Hrvatska na prodaju novih stambenih nekretnina primjenjuje standardnu stopu PDV-a od 25 posto. U usporedbi s brojnim europskim državama koje imaju posebne porezne režime za novogradnju, takvo oporezivanje otvara pitanje utječe li hrvatska porezna politika na priuštivost stanovanja, ali i na konkurentnost domaćeg tržišta nekretnina za odmor.
Na taj problem upozorava Ivan Kovačić, hrvatski poduzetnik u sektoru luksuznih nekretnina i vlasnik tvrtke Remington nekretnine, ekskluzivnog zastupnika mreže Christie’s International Real Estate za Hrvatsku. Prema njegovu mišljenju, visoka stopa PDV-a stvara dvostruki pritisak: otežava kupnju novih stanova domaćim građanima, a istodobno može smanjiti cjenovnu konkurentnost hrvatskih nekretnina za odmor u odnosu na druge mediteranske destinacije.
Hrvatsko gospodarstvo ne djeluje u vakuumu, nego je dio jedinstvenog europskog tržišta. Tvrtke koje žele opstati u međunarodnoj konkurenciji redovito analiziraju cijene, uvjete poslovanja i porezno opterećenje svojih konkurenata. Isto bi, smatra Kovačić, trebala činiti i država kada oblikuje poreznu politiku.
Upravo je oporezivanje novogradnje područje u kojem se europske prakse znatno razlikuju. Dok Hrvatska primjenjuje standardnu stopu PDV-a, dio država koristi snižene stope, oslobođenja ili posebne porezne režime za određene kategorije stambenih nekretnina.
Kako se novogradnja oporezuje u drugim europskim državama?
Usporedba europskih tržišta pokazuje da ne postoji jedinstven model oporezivanja novogradnje. Razlike nisu samo u visini stope nego i u tome oporezuje li se prodaja nekretnine, građevinski radovi ili samo određene kategorije stanova.
U Njemačkoj je prijenos nekretnina u pravilu oslobođen PDV-a, dok kupac plaća porez na promet nekretnina koji se, ovisno o saveznoj zemlji, kreće od 3,5 do 6,5 posto kupoprodajne cijene. To znači da se njemački model ne može jednostavno usporediti s hrvatskim izračunom PDV-a na prodajnu cijenu. Kod oslobođenih transakcija postoji i pitanje odbitka pretporeza na troškove povezane s prodajom, pa porezno opterećenje nije moguće svesti na jednu stopu.
U Španjolskoj se prva prodaja novih stambenih nekretnina u pravilu oporezuje PDV-om od 10 posto. Stopa od 4 posto primjenjuje se na određene kategorije javno poticane stanogradnje, a ne općenito na kupnju prve nekretnine.
Italija također ima diferencirani sustav. Uobičajena stopa PDV-a na novogradnju iznosi 10 posto, dok se za kupnju prve nekretnine, uz ispunjavanje propisanih uvjeta, može primijeniti stopa od 4 posto. Za luksuzne nekretnine vrijede drukčija pravila.
Posebno je zanimljiva Mađarska, koja unatoč općoj stopi PDV-a od 27 posto primjenjuje stopu od 5 posto na određene nove stambene nekretnine. Olakšica je ograničena uvjetima koji se odnose na površinu stanova i kuća, a redovna primjena predviđena je do kraja 2026. godine, uz prijelazna pravila za određene projekte do 2030.
Poljska za određene stambene nekretnine primjenjuje stopu od 8 posto. Ona se odnosi na stanove do 150 četvornih metara i obiteljske kuće do 300 četvornih metara, dok se za površinu iznad tih pragova primjenjuju druga pravila.
I Ujedinjeno Kraljevstvo ima poseban režim: prva prodaja određenih potpuno novih stambenih objekata može biti oporezovana nultom stopom PDV-a, uz ispunjavanje propisanih uvjeta. To ne znači da je kupnja nekretnine u potpunosti oslobođena svih poreza jer se primjenjuju i zasebna pravila o porezu na stjecanje nekretnina.
Mediteranske države koriste ciljane olakšice
Za Hrvatsku su posebno zanimljive mediteranske države koje se, poput nje, natječu za kupce nekretnina za odmor, ali i za privlačenje stranih ulaganja.
Na Cipru se stopa PDV-a od 5 posto može primijeniti na određeni dio nekretnine koja služi kao primarno i stalno prebivalište kupca. Olakšica je ograničena površinom i vrijednošću nekretnine, pa se ne odnosi općenito na apartmane i kuće za odmor.
Malta u pravilu ne obračunava PDV na prijenos nekretnina. Međutim, to ne znači da je kupnja neoporeziva: primjenjuju se zasebni porezi i davanja na prijenos, a oslobođenje od PDV-a može značiti i da prodavatelj ne može odbiti pretporez na troškove povezane s prodajom.
Portugal je 2026. uveo sniženu stopu PDV-a od 6 posto na određene građevinske i obnoviteljske radove na stambenim nekretninama. Mjera je dio šireg paketa za poticanje stambene ponude, ali vrijedi samo za projekte koji ispunjavaju propisane uvjete. Ne radi se o općoj stopi od 6 posto na prodajnu cijenu svih novih stanova.
