila, deset zemalja, među kojima su Kina, Indija i Brazil, ima važnu ulogu u opskrbi Europske unije kritičnim proizvodima i inputima. One čine oko 37 posto kritičnog uvoza EU-a, vrijednog 462 milijarde eura u 2024. godini, pri čemu je na Kinu otpadala četvrtina tog uvoza.
Problem nastaje kada ključnog dobavljača nije moguće brzo zamijeniti, osobito ako je riječ o inputima nužnima za nastavak proizvodnje. “Danas tvrtke ne djeluju u stabilnom okruženju i kada dobavni lanac pukne, inputa možda neće ni biti”, upozorila je Pribičević.
Kao primjer važnosti prepoznavanja skrivenih ovisnosti navela je helij, koji se koristi u medicinskoj opremi, među ostalim u sustavima s jakim magnetima. Poremećaji u njegovoj opskrbi mogu imati posljedice daleko izvan energetskog i industrijskog sektora, a trenutačno dolazi do tih poremećaja zbog sukoba na Bliskom istoku i zatvaranja Hormuškog tjesnaca. U takvim okolnostima kompanije moraju procijeniti koliko brzo mogu prepoznati promjene uvjeta na kojima se temelji njihova poslovna strategija. Europska unija pritom sve snažnije naglašava stratešku autonomiju, tehnološku i industrijsku suverenost te otpornost gospodarstva.
U svom govoru komentirala je i umjetnu inteligenciju. Smatra da može nastati problem kada automatizacija početničkih poslova poveća opterećenje iskusnijih zaposlenika. Ako se zadaci koje su prije obavljali juniori automatiziraju, rezultate umjetne inteligencije i dalje netko mora provjeravati. Time se dio uštede može izgubiti kroz dodatni kontrolni rad senior zaposlenika. S druge strane, umjetna inteligencija može promijeniti način na koji funkcioniraju timovi. Pojedinac uz AI može obavljati posao za koji je prije bio potreban cijeli tim, a korištenje takvih alata može pomoći timovima da dođu do kvalitetnijih i inovativnijih rješenja.
Međutim, Pribičević je upozorila na dugoročni izazov: ako kompanije prestanu zapošljavati početnike jer njihove zadatke može obavljati AI, postavlja se pitanje kako će razvijati buduće stručnjake. Današnji juniori trebali bi postati sutrašnji seniori, ali za to su potrebni praktično iskustvo, mentorstvo i prilike za učenje.
Posebno je upozorila i na moguće posljedice korištenja umjetne inteligencije u obrazovanju. Podaci koje je predstavila pokazali su da su studenti uz AI tijekom vježbanja bili 48 posto uspješniji, ali su istodobno ostvarili 17 posto lošije rezultate u drugom dijelu usporedbe. Takvi nalazi, istaknula je, otvaraju pitanja o utjecaju umjetne inteligencije na razvoj kognitivnih sposobnosti.
Povjerenje pritom postaje i ekonomska kategorija. Za primjenu AI-ja u industrijskim okruženjima potrebni su odgovarajući standardi koji omogućuju procjenu pouzdanosti i točnosti sustava, kao i regulacija koja prati razvoj tehnologije.
O praktičnoj primjeni umjetne inteligencije govorio je i Matej Trbara, suosnivač Farseera, platforme koja financijskim timovima omogućuje planiranje, analizu i izvještavanje kroz jedinstven sustav. Tradicionalno oslanjanje na velik broj Excel datoteka, njihovih verzija i ručnog rada stvara prostor za pogreške i otežava upravljanje poslovnim scenarijima. Farseer nastoji taj proces objediniti i učiniti učinkovitijim.
Trbara je upozorio da nepovjerenje prema umjetnoj inteligenciji često proizlazi iz nedovoljne kvalitete podatkovne infrastrukture. AI može davati kvalitetne odgovore samo ako raspolaže dovoljnim brojem kvalitetnih i međusobno usklađenih podataka. U suprotnom postoji rizik da sustav pogrešno protumači informacije ili generira netočne odgovore, odnosno takozvane halucinacije.
Prije nego što kompanije očekuju konkretne rezultate od umjetne inteligencije, moraju urediti podatke i poslovne procese na kojima se njezina primjena temelji.
Na panelu pod nazivom ‘Tehnologija je spremna. Jesu li i organizacije?’ sudjelovali su Mirko Talajić, direktor sektora za IT, AI i digitalizaciju poslovanja u Triglavu, Biljana Đilas, članica Uprave Vindije, te Nebojša Mitrić, direktor ICT-a i informacijske sigurnosti Končar Grupe.
Složili su se da digitalna transformacija nije samo pitanje tehnologije i ulaganja, nego i organizacijske kulture, upravljanja ljudima te jasnog komuniciranja ciljeva.
