Peter Schiff, najpoznatija zlatna buba među financijskim komentatorima, ponovno je zapalio kripto zajednicu tvrdnjom da bi bitcoin, ako probije razinu od 50.000 dolara, mogao vrlo brzo pasti ispod 20.000 dolara.
Za Schiffa to nije nova pjesma. Godinama tvrdi da bitcoin nema unutarnju vrijednost, da je riječ o špekulativnoj imovini i da se dugoročno ne može mjeriti sa zlatom. No ovaj put njegova kritika dolazi u trenutku koji mu ide više u korist nego inače: zlato je na povijesno visokim razinama, središnje banke ga gomilaju, bitcoin je pod pritiskom, a Strategy Michaela Saylora, najveći korporativni vlasnik bitcoina, prodala je mali dio svojih zaliha.
To ne znači da je Saylor okrenuo leđa bitcoinu. Naprotiv, Strategy i dalje drži golemo bitcoin bogatstvo i ostaje najvažniji korporativni simbol institucionalnog HODL-a. No prodaja 32 bitcoina za oko 2,5 milijuna dolara ipak ima simboličku težinu, jer je riječ o prvoj prodaji Strategyja od 2022. godine. Prihod je, prema regulatornom podnesku, namijenjen isplati distribucija na povlaštene dionice.
U apsolutnom iznosu to je gotovo zanemarivo. Strategy je nakon prodaje i dalje držala više od 843.000 bitcoina. No u tržištu koje živi od narativa, simboli često znače više od brojki. Saylor je godinama gradio poruku da se bitcoin kupuje, drži i ne prodaje. Zato čak i mala prodaja otvara pitanje: što se događa kada najveći bitcoin vjernici moraju koristiti bitcoin kao izvor likvidnosti? Schiff je upravo u tome našao svoj trenutak.
Njegova najnovija prognoza glasi da bi proboj ispod 50.000 dolara mogao otvoriti put prema 20.000 dolara. To bi, prema ranijoj Schiffovoj argumentaciji, značilo duboku korekciju od rekordnih razina i test uvjerenja dugoročnih holdera. Schiff smatra da je tržište i dalje previše samouvjereno, previše izloženo poluzi i previše uvjereno da svaki pad završava novim rastom.
No ovaj put njegova zlatna teza ima i snažnu makro pozadinu. Prema izvješću Europske središnje banke, zlato je krajem 2025. preteklo američke državne obveznice i postalo najveća rezervna imovina središnjih banaka u svijetu. Zlato je činilo 27 posto globalnih službenih rezervi, dok su američke državne obveznice pale na 22 posto. ECB pritom navodi da je dio tog pomaka posljedica snažnog rasta cijene zlata, ali i dugotrajnog interesa središnjih banaka za diversifikacijom rezervi.
Drugim riječima, Schiff danas ne govori samo iz pozicije čovjeka koji mrzi bitcoin i voli zlato. Govori iz pozicije u kojoj se zlato vratilo u samo središte monetarne sigurnosti. Središnje banke ga kupuju, geopolitičke napetosti mu idu u prilog, a američke obveznice više ne izgledaju kao jedina neupitna rezervna imovina.
Zato je ovaj sukob zanimljiviji od još jedne svađe na X-u. Bitcoin je trebao biti digitalno zlato. No u trenutku kada pravo zlato ruši povijesne rekorde i preuzima veću ulogu u rezervama središnjih banaka, bitcoin se ponovno mora braniti od optužbe da je samo rizična tehnološka oklada.
Saylorova prodaja otvorila je pukotinu u “never sell” mitu
Michael Saylor godinama je bio najglasniji institucionalni bitcoin proponent. Njegova kompanija Strategy pretvorila se iz softverske tvrtke u gotovo javno uvršteni bitcoin trezor. Kupovala je bitcoin kroz rastove i padove, financirala nove kupnje izdavanjem dionica i duga te investitorima prodavala ideju da je bitcoin superiorna dugoročna rezerva vrijednosti.
Zato prodaja 32 bitcoina nije važna zbog veličine transakcije, nego zbog presedana. Kompanija koja je postala simbol korporativnog “never sell” pristupa sada je pokazala da i bitcoin maksimalistička bilanca može imati trenutke u kojima se dio zaliha monetizira.
Za bitcoin zajednicu, to je operativni detalj. Strategy je prodala mikroskopski dio portfelja i ostaje golemi holder. Za Schiffa, to je dokaz da se mit počinje kruniti. Ako čak i najpoznatiji korporativni bitcoin evangelist mora prodati dio zaliha kako bi pokrio financijske obveze, onda bitcoin nije izvan klasične financijske logike. On je, tvrdi Schiffova strana debate, podložan istim pritiscima likvidnosti, dugova i tržišnog sentimenta kao i svaka druga imovina.
To je važno jer se bitcoin posljednjih godina snažno institucionalizirao. Ušli su ETF-ovi, javne kompanije, profesionalni upravitelji imovinom i financijski proizvodi koji bitcoin povezuju s tradicionalnim tržištem kapitala. Ta institucionalizacija donijela je legitimitet i nove kupce, ali je donijela i novu vrstu ranjivosti.
Dok je bitcoin bio dominantno retail fenomen, zajednica je mogla lakše tvrditi da pravi holderi ne prodaju. No kada velike kompanije, fondovi i financijski proizvodi drže bitcoin, tržište više ne ovisi samo o ideološkoj čvrstoći pojedinaca. Ovisi i o bilancama, kolateralu, obvezama prema dioničarima, likvidnosti i regulatornim okvirima.
