Hrvatska bi u slučaju ozbiljne izvanredne situacije imala dovoljno žitarica za opskrbu stanovništva tijekom 60 dana, milijune litara goriva, zalihe ulja, šećera i vode te tisuće kontejnera i šatora za zbrinjavanje stanovništva. No na jednom od najvažnijih područja za funkcioniranje države postoji ozbiljna praznina: u strateškim robnim zalihama nema lijekova, cjepiva ni medicinskog materijala, iako ih zakon predviđa već četiri godine.
Taj podatak otvara pitanje koliko je Hrvatska zapravo spremna za krizu koja bi istodobno pogodila opskrbu hranom, energijom i zdravstveni sustav. Vrijednost državnih strateških robnih zaliha krajem 2025. iznosila je 93 milijuna eura, što je 6,9 posto više nego godinu ranije. Međutim, ukupna vrijednost zaliha ne govori sama po sebi koliko je država spremna odgovoriti na dugotrajan poremećaj opskrbe.
Prema izvješću o stanju i upravljanju robnim zalihama za 2025., Hrvatska je raspolagala s 66.303 tone pšenice, 26.309 tona kukuruza, 4.881 tonom ječma, gotovo 10.000 tona šećera i 3,8 milijuna litara jestivog ulja. Na raspolaganju je bilo i oko 650.000 litara vode za piće, 214.333 litre trajnog mlijeka te mesne konzerve i paštete.
Zalihe žitarica planirane su za potrebe cjelokupnog stanovništva tijekom 60 dana. Ostale prehrambene zalihe planirane su prema racionalnoj potrošnji 200.000 stanovnika u istom razdoblju, što znači da nije riječ o dvomjesečnoj zalihi svih prehrambenih proizvoda za svakog stanovnika Hrvatske.
U slučaju ozbiljnog poremećaja opskrbe, takve zalihe mogu biti važan početni oslonac. No njihova stvarna vrijednost ovisi o tome koliko dugo traje kriza, koliko je stanovništva pogođeno i funkcioniraju li promet, skladištenje i distribucija.
Lijekovi zakonski predviđeni, ali ih nema u državnim zalihama
Najveći problem nije u tome što Hrvatska trenutačno nema lijekova na tržištu, nego što država nema formiranu posebnu stratešku zalihu za slučaj izvanrednih okolnosti.
Zakonom o strateškim robnim zalihama iz 2022. godine među proizvode koje treba osigurati uvršteni su lijekovi, cjepiva i medicinski materijal. Međutim, prema izvješću za 2025., takvih proizvoda nije bilo na državnim zalihama, a stanje se nije promijenilo ni tijekom 2026. godine.
Ministarstvo gospodarstva kao razlog navodi potrebu usklađivanja propisa koji reguliraju nabavu, skladištenje i distribuciju lijekova. Za razliku od žitarica ili goriva, lijekovi podliježu posebnim pravilima, uključujući dozvole za promet lijekovima i medicinskim proizvodima te uvjete njihova čuvanja.
Iz Ministarstva poručuju da se u slučaju velikih nepogoda i drugih izvanrednih okolnosti lijekovi mogu nabavljati žurnim postupcima i distribuirati preko ovlaštenih zdravstvenih službi.
Ministar gospodarstva Ante Šušnjar pritom je istaknuo da lijekova ne nedostaje jer se zalihe nalaze u bolnicama i kod veledrogerija koje imaju odgovarajuće uvjete skladištenja. Ministrica zdravstva Irena Hrstić također je poručila da su lijekovi dostupni te da se, ako bude potrebno, može dodatno urediti sustav njihova čuvanja i nabave.
To je važna razlika: Hrvatska nema državne strateške zalihe lijekova, ali to ne znači da u zemlji nema lijekova ili da su bolničke i komercijalne zalihe prazne. Problem je u tome što se u slučaju dugotrajnog prekida opskrbe ne može automatski računati na to da će redovni dobavni kanali nastaviti funkcionirati.
Koliko dugo možemo izdržati bez uvoza?
Upravo je to ključno pitanje za zemlju koja je dio europskog i globalnog tržišta. Proizvodnja lijekova, medicinskih proizvoda i njihovih aktivnih sastojaka raspoređena je kroz međunarodne lance opskrbe. Čak i kada se lijek proizvodi u Europi, njegove sirovine ili pojedine komponente mogu dolaziti iz drugih dijelova svijeta.
U normalnim okolnostima takav model omogućuje konkurentnost i kontinuiranu opskrbu. No tijekom pandemije, rata ili ozbiljnog poremećaja međunarodne trgovine pokazalo se koliko brzo problemi u jednoj karici lanca mogu utjecati na dostupnost proizvoda u drugim državama.
Za Hrvatsku je zato važno pitanje ne samo koliko lijekova trenutno ima u bolnicama i skladištima veledrogerija, nego i koliko bi dugo te zalihe trajale kada bi međunarodna nabava bila otežana.
Hrvatski sustav trenutačno se oslanja na postojeće zalihe zdravstvenih ustanova i distributera te mogućnost interventnog uvoza. Takav model može funkcionirati kada su poremećaji ograničeni i kada dobavljači mogu brzo osigurati potrebne količine. No u slučaju istodobne nestašice u više europskih država, Hrvatska bi se natjecala za iste proizvode s mnogo većim tržištima.