Talajić je istaknuo da kompanija može raspolagati naprednom tehnologijom, a da zaposlenici pritom nisu spremni koristiti je. Zato je važno smanjiti strah da će tehnologija zamijeniti ljude i stvoriti kulturu koja potiče prihvaćanje promjena.
Govoreći o iskustvu Triglava, naglasio je važnost jasnih strateških ciljeva i promjena u organizaciji. Naveo je da je nakon uvođenja određenih promjena u kompaniji otišlo 250 ljudi, dok je došlo 270 novih zaposlenika. Takvi procesi, prema njegovu mišljenju, zahtijevaju odlučnost uprave i dosljednu komunikaciju prema zaposlenicima. Istaknuo je da je ponekada ljudima teško prihvatiti promjene u tvrtki ako su godinama radili nešto na određeni način i da se to može riješiti dovođenjem novih zaposlenika.
Biljana Đilas govorila je o transformaciji Vindije iz obiteljskog u profesionalno upravljanje, pri čemu tehnologiju vidi kao sastavni dio poslovne transformacije, a ne kao odmak od obiteljske tradicije. Naglasila je da kompanije pritom moraju sačuvati ono što je vrijedno u obiteljskom načinu poslovanja – poduzetnički duh i osjećaj pripadnosti – uz uvođenje procesa koji omogućuju odgovor na sve složenije tržišne zahtjeve.
“Ako uvjerimo ljude koji trebaju biti nosioci transformacija zašto je to bitna i što će ta transformacija donijeti, tu je ključ”, istaknula je Đilas.
Prema njezinim riječima, sama digitalizacija nije najveći izazov. Važno je sačuvati ono najvrjednije u organizaciji, a to nije moguće bez zaposlenika koji razumiju promjene i vjeruju u njihov smisao. Odgovornost je pritom i na menadžmentu. Ako vodstvo nije uvjereno u smjer transformacije, tu će nesigurnost osjetiti i ostatak organizacije.
Đilas je odbacila i pretpostavku da je spremnost na promjene nužno povezana s godinama staža. Postojeći zaposlenici mogu biti ključni nositelji transformacije ako im se omoguće učenje, izloženost novim okolnostima i jasno usmjerenje.
Nebojša Mitrić predstavio je iskustvo Končar Grupe, koja posljednjih pet do sedam godina prolazi kroz snažnu tehnološku i poslovnu transformaciju. Prema njegovim riječima, prihodi kompanije porasli su s približno 300 milijuna eura prije pet ili šest godina na 1,5 milijardi eura, dok je sljedeći cilj dosegnuti dvije milijarde eura.
Za ostvarenje takvih ambicija nije dovoljno samo povećavati broj zaposlenih i graditi nove tvornice. Potrebno je promijeniti način poslovanja i osigurati da organizacija može pratiti planirani rast.
Mitrić je naglasio važnost novih znanja i perspektiva u organizaciji. Dolazak novih zaposlenika, prema njegovu iskustvu, može potaknuti i postojeće zaposlenike da preispitaju ustaljene načine rada. Istodobno je upozorio da transformacija troši energiju. Nakon završetka jednog velikog projekta promjene, poput konsolidacije ICT-a, kompanija mora zadržati zamah i nastaviti raditi na sljedećim ciljevima. To ponekad zahtijeva promjene u sastavu timova i dovođenje novih ljudi koji mogu nastaviti predvoditi proces.
“U transformaciji nema odmora. Treba biti odlučan i hrabar”, poručio je Mitrić, uz napomenu da promjene ne znače nužno masovno otpuštanje i zapošljavanje novih ljudi, nego pravodobno prilagođavanje organizacije novim potrebama.
Pročitajte još:
Poruke s ovogodišnje BE-terna konferencije pokazuju da se poslovno okruženje mijenja na više razina istodobno. Geopolitički rizici utječu na opskrbne lance, umjetna inteligencija mijenja strukturu rada, a kompanije moraju redefinirati način na koji razvijaju zaposlenike i organiziraju poslovanje.
Iako tehnologija otvara mogućnosti za automatizaciju, veću produktivnost i kvalitetnije odluke, njezini rezultati ovise o kvaliteti podataka, jasnoći poslovnih ciljeva i spremnosti ljudi na promjene. Za kompanije koje žele ostati konkurentne ključni izazov nije samo odabrati odgovarajuću tehnologiju, nego izgraditi organizaciju koja je može uspješno primijeniti.
Na konferenciji su, uz spomenute, sudjelovali i Alexis Hostos, voditelj strateških rješenja u Telefónica Techu, Kemal Kečo, direktor prodaje u Infobipu i Ratko Mutavdžić, viši direktor za strateško savjetovanje u javnom sektoru u Microsoftu.
