Poslovanje izvan glavnog grada može donijeti znatne uštede na prostoru i radu, ali poduzetnici moraju uračunati i dostupnost zaposlenika, dobavljača, prometnu povezanost i infrastrukturu. Razlike među hrvatskim regijama pokazuju da je najjeftinija lokacija na papiru ne mora biti i najisplativija.
Zagreb je najveće poslovno središte Hrvatske, ali nije nužno i najpovoljnije mjesto za pokretanje ili širenje poslovanja. Tvrtke koje razmatraju preseljenje proizvodnje, otvaranje skladišta ili novog ureda izvan glavnog grada mogu računati na niže troškove poslovnog prostora i, u dijelu zemlje, niže plaće.
Međutim, ušteda na najmu i radu može se smanjiti ako poslovanje zahtijeva skuplji prijevoz, dulje rokove isporuke ili dodatne troškove privlačenja zaposlenika.
Zato odluka o lokaciji nije samo pitanje cijene kvadrata ili prosječne plaće. Za proizvodnu kompaniju presudni mogu biti blizina dobavljača i prometnih pravaca, za logističku dostupnost autocesta i tržišta, a za uslužnu tvrtku mogućnost zapošljavanja stručnjaka. Hrvatska je dovoljno regionalno različita da ista poslovna djelatnost u dva grada može imati bitno drukčiju strukturu troškova.
Poslovni prostor u nekim županijama višestruko je jeftiniji
Jedna od najvidljivijih razlika odnosi se na zakup poslovnih prostora. Prema Pregledu tržišta nekretnina za 2025. godinu, koji su izradili Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Ekonomski institut Zagreb, medijalna mjesečna cijena zakupa poslovnog prostora u Gradu Zagrebu iznosila je 15 eura po četvornom metru.
U Sisačko-moslavačkoj županiji medijalna cijena bila je 5,7 eura, a u Ličko-senjskoj 6,1 euro po četvornom metru. To znači da je tipična cijena zakupa u tim županijama bila oko 60 posto niža nego u Zagrebu.
S druge strane, poslovanje izvan glavnog grada ne znači automatski i jeftiniji prostor. Dubrovačko-neretvanska županija imala je najvišu medijalnu cijenu zakupa, 21,7 eura po četvornom metru, dok su Grad Zagreb i Splitsko-dalmatinska županija bili na 15 eura.
Razlike su vidljive i unutar samih regija. U Dubrovniku je medijalna mjesečna cijena zakupa poslovnog prostora u 2025. dosegnula 30 eura po četvornom metru, u Splitu 15,4 eura, a u Puli 14 eura. Među velikim gradovima, niže cijene zabilježene su u Gospiću, 5,2 eura, i Pazinu, 5,9 eura po četvornom metru.
Za poduzetnika kojem je potreban veći prostor razlika može biti značajna. Primjerice, tvrtka koja unajmljuje 500 četvornih metara prostora uz medijalnu cijenu od 15 eura mjesečno plaćala bi 7.500 eura mjesečno, odnosno 90.000 eura godišnje. Uz cijenu od 5,7 eura, taj bi trošak iznosio 2.850 eura mjesečno ili 34.200 eura godišnje. Razlika je 55.800 eura na godišnjoj razini.
Naravno, riječ je o ilustrativnom izračunu na temelju medijalnih cijena, a ne ponudi za konkretan prostor. Stanje objekta, lokacija, veličina, namjena i ugovoreni uvjeti mogu znatno promijeniti konačnu cijenu.
Plaće su niže izvan Zagreba, ali razlika nije jednaka u svim regijama
Drugi važan element poslovnih troškova jest rad. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća zaposlenih u pravnim osobama u četvrtom tromjesečju 2025. iznosila je 1.697 eura u Gradu Zagrebu. U Virovitičko-podravskoj županiji bila je 1.316 eura, a u Brodsko-posavskoj 1.330 eura.
Razlika između Zagreba i Virovitičko-podravske županije iznosila je 381 euro mjesečno, odnosno oko 22 posto. U Zagrebu je prosječna bruto plaća bila 2.458 eura, a u Virovitičko-podravskoj županiji 1.777 eura.
No nije cijela Hrvatska na istoj razini. Primorsko-goranska županija imala je prosječnu neto plaću od 1.501 euro, Zagrebačka 1.517 eura, a Osječko-baranjska 1.414 eura. U Splitu i okolici prosjek je iznosio 1.431 euro, dok je u Istarskoj županiji bio 1.394 eura.
Za poslodavca niža prosječna plaća može značiti niži trošak rada, ali samo ako može pronaći zaposlenike potrebnih kvalifikacija. U nekim djelatnostima dostupnost radnika važnija je od same razine plaće. Proizvodna tvrtka može imati niže troškove zapošljavanja u manjoj sredini, ali ako ondje nema dovoljno tehničara, inženjera ili operatera, morat će ulagati u obuku, organizirati prijevoz zaposlenika ili nuditi dodatne pogodnosti.