Upravo tu Schiff vidi slabost. On tvrdi da bitcoin nema unutarnju vrijednost poput zlata i da je njegova cijena ovisna o spremnosti sljedećeg kupca da plati više. Kada se sentiment promijeni, a institucionalni kupci postanu prodavatelji, pad može biti brz.
Bitcoin zajednica na to odgovara da Schiff ponavlja istu pogrešku već više od desetljeća. On bitcoin promatra kao običnu špekulaciju, dok ga oni vide kao monetarnu mrežu. Za njih vrijednost bitcoina nije u dividendi, fizičkoj upotrebi ili državnim rezervama, nego u ograničenoj ponudi, decentralizaciji, globalnoj likvidnosti i otpornosti na cenzuru.
No Saylorova mala prodaja ipak je podsjetnik da tržišni narativi nisu neuništivi. Ako se bitcoin koristi kao rezerva vrijednosti, onda će se prije ili kasnije koristiti i kao izvor likvidnosti. A kada se to dogodi kod najvećeg korporativnog holdera, makar u simboličnom iznosu, Schiff dobiva materijal za napad.
Zlato ima momentum, bitcoin ima zajednicu
Reakcija bitcoin zajednice bila je očekivano oštra. Schiffa su podsjetili da bitcoin proglašava mrtvim još od vremena kada se trgovao na razinama koje su danas višestruko niže. Za maksimaliste, njegova upozorenja nisu analiza nego ritual. Svaki put kada bitcoin padne, Schiff najavi kraj. Svaki put kada se oporavi, zajednica mu iznova spočitava propuštenu priliku.
Ali sadašnji kontekst ipak nije isti kao prije. Zlato nije samo još jedna Schiffova opsesija. Ono je na najvišim razinama u modernoj tržišnoj povijesti, a njegova uloga u službenim rezervama ponovno je ojačala. Središnje banke sada drže više od 36.000 tona zlata, gotovo kao u vrijeme vrhunca Bretton Woods sustava, kada je dolar bio vezan uz zlato.
To Schifffu daje snažan narativ: dok bitcoin mora dokazivati da je digitalno zlato, pravo zlato već ima kupce među središnjim bankama, državama i institucionalnim investitorima koji traže zaštitu od geopolitičkog rizika, sankcija i slabljenja povjerenja u američku fiskalnu poziciju.
No bitcoin ima nešto drugo: zajednicu koja padove ne doživljava samo kao gubitak vrijednosti, nego kao test uvjerenja. Za tvrdokorne bitcoinere, pad na 50.000 ili čak niže ne bi poništio osnovnu tezu. Oni bi rekli da se ne mijenja činjenica da bitcoin ima ograničenu ponudu od 21 milijun, da se može prenositi globalno bez bankarskog posrednika i da ne ovisi o monetarnoj politici neke središnje banke.
U tome je temeljni sukob. Schiff vjeruje u fizičku oskudicu i monetarnu povijest zlata. Bitcoin zajednica vjeruje u digitalnu oskudicu i mrežni učinak. Schiff vidi bitcoin kao balon. Bitcoineri vide zlato kao monetarnu prošlost koju je teško prenositi, čuvati i koristiti u digitalnom svijetu.
Tržište zasad ne daje konačan odgovor. Bitcoin je i dalje daleko iznad razina na kojima ga je Schiff prvi put otpisivao, ali je pod pritiskom nakon pada s rekordnih razina. Zlato, s druge strane, nikada nije imalo snažniji argument u rezervama središnjih banaka, ali i dalje nema onu vrstu asimetrične priče rasta koju bitcoin prodaje svojim pristašama.
Za ulagače je zato važnije pitanje ne tko je u pravu u ideološkom smislu, nego što se događa kada se oba narativa sudare u isto vrijeme. Zlato raste jer države i središnje banke žele sigurnost izvan dolarskog sustava. Bitcoin je nastao upravo iz nepovjerenja prema istom tom sustavu, ali se sada sve više oslanja na institucionalne kupce, ETF-ove i javne kompanije.
To je paradoks bitcoina u 2026. godini. Što više ulazi u mainstream, to više dobiva legitimitet. Ali što više ulazi u mainstream, to se više izlaže istim pritiscima koji oblikuju tradicionalna tržišta.
Schiff možda ponovno pretjeruje kada predviđa brzi pad ispod 20.000 dolara. Povijest je pokazala da su njegove bitcoin prognoze često bile previše pesimistične. No njegova najnovija kritika pogađa stvarno pitanje: koliko je bitcoinova institucionalna baza čvrsta kada cijena pada, a koliko ovisi o uvjetima likvidnosti i rastu tržišta?
Pročitajte još:
Saylorova Strategy prodala je samo 32 bitcoina. Broj je malen. Simbol je velik a Schiff, zlatna buba koja već godinama čeka bitcoinov kraj, ovaj put ne govori iz slabog tržišnog kuta. Zlato je nikad jače, središnje banke ga ponovno stavljaju u središte rezervi, a bitcoin zajednica mora dokazati da njezin digitalni narativ može izdržati trenutak u kojem zlato izgleda kao pobjednik stare i nove krize.
Ovo stoga nije samo još jedna Schiffova provokacija već potpuno nova runda stare bitke: zlato protiv bitcoina, monetarna povijest protiv digitalne oskudice, središnje banke protiv hodlera. Zasad, čini se kako obje strane imaju dovoljno argumenata da vjeruju kako vrijeme radi upravo za njih.
