U eurozoni u pet godina realne plaće pale, Litva i Hrvatska vode po stopi rasta

Realne plaće su u eurozoni u razdoblju između početka 2021. i početka 2026. godine niže za gotovo dva posto, no učinak te promjene varira među pojedinim zemljama te je tako došlo do pada u trećini od 27 europskih zemalja, pokazuje analiza Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Pritom nisu obuhvaćene samo članice EU-a.

Dakle, kumulativno su realne plaće niže u devet analiziranih zemalja, a to su Švicarska, Irska, Finska, Slovačka, Španjolska, Danska, Švedska, Češka i Italija.

Pad varira od 0,7 posto u Švicarskoj do 6,1 posto u Italiji. Točan prosjek za eurozonu je pad od 1,8 posto.

“Realne plaće još su i u prvom kvartalu ove godine bile pod učinkom krize troškova života iz 2022. i 2023. godine”, kazao je za Euronews urednik izdanja OECD Employment Outlook Andrea Bassanini u kojemu je analiza o realnim plaćama objavljena.

Po njegovim riječima, sektorski kolektivni ugovori se ne potpisuju svake godine i obično kasne, pa ispregovaranim plaćama treba vremena da se oporave i to se još nije dogodilo u cijelosti.

Za Italiju, gdje je pad  najveći, bivši glavni ekonomist Europske konfederacije sindikata Ronald Janssen kaže da su poslodavci sustavno odugovlačili s novim sporazumima o plaćama te da je slabljenje pregovaračke pozicije sindikata u toj zemlji pridonijelo realnom padu.

On smatra da su zabrinutosti oko nesigurnosti posla negativno utjecale na pregovaračku snagu sindikata općenito u Europi. Iza svega toga stoji višegodišnji rast bliže stagnaciji i strah od deindustrijalizacije uslijed kineske konkurencije i američkih carina

Belgija je jedina zemlja u kojoj su realne plaće ostale nepromijenjene dok su Francuska i Estonija imale marginalan rast od 0,1 posto.

Turska je zemlja koja odskače. Znamo da je u toj zemlji već dosta godina inflacija visoka. Realni rast neto plaća u zadnjih pet godina u toj zemlji je bio 78,6 posto, a godišnja inflacija je sredinom ove godine bila na 32 posto.

Stručnjaci smatraju da je brojka za Tursku aritmetički korektna, no precjenjuje stvaran rast životnog standarda jer su realne plaće startale od vrlo niske razine zbog valutne krize iz 2018. i dio realnog rasta je zapravo oporavak još od tada. Također veliki doprinos izračunu daje veliko povećanje minimalne plaće uoči izbora u razdoblju s 2022. na 2023. godinu.

Mađarska je najbolja po realnom rastu plaća u EU sa stopom od 29,8 posto u zadnjih pet godina. Poljska je na drugom mjestu sa 16,5 posto.

Ekonomist u banci ING Peter Virovacz smatra da je mađarska brojka rezultat strukturnog manjka radne snage, politike plaća bivšeg premijera Viktora Orbana i hvatanja koraka nakon visoke inflacije. Drugim riječima, nije rast rezultat posebnog rasta produktivnosti.

U eurozoni najveći realni rast plaća ima Litva od 14,8 posto.

Analiza OECD-a nije obuhvatila Hrvatsku, no za Hrvatsku statistički podaci govore da je realan rast plaća u zadnjih pet godina bio između 10 i 15 posto, ovisno o sektoru, što znači da su Hrvatska i Litva jedine zemlje eurozone gdje je realan rast bio dvoznamenkast. Ni u Hrvatskoj se nije radilo o izraženom rastu produktivnosti.

U Sloveniji su, primjerice, plaće realno rasle 6,6 posto.

Među najvećim europskim gospodarstvima realne su plaće najviše rasle u Ujedinjenom Kraljevstvu koje nije u EU, a brojka je bila 3,6 posto.

U Njemačkoj je to bilo 0,9 posto, a u Španjolskoj je došlo do pada od dva posto.

Bassanini kaže da je u svim tim velikim zemljama važan faktor bio rast minimalne plaće.