Pritom treba imati na umu da DZS-ovi podaci prikazuju prosjeke za zaposlene u pravnim osobama i nisu specifični za pojedine industrije. Ne pokazuju ni koliko bi konkretna tvrtka morala ponuditi da privuče radnike na određenoj lokaciji. Zato ih treba promatrati kao pokazatelj regionalnih razlika, a ne kao izravan izračun troška rada za svako poduzeće.

Foto: Gotra Logistika
Jeftiniji prostor može pojesti skuplja logistika
Treći element koji poduzetnici moraju uračunati jest logistika. Tvrtki koja proizvodi robu za izvoz ili opskrbljuje trgovine diljem Hrvatske nije dovoljno pronaći jeftinu halu. Važno je koliko je udaljena od autoceste, željezničkog terminala, luke, dobavljača i glavnih kupaca.
Za proizvodnju koja koristi sirovine iz inozemstva ili redovito šalje robu prema europskim tržištima, nekoliko dodatnih sati prijevoza može značiti veće troškove goriva, rada vozača, održavanja vozila i organizacije isporuke. Kod robe s kratkim rokovima trajanja ili osjetljive na uvjete transporta važnost lokacije još je veća.
Zbog toga industrijske i logističke zone uz glavne prometne pravce mogu biti privlačne i kada je cijena zemljišta ili zakupa nešto viša. Poduzetniku je važnije koliko ga stoji ukupna isporuka proizvoda nego koliko plaća sam prostor.
Slična je situacija s infrastrukturom. Dostupnost priključne snage električne energije, plina, vode, kanalizacije i kvalitetne internetske veze može odlučiti hoće li određeni projekt biti izvediv. Za energetski intenzivnu proizvodnju posebno je važna mogućnost priključenja na elektroenergetsku mrežu, dok je za podatkovne i tehnološke tvrtke presudna pouzdana digitalna infrastruktura.
Tu nema univerzalnog odgovora koji bi vrijedio za cijelu županiju. Udaljenost od glavnog prometnog pravca, stanje lokalne infrastrukture i kapaciteti pojedinih zona mogu se znatno razlikovati čak i između susjednih gradova.
Komunalne naknade i lokalni uvjeti dodatno mijenjaju računicu
Na konačan trošak poslovanja utječu i lokalna davanja. Komunalna naknada, cijena vode, odvoz otpada, lokalni porezi i drugi troškovi ovise o propisima, odlukama i karakteristikama pojedine jedinice lokalne samouprave.
To znači da usporedba samo na razini županija može biti varljiva. Dvije tvrtke u istoj županiji mogu imati različite troškove ovisno o tome posluju li u gradskom središtu, industrijskoj zoni ili manjoj općini. Razlikuju se i obračunske zone, namjena prostora, površina objekta i specifične potrebe poslovanja.
Zato bi poduzetnik prije odluke o preseljenju trebao zatražiti konkretne izračune od lokalne uprave i komunalnih pružatelja usluga. Prosječna cijena ili opća tvrdnja da je određena regija jeftinija ne mogu zamijeniti troškovnik za konkretnu lokaciju.
Ne postoji jedna najjeftinija regija za sve djelatnosti
Regionalne razlike u Hrvatskoj stvaraju prostor za drukčije poslovne strategije. Tvrtke kojima je potreban velik skladišni ili proizvodni prostor, a nisu vezane uz neposrednu blizinu velikog tržišta, mogu imati razloga razmotriti kontinentalne županije s nižim cijenama zakupa.
S druge strane, kompanijama koje ovise o velikom broju stručnih zaposlenika, poslovnim uslugama, međunarodnim klijentima ili blizini institucija Zagreb i dalje može nuditi prednosti koje opravdavaju više troškove.
Za logistiku su važni prometni koridori, dok za turizam, trgovinu i ugostiteljstvo lokacija često mora biti blizu kupaca, čak i kada je prostor skuplji.
Najvažnije je zato ne uspoređivati samo cijenu kvadrata i prosječnu plaću, nego ukupni trošak poslovanja po jedinici proizvoda ili usluge. Jeftiniji ured ne znači mnogo ako tvrtka zbog njega gubi vrijeme i novac na putovanja, a jeftinija proizvodna hala nije prednost ako dobavljači i roba do nje stižu znatno skuplje.
Pročitajte još:
Hrvatska pritom nema jedinstveni javno dostupan indeks koji bi za svaku županiju uspoređivao ukupne troškove poslovanja – od rada i zakupa do logistike, energije i komunalija. Upravo bi takva analiza mogla pomoći poduzetnicima pri odabiru lokacije, ali i lokalnim i regionalnim vlastima da prepoznaju gdje gube investicije i što trebaju poboljšati.
U konačnici, pitanje nije samo koliko je jeftinije poslovati izvan Zagreba, nego može li određena sredina ponuditi kombinaciju troškova, radne snage i infrastrukture koja poduzetniku omogućuje dugoročno konkurentno poslovanje.













