Hrvatska u 10 godina snažno povećala OIE kapacitete na sunce i vjetar, no kaska za EU-om

Već se sasvim uobičajilo reći kako Hrvatska, unatoč potencijalu, ne napreduje kako bi mogla i kako bi ulagači željeli kada je riječ o izgradnji pogona na obnovljive izvore za proizvodnju električne energije.

Niz godina razgovara se u stručnim krugovima o sličnim zaprekama koje se svode na administrativnu složenost i sporost te pitanje kapaciteta elektroenergetske mreže.

Prije deset godina, početkom studenoga 2016., na snagu je stupio Pariški sporazum o borbi protiv klimatskih promjena, a u isto vrijeme je u Hrvatskoj osnovano udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) kako bi zastupalo interese ulagača u taj sektor.

Deset godina je dugo razdoblje, kada se nešto čeka i cijela vječnost, pa je zanimljivo pogledati što je Hrvatska u tom vremenu napravila kako bi povećala svoje obnovljive kapacitete za proizvodnju struje.

“Deset godina poslije imamo razloga biti ponosni na ostvareni napredak. Hrvatska danas ima više od pet puta veću instaliranu snagu obnovljivih izvora energije, ne računajući hidroelektrane. Sunčane elektrane postale su dio naših krovova, vjetroelektrane sve više pridonose domaćoj proizvodnji, a baterijski spremnici počinju mijenjati način na koji upravljamo energijom. Ipak, deset godina razvoja pokazalo nam je i nešto drugo: nije dovoljno imati sunce, vjetar, vodu i tehnologiju. Moramo stvoriti bolje uvjete za njihovo korištenje”, poručuju iz OIEH-a.

Krajem 2016. godine Hrvatska je, bez hidroelektrana koje su povijesno uz termoelektrane bile glavni proizvodi pogoni za struju, imala 604 megavata (MW) instalirane snage u obnovljivim izvorima.

Trenutačna situacija je kapacitet od 3.138 MW.

To uključuje 1.609 MW u solarnim elektranama, 1.282 u vjetroelektranama te 247 MW u elektranama na biomasu, bioplin i geotermalnu energiju.

U zadnje vrijeme Hrvatska počinje ulagati i u baterijske spremnike koji se pokazuju ključnim kako bi se mogla kvalitetno i potpuno iskoristiti proizvedena energija iz obnovljivih izvora, poglavito iz Sunca i vjetra. Trenutačno je taj segment u početnoj razvojnoj fazi sa 66 MW kapaciteta.

S druge strane, hidroelektrane nastavljaju činiti oslonac u domaćoj proizvodnji struje s instaliranih 2.155 MW kapaciteta, no kako napominju iz OIEH-a, sve češća sušna razdoblja šalju važnu poruku energetskom sektoru da treba razvijati druge obnovljive izvore.

“Hrvatska je u proteklih deset godina ostvarila velik napredak, no usporedba s ostatkom Europe pokazuje koliko još prostora imamo za razvoj. Unatoč snažnom rastu sunčanih elektrana, danas imamo oko 400 vata (W) instalirane sunčane snage po stanovniku dok je prosjek Europske unije oko 900 W. Napredujemo, ali za europskim prosjekom još uvijek znatno zaostajemo”, ističu iz OIEH-a.

Desetak najuspješnijih zemalja je već nadmašilo 1 kilovat (kW) snage po stanovniku.

“Unatoč rastu domaće proizvodnje, Hrvatska je u proteklih deset godina samo 2023. završila kao neto izvoznik električne energije. U svim ostalim godinama više smo električne energije uvozili nego izvozili. Istodobno se promijenila i potrošnja. Dok su se najveća opterećenja elektroenergetskog sustava nekada bilježila zimi, zbog grijanja, danas se sve češće javljaju ljeti kada zbog visokih temperatura i sve veće potrebe za hlađenjem raste potrošnja električne energije. Ovoga ljeta potrošnja je porasla 6,4 posto u odnosu na prošlu godinu dok su dotoci vode u hidroelektrane iznosili samo 43 posto višegodišnjeg prosjeka. Hrvatska je zato od lipnja do rujna morala uvesti više od četvrtine potrebne električne energije u vrijednosti od gotovo 250 milijuna eura”, upozorava OIEH.

Dodaju pritom da, prema okvirnoj procjeni s obzirom da je su energija Sunca i vjetra danas najjeftiniji izvor proizvodnje struje, proizvodnja jednake količine energije u novim domaćim solarnim i vjetroelektranama imala bi gotovo upola manji trošak od vrijednosti ljetnog uvoza.

Koliko je važno nastaviti ubrzanije graditi nove pogone pokazuju i elektroenergetski podaci za listopad.

Uvozom je pokriveno 21 posto potrebne električne energije. Hidroelektrane su proizvele tek devet posto koliko i solarne elektrane, a vjetroelektrane su osigurale više od 20 posto tako pripomogavši da uvoz ne bude i veći.

Studija OIEH-a, koja je izrađena u suradnji s akademskom zajednicom, pokazuje da bi realizacija planiranih projekata obnovljivih izvora energije uz potrebne baterijske kapacitete smanjila prosječnu tržišnu cijenu struje za 28 posto.

“Hrvatska ne može utjecati na cijene energije na svjetskim tržištima, ali može odlučiti koliko će o njima ovisiti”, zaključak je i poruka koju za budućnost šalju iz OIEH-a.