Trgovina je jedan od sektora u kojem se učinak inflacije najlakše vidi kroz rast nominalnih prihoda. Prema podacima Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), 41 najveći trgovac mješovitom robom u Hrvatskoj ostvario je 2025. ukupni promet od 8,93 milijarde eura, što je 6,2 posto više nego godinu ranije. Istodobno su prosječne cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle 5,1 posto.
To znači da se rast prometa velikim dijelom može povezati s višim cijenama, ali iz njega se ne može zaključiti da su trgovci prodali više robe ili ostvarili veću dobit. AZTN izričito upozorava da rast nominalnog prometa uključuje i učinke širenja prodajne mreže te promjene količine i strukture prodaje, koje istraživanje nije zasebno razdvojilo.
Podaci o bruto maržama dodatno pokazuju zašto je važno razlikovati promet od profitabilnosti. U 2025. prosječna bruto marža trgovaca bila je najviša u kategoriji pekarskih proizvoda, 37,6 posto, zatim u slatkišima i konditorskim proizvodima, 31,4 posto, te svježem voću i povrću, 28,3 posto. Najniža je bila kod mlijeka i mliječnih proizvoda, 20,9 posto.
Međutim, bruto marža nije isto što i neto dobit. Iz nje se tek moraju pokriti plaće, energija, logistika, najam, amortizacija, financiranje i ostali operativni troškovi.
Osim toga, AZTN navodi da je u sedam od osam promatranih kategorija prosječna bruto marža u 2025. bila niža nego godinu ranije. To ne upućuje na jednostavnu priču o tome da trgovci automatski povećavaju marže kada rastu cijene.
Tko ima veću pregovaračku moć?
U inflatornom okruženju prednost imaju poduzeća koja mogu lakše prenijeti rast ulaznih troškova na kupce. To su često proizvođači snažnih brendova, dobavljači ključnih sirovina, tvrtke s ograničenom konkurencijom ili poduzeća koja nude proizvode i usluge za kojima potražnja ostaje stabilna i kada cijene rastu.
Primjerice, proizvođač prehrambenog proizvoda koji ima prepoznatljiv brend i široku distribuciju može imati veću mogućnost povećanja cijena od malog proizvođača koji prodaje generički proizvod i ovisi o nekoliko velikih trgovačkih lanaca. Slično vrijedi i za dobavljače sirovina ili energije: kada je njihova roba nužna za proizvodnju, kupci imaju ograničen prostor za izbjegavanje viših cijena.
S druge strane, poduzeća koja posluju u izrazito konkurentnim sektorima često ne mogu u potpunosti prenijeti skuplje troškove na kupce. Ako konkurenti zadrže niže cijene, tvrtka koja poskupi riskira gubitak tržišnog udjela. U takvim okolnostima rast troškova može završiti smanjenjem marže, a ne višom cijenom.
Europska komisija u analizi inflacije u EU-u za razdoblje od 2020. do 2024. ističe da su rast jediničnih troškova rada i jedinične dobiti zajedno pridonijeli gotovo trima četvrtinama ukupnog rasta cijena u promatranim zemljama. To pokazuje da inflacija nije bila samo posljedica skuplje energije i uvoznih sirovina: važnu ulogu imali su i domaći troškovi rada te dobit poduzeća. Ipak, doprinos dobiti usporio se tijekom 2024., čime je oslabio njezin utjecaj na rast cijena.
Nekretnine: vlasnici imaju drukčiju poziciju od najmoprimaca
Jedan od očitijih primjera imovine koja u inflatornom razdoblju može dobiti na vrijednosti jesu nekretnine. Vlasnici stanova i poslovnih prostora mogu imati korist od rasta tržišnih cijena, dok oni koji nekretnine iznajmljuju mogu ostvarivati veće nominalne prihode ako uspiju povećati najamnine.
No ni ovdje nije riječ o automatskoj zaradi. Rast vrijednosti nekretnine ne znači da je vlasnik ostvario novčani prihod: dobit postaje realizirana tek prodajom. Osim toga, vlasnici snose troškove održavanja, poreza, osiguranja, kamata i eventualnih razdoblja u kojima je nekretnina prazna.
Kod najma je važna razlika između nominalnog prihoda i stvarne zarade. Ako najamnina poraste deset posto, ali istodobno porastu troškovi održavanja, pričuve, osiguranja i financiranja, stvarni prinos ne mora se povećati. Ipak, vlasnik nekretnine koja je kupljena ranije i bez velikog kreditnog opterećenja može biti u povoljnijem položaju od novog kupca koji nekretninu financira po višim cijenama i kamatama.
Inflacija tako može povećati razliku između onih koji već posjeduju imovinu i onih koji tek pokušavaju doći do nje. Vlasnik nekretnine može bilježiti rast njezine tržišne vrijednosti, dok najmoprimac veći dio prihoda mora izdvajati za stanovanje.
Jesu li neki sektori doista profitirali od inflacije?
U Hrvatskoj je slika složenija od tvrdnje da su svi proizvođači ili trgovci profitirali od rasta cijena. OECD u svom pregledu hrvatskog gospodarstva navodi da su snažan rast plaća i potražnja povezana s turizmom nastavili stvarati pritisak na cijene usluga. Istodobno su rast jediničnih troškova rada i niža produktivnost u poljoprivredi pridonosili pritiscima na cijene hrane. OECD pritom ističe da je smanjenje profitnih marži samo djelomično ublažilo učinak rasta troškova rada.
To znači da su i poduzeća koja su povećavala cijene mogla istodobno osjećati pritisak na profitabilnost. U turizmu, primjerice, snažna potražnja omogućuje povećanje cijena smještaja i ugostiteljskih usluga, ali rast plaća, hrane, energije i održavanja smanjuje dio dodatnog prihoda.
Slična je situacija u građevinarstvu, gdje više cijene radova ne znače nužno i veće marže ako istodobno rastu cijene materijala i rada.
Zato je za utvrđivanje stvarnih dobitnika inflacije potrebno promatrati više pokazatelja: rast prihoda, operativnu dobit, neto dobit, bruto i neto marže te promjene troškova. Ako prihod raste deset posto, a troškovi 12 posto, poduzeće nije profitiralo samo zato što je povećalo cijene. Ako mu, pak, prihod raste brže od troškova, može povećati profitabilnost čak i bez velikog rasta prodanih količina.
Inflacija ne dijeli samo veće račune, nego i drukčije raspoređuje dobit
Inflacija ne stvara dobit jednako za sve. Njezini učinci ovise o tome tko kontrolira cijene, tko ima pregovaračku moć, koliko je konkurencija snažna i koliko se brzo troškovi mogu prenijeti na kupce.
Neki proizvođači i dobavljači mogu očuvati ili povećati marže, trgovci mogu ostvariti veći nominalni promet bez rasta neto dobiti, a vlasnici nekretnina mogu povećati vrijednost imovine ili prihode od najma.
Pročitajte još:
Pravi dobitnici nisu nužno oni koji su najviše podigli cijene, nego oni kojima su prihodi rasli brže od ukupnih troškova.
Upravo zato odgovor na pitanje tko zarađuje na inflaciji ne može se pronaći samo u cjenicima i prihodima kompanija. Potrebno je pogledati što se događa s njihovom dobiti nakon što se podmire svi troškovi.