Ove primjere treba promatrati u kontekstu cjelokupnog poreznog sustava pojedine zemlje. Stopa PDV-a na novogradnju nije isto što i ukupno porezno opterećenje kupca ili investitora. Negdje se primjenjuje porez na promet nekretnina, drugdje oslobođenje od PDV-a, a u nekim državama ciljane olakšice ovise o tome kupuje li se nekretnina za vlastito stanovanje ili ulaganje.
Ipak, usporedba pokazuje da Hrvatska nije jedina država koja može birati između standardnog i posebnog poreznog tretmana stambene gradnje. Razlika je u tome koliko se porezni sustav koristi za poticanje određene vrste stanogradnje i investicija.
Povrat PDV-a ne rješava problem cijele ponude
Hrvatska je uvela mogućnost povrata 50 posto plaćenog PDV-a pri kupnji prve stambene nekretnine, ali pravo na tu potporu nije univerzalno. Namijenjena je hrvatskim državljanima mlađima od 45 godina koji ispunjavaju propisane uvjete, među kojima su kupnja nekretnine nakon 1. siječnja 2025. i prijava prebivališta na njezinoj adresi.
Riječ je o mjeri koja može pomoći dijelu kupaca, ali ne mijenja porezni tretman novogradnje za sve ostale građane, investitore i kupce nekretnina za odmor. Povrat poreza pojedinim kupcima ne može zamijeniti širu raspravu o tome potiče li porezni sustav izgradnju novih stanova i povećanje ponude.

Foto: Pixabay.com
Zagovornici zadržavanja visoke stope PDV-a često upozoravaju da bi se njezino smanjenje moglo preliti u veću zaradu investitora, a ne u niže cijene za kupce. Takav je rizik moguć, osobito na tržištu na kojem je ponuda ograničena, a potražnja snažna. No jednako je neutemeljeno unaprijed tvrditi da porezno rasterećenje ne bi imalo nikakav učinak na investicije, broj novih projekata ili konačne cijene.
Jedan od ključnih problema hrvatskog tržišta nekretnina upravo je nedostatak ponude. Taj se problem ne može riješiti samo subvencioniranjem kupaca i poticanjem potražnje. Troškovi zemljišta, materijala, rada i financiranja utječu na isplativost novih projekata, a porezno opterećenje jedan je od elemenata investicijske kalkulacije.
Na Jadranu se tome pridružuju visoke cijene zemljišta, prostorna ograničenja i konkurencija drugih mediteranskih destinacija. Niži porezi ne bi automatski učinili hrvatske nekretnine jeftinijima, ali mogli bi promijeniti računicu dijela investitora i povećati broj projekata koji se mogu realizirati.
Tržište usporava, a cijene i dalje rastu
Rasprava o poreznoj politici dobiva dodatnu važnost u trenutku kada se hrvatsko tržište nekretnina suočava s padom broja transakcija. Prema podacima za prvo tromjesečje 2026., broj prodanih stambenih nekretnina bio je 42,2 posto manji nego u istom razdoblju prethodne godine. U drugom tromjesečju godišnji pad iznosio je 33,3 posto, što pokazuje da se pad ublažio, ali tržišna aktivnost i dalje je osjetno slabija nego godinu ranije.
Istodobno, cijene ne padaju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, cijene stambenih nekretnina u drugom tromjesečju 2026. bile su 12,7 posto više nego godinu ranije. Cijene novogradnje porasle su 9,2 posto, a postojećih stambenih nekretnina 14,1 posto.
Takva kombinacija slabije prodaje i rastućih cijena dodatno naglašava problem priuštivosti. Kupci se suočavaju s visokim iznosima, dok investitori moraju procijeniti isplativost novih projekata u uvjetima slabije tržišne aktivnosti.
U međuvremenu, depoziti kućanstava u hrvatskim bankama na kraju rujna 2026. iznosili su 43,9 milijardi eura. Taj podatak sam po sebi ne znači da se sav taj novac može ili treba usmjeriti u nekretnine, ali pokazuje razmjer financijske imovine koja se nalazi u bankarskom sustavu. Pitanje je kako stvoriti uvjete za veći udio produktivnih ulaganja, među ostalim i u novu stambenu ponudu.
Porezna politika kao instrument konkurentnosti
Kovačić smatra da Hrvatska mora početi sustavnije promatrati tržište nekretnina i poreznu politiku kao dio šire gospodarske strategije. Prema njegovu mišljenju, država prečesto reagira na posljedice tržišnih kretanja, umjesto da unaprijed oblikuje uvjete koji bi poticali ulaganja i povećanje ponude.
To ne znači da je snižavanje PDV-a jedino ili nužno najbolje rješenje. Na cijene nekretnina utječu i dostupnost građevinskog zemljišta, prostorno planiranje, brzina izdavanja dozvola, troškovi gradnje, financiranje i demografska kretanja. Porezna politika samo je jedan dio te jednadžbe.
Pročitajte još:
No ako se Hrvatska želi natjecati s drugim europskim i mediteranskim tržištima, pitanje poreznog opterećenja novogradnje ne bi trebalo ostati izvan ozbiljne javne rasprave.
Ključno pitanje nije samo koliko država može prikupiti PDV-a na svakoj prodanoj nekretnini, nego i koliko bi mogla dobiti dugoročno ako poreznim pravilima potakne više investicija, veću ponudu i konkurentnije tržište.