Posebno je važno pitanje kritičnih lijekova, poput antibiotika, anestetika, inzulina i lijekova za kronične bolesti. Njihova dostupnost ne ovisi samo o ukupnoj količini lijekova na tržištu, nego i o tome postoje li zamjenski proizvodi, koliko je proizvođača i koliko brzo mogu povećati isporuke.
Zato se sigurnost opskrbe ne može mjeriti samo brojem pakiranja u skladištu. Potrebno je znati koji su proizvodi najvažniji, koliko ih se troši, koliko dugo traju njihove zalihe i koliko brzo mogu biti nadomješteni.
Milijuni za hranu, gorivo i opremu, ali zalihe nisu potpuno popunjene
Država je tijekom 2025. za popunu strateških robnih zaliha nabavila robu vrijednu 11,5 milijuna eura. Među najvećim stavkama bile su višenamjenske autocisterne za prijevoz pitke vode, deset milijuna kilograma pšenice i više od 4,3 milijuna kilograma šećera.
Nabavljeno je i tisuću pakiranja dječjih pelena te 5.000 pakiranja higijenskih uložaka. Takve stavke pokazuju da strateške zalihe nisu namijenjene samo prehrani, nego i osnovnim životnim potrebama stanovništva tijekom kriznih situacija.
Hrvatska je krajem prošle godine imala 9,7 milijuna litara eurodizela i 5,5 milijuna litara motornog benzina. Iz Ministarstva gospodarstva objašnjavaju da je gorivo prvenstveno namijenjeno radu operativnih snaga na ugroženom području tijekom prvih 30 dana.
Za smještaj i zbrinjavanje stanovništva na raspolaganju je bilo 1.105 kontejnera, 256 mobilnih kućica i 1.618 šatora, uz više od 30.500 vreća za spavanje i 9.037 kreveta i ležajeva. Za obranu od poplava bilo je osigurano više od 16 kilometara mobilnih brana i više od pola milijuna vreća za izradu nasipa.
Ipak, ni u ostalim kategorijama zalihe nisu u potpunosti popunjene. Prema podacima o stanju robnih rezervi, ukupna popunjenost planirane bilance iznosila je 51,39 posto. Popunjenost prehrambenih zaliha bila je 72,4 posto, a neprehrambenih 81,75 posto. To znači da se vrijednost od 93 milijuna eura ne smije poistovjetiti s potpuno osiguranim količinama svih proizvoda koje država planira imati na raspolaganju.
Sigurnost opskrbe ima cijenu, ali i cijenu nedjelovanja
Uspostavljanje ozbiljnijih zaliha lijekova zahtijevalo bi više od jednokratne nabave. Država bi morala odrediti koje su terapije i medicinski proizvodi prioritetni, procijeniti potrebne količine, osigurati odgovarajuće skladištenje i organizirati redovitu zamjenu proizvoda kojima istječe rok trajanja.
To stvara troškove koji se ne mogu svesti samo na nabavnu cijenu lijekova. Potrebni su skladišni kapaciteti, kontrolirani temperaturni uvjeti, sustavi praćenja rokova, zaštita od kvarenja i organizacija distribucije. Kod pojedinih lijekova potrebno je i redovito obnavljanje zaliha kako bi se izbjeglo gomilanje proizvoda koji bi mogli postati neupotrebljivi.
S druge strane, trošak nedostatka zaliha može biti znatno veći. Nestašica kritičnih lijekova u kriznoj situaciji može dovesti do odgađanja liječenja, dodatnih troškova zdravstvenog sustava i potrebe za hitnom nabavom u trenutku kada su cijene i dostupnost najnepovoljniji.
Pritom ne treba zanemariti ni financijsku stranu upravljanja državnim zalihama. Ravnateljstvo za robne zalihe u 2025. ostvarilo je 54,6 milijuna eura prihoda i 58,5 milijuna eura rashoda, a rashodi su bili 16,2 posto veći nego godinu ranije. Najveći dio odnosio se na prihvat i zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine, za što je potrošeno 39,5 milijuna eura.
To pokazuje da robne zalihe nisu samo skladište proizvoda koji čekaju katastrofu, nego i sustav koji ima redovne operativne troškove i mora biti spreman reagirati na različite vrste kriza.
Pročitajte još:
Hrvatska, dakle, ima određenu sigurnosnu zalihu hrane, goriva i opreme, ali još nema zaokružen sustav strateške opskrbe lijekovima. Ministarstva pritom ističu da postoje bolničke i veleprodajne zalihe te mehanizmi interventnog uvoza. Međutim, pitanje ostaje koliko bi takav sustav mogao izdržati ako se kriza ne završi za nekoliko dana, nego potraje tjednima ili mjesecima.
Upravo se tada vidi razlika između redovne opskrbe i stvarne otpornosti države. Jer sigurnost nije samo imati dovoljno pšenice da se preživi prvih 60 dana. Sigurnost je i osigurati da ljudi koji svakodnevno ovise o lijekovima mogu nastaviti liječenje onda kada uobičajeni kanali nabave više ne funkcioniraju.